Hrvati, odrecimo se kulture!

Die AntwoordU uhu mi je zapela rečenica koju je Ivana Crnoja, elokventna i hrabra predsjednica osječke udruge za zaštitu životinja Pobjede rekla u srijedu u radijskom intervjuu.

Govorila je o mučnoj situaciji u Posavini, gdje deseci volontera spašavaju pse iz poplavljenih područja, a nemaju ih gdje smjestiti, niti ih čime nahraniti. Govorila je to muklim glasom u kojemu se jasno čula iznurenost, posljedica nespavanja: na terenu je od jutra do mraka, zajedno s ljudima iz drugih udruga koje udruženim snagama rade na rješavanju ove humanitarne katastrofe. Kad joj je spikerica ponudila da izrekne svoj poziv državi da pomogne udrugama, Crnoja je mirno objasnila da je krivo shvaćena – ona ne traži pomoć od države. “Tražim da država počne raditi svoj posao, a mi ćemo joj pomoći u tome.” Za spašavanje životinja trebalo se pobrinuti Ministarstvo poljoprivrede, čija Uprava za veterinarstvo nije bila u stanju ovome problemu posvetiti truda ni koliko je potrebno da se udrugama odgovori na upit.

Srčanost Hrvata, iskazana posljednjih tjedana, zaista je dirljiva. Neke je potaknula na patetično klicanje o obnovi mitskog balkanskog bratstva i jedinstva, neki su se po društvenim mrežama bacakali u sebečestitajućem zanosu, mnogi su se držali podalje od patetike i samo učinili ono što je čovječno učiniti. Duh zajedništva djelovao je kao dimna zavjesa. Čineći pravu stvar, smetnuli smo s uma da zapravo, pomažući unesrećenim ljudima, pomažemo pokriti inertnost, neodgovornost i aljkavost države.

A onda stigne još jedna cinična emocionalna ucjena iz Ministarstva kulture: ministrica Andrea Zlatar dopisom zatraži od 16 kulturnih institucija da se odreknu desetine budžeta kako bi ušteđeni novac preusmjerili za pomoć područjima stradalima u poplavi. U dopisu je i mali, zgodni savjet institucijama – one bi trebale dio programa realizirati bez ikakvih troškova.

Humano je pomagati. Ali duboko je problematično, još od biblijskih vremena, uzimati tu feudalnu desetinu od kmetova. Ovo nije stilska figura; pitanje kulture u Hrvatskoj danas je pitanje kmetstva. Ministrica Zlatar, koja je prije mjesec-dva dramatično zapomagala o nedopustivom smanjenju proračuna za kulturu u 2014. godini, rebalansom svedenom na spektakularno niskih 0.49 posto državnog budžeta (čime smo trijumfalno oborili europski rekord u gušenju kulture), danas traži od te iste kulture da pomogne državi odricanjem od desetine. Korak dalje u stezanju remena bilo bi otvoreno pismo građanima Hrvatske da se, u ime ovog ili onog podbačaja države, jednom zasvagda odreknu kulture.

Hoće li, nakon poplave, doći vrijeme da i kulturnjaci ponove rečenicu Ivane Crnoja i zatraže od države – ne pomoć, nego da počne raditi svoj posao. U kojemu ćemo joj svi pomoći.

 Maja Hrgović

*tekst je prvotno objavljen u Novom listu

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More