”Idiot” u HNK klasična je, zahtjevna predstava sporog ritma

Idiot, jedan od slavnih romana Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postavljen je u HNK u Zagrebu pretposljednjeg dana 2019. u adaptaciji i režiji ruskog redatelja s iskustvom rada u Hrvatskoj Vasilija Senjina. Sedam godina nakon istog naslova u ZKM-u, kada je adaptacija i režija također bila povjerena jednoj osobi, makedonskom redatelju obrazovanom u Rusiji Ivanu Popovskom, zagrebačka je publika ponovno, u drugom teatru kojeg vodi Dubravka Vrgoč vidjela to kanonsko djelo. Rezultat je vizualno i glumački dotjerana predstava, no sporog ritma i povremeno u izrazu bliža logici proze, na trenutke i eseja, nego dramskoj preradbi.

S jedne strane opsežna pripovijest s knezom Miškinom u središtu, povratnikom iz Švicarske, naivnim dobričinom (stoga i slijedi pejorativni epitet idiot), puna je epizoda koje bi se mogle svrstati gotovo u melodramatski žanr. S druge pak pripovijest donosi portrete i oslikava osobnosti te se bavi nekim od osnovnih pitanja etike – od dobrote i naivnosti nasuprot zlobi i proračunatosti do ljudske prirode te mehanizama društvenih odnosa poput načina i svrhe kažnjavanja za prijestupe. Tematska univerzalnost, ali i stilska izlomljenost, u koju su često uklopljene različite digresije širokih razmjera, čine svaki pokušaj kazališne adaptacije tog romana vrlo složenim.

Kako uopće pronaći balans slojeva radnje i onoga što je zapravo najvažnije u romanu, otvorenih značenjskih, filozofijskih pitanja? Senjin se odlučuje na formalno jednostavan pristup, vjerojatno kako bi sačuvao čim više sadržajnih slojeva romana. U predstavi se tijekom nešto više od tri sata nižu uglavnom jasno odijeljeni prizori dugog trajanja utemeljeni na pojedinim epizodama iz predloška. To je omogućilo glumačko razigravanje i kreaciju relativno složenih središnjih likova, kao i povremeno esejiziranje u dijalozima. U Senjinovu Idiotu puno je digresija, prepričavanja, dugačkih dijaloga, a to dovodi do usporene i utišane dinamike predstave koja zahtijeva izrazitu gledateljsku pozornost.

Scenografija, a potpisuje ju također redatelj, oblikovana je ponešto hladno, dominiraju veliki prozori i masivan stol (ponešto nespretno rješenje u prizoru smještenu u vlaku, a inače funkcionalno) te videoprojekcije (oblikovatelj Toma Zidić). Kostimografija Doris Kristić kvalitetna je historicistička ilustracija mode iz vremena nastanka romana. Svjetlo oblikovatelja Aleksandra Čavleka jasno je i dobro podcrtava suprotnosti hladnoće društvene cjeline nasuprot toplini ljudskosti. Vizualni element predstave u cjelini djeluje vrlo dotjerano, klasično, ponešto staromodno, pa i očekivano. Kada na scenu pri kraju izlazi Aglaja na velikom starinskom triciklu, scena gotovo podsjeća na kazališni zastor – istodobno dorađen i statičan.

Glumački, ako se izuzme ponešto nerazumljivosti u izgovoru na premijeri, Idiot je ostvario visoke rezultate, posebno u glavnim ulogama. Luka Dragić Miškina igra upravo začuđujuće uvjerljivo pogađajući lik pomalo zbunjena, naivna i prostodušna dobričine, ali ne upada u fah niti svoj lik tretira kao žrtvu društva i okolnosti. Ostvaruje pamtljivu i snažnu ulogu. Jadranka Đokić kao Nastasja Filipovna dosljedno je u svojem liku objedinjavala karakteristike društva koje je istodobno obožava i prezire, dok je Luca Anić kao Aglaja vješto balansirala prijetvornošću umnogome hinjene dječje nevinosti. Još je pamtljivu ulogu ostvario Bojan Navojec kao Rogožin smišljenim distorzijama u konverzacijskoj polituri ostatka scenskog društva.

Sveukupno, Idiot Vasilija Senjina klasična je, zahtjevna predstava sporog ritma. Očekivano čitanje složenog i opsežnog klasika potpuna je suprotnost drugoj HNK-ovoj ovosezonskoj produkciji klasika ruske literature, inovativnijem i svakako hrabrijem Jelčićevom autorskom projektu temeljenom na Čehovljevoj drami Tri sestre. Ipak, Idiota odlikuju nepogrešivi vizuali i odlični glumci. Usto, kada se zagrebe u dubinu izgovorenog na sceni, otkriva se dubina i univerzalnost literarnog svijeta Dostojevskog. Pitanje je samo hoće li publika, koje će s obzirom na atraktivnost naslova sigurno biti, imati za to strpljenja.

Leon Žganec-Brajša

Foto: Mara Bratoš

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More