I upala pluća je bolja od zadnjeg dana INmusica

Inmusic„Sve što počne dobro, završi loše“, kaže jedan od marfijevih zakona, koji se itekako mogao primijeniti i na jubilarno deseto izdanje INmusic festivala. Srećom, nije se ostvario i nastavak istog zakona koji kaže „da sve što počne loše, završi još i gore“.

Euforija koja se širila Jarunom tijekom drugog dana festivala, kada je Rudimental po jakoj kiši „razvalio“ INmusic, naglo je splasnula s lijepim vremenom. Bila je to na neki način poetska pravda – oni koji su zbog lošeg vremena odlučili propustiti središnji dan bili su propisno i prikladno kažnjeni. Bez neke želje da budem milostiv prema Placebu, bilo je isplativije po najvećem pljusku plesati uz Rudimental (i La Roux) i pokupiti zbog tog upalu pluća, već komforno šetati po sunčanom Jarunu i slušati ljigice koje su nas zasule zadnjeg festivalskog dana.

A taj zadnji dan, kad se i igla teško mogla ubaciti među blato Jaruna ispred glavne pozornice, najviše je doprinio tomu da  slavljeničko, deseto izdanje sruši rekord posjećenosti festivala. Procjene organizatora kažu da je INmusic pohodilo oko 80.000 posjetitelja (dakle, više od 25.000 dnevno), a da kiša nije prorijedila posjetu prekjučer ni ona magična brojka od 100.000 ne bi bila nedostižna.

Kako to već biva, najviše publike skupe oni koji žive na staroj slavi, a Placebo je klasični primjer takvog benda. U odnosu na njihovo zadnje gostovanje u Zagrebu, a bilo je to na „pokojnom“ Radar festivalu 2007. godine, ništa bitno u karijeri benda se nije dogodilo, osim što su postali sve više „passe“. Monotone plačipičke bili, monotone plačipičke ostali. Da zlo bude veće, prije njih na velikoj pozornici nastupili su Of Monster And Man, koji su nam lijepo pokazali da s Islanda ne dolaze samo kreativni „čudaci“ poput Bjork i Sigur Ros, već i (ispod) prosječni bendovi, a kako su oni, na Of Monsters And Man mislim, došli do međunarodne karijere, ostat će mi nedokučivo i nakon jučerašnjeg nastupa.

Na žalost, nismo se baš mogli osvježiti ni egzotikom nekog od world music izvođača. Em što smo dobili sevdah, koji u Hrvatskoj nije egzotičan, em smo dobili osebujnog Halku, čiji mi se nastup učinio kao neki pajtonovski skeč u kojem islamistički travestit zabavlja militante.

Ono što je bilo dobro zadnjeg dana, a tu se mogu svrstati Black Rebel Motorcycle Club i Repetitor, bilo je oskvrnuto neprikladnim okruženjem. Uopće nije sporno da je Repetitor najpotentniji bend u „regionu“, kao i to da je BRMC odličan klupski bend, no i u jednom i drugom slučaju klubovi su za takav zvuk daleko prikladnije okruženje od velikih festivalskih pozornica.

No, kad zbrojimo dojmove sa sva tri dana, deseti INmusic ipak je opravdao očekivanja za jubilej. Najveći dobitak – dakako, uz onaj financijski koji bi trebao biti logičan rezultat rekordne posjete – svakako je činjenica da je bez ikakvog problema preživio nedolazak najveće zvijezde. To najviše mogu zahvaliti masovnom dolasku stranaca, ponajviše sumanutnih Britanaca koji su bili glavni i odgovorni za dizanje atmosfere. S obzirom na to koliko se na klupskim koncertima srozala posjeta, čini se da nam je „uvoz“ publike najefikasnije rješenje za prevladavanje krize.

Ipak, bilo i korektno naglasiti da je INmusic zadržao domaći štih. Hrvatski jezik je i dalje dominantan na Jarunu, tako da i nakon deset godina festival ima svoj autentični šarm, iako ga mnogi – a najviše oni koji nikad nisu došli na Jarun – etiketiraju kao korporacijski projekt. Ali, eto, organizatori nam iz godine u godinu dokazuju da festival može biti održiv i bez teleopetera kao najizdašnih sponzora. Jest da više nemamo luksuz da gledamo vrhunske bendove još za dnevnog svjetla, ali sve u svemu, trodnevni boravak na Jarunu tijekom INmusica i dalje će ostati središnji pop-kulturni događaj u Hrvata.

Daniel Radman

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...