Helem nejse: “Za uspjeh ne treba puno talenta, mi smo živi primjer”

Trojica sarajevskih momaka nova su koncertna atrakcija koja svoju publiku nasmijava, zabavlja, ali i tjera na razmišljanje o gorućim problemima brdovitog Balkana.

Nakon šest godina postojanja, odricanja, a ponekad i stvaranja u nemogućim uvjetima, grupa Helem nejse (što na mahalskom znači “nije bitno” ili “zanemari”) iz Sarajeva napokon može reći da je – uspjela. Njihov treći studijski album “Gluten Tag” nova je vruća balkanska glazbena roba, na YouTubeu broje milijunske preglede a podcast Rejdio Šou pokazuje da neposredni, zabavni i društveno angažirani nisu samo u pjesmama, već u svakom mogućem trenutku.

Grupu čine Admir Čular (Čika Gagara), Amer Čanković (Stihomir Klepić) i Tihomir Radić (Toshi Domaćin), dosad su surađivali s brojnim zvučnim imenima regionalne scene, a u intervjuu za Arteist, među ostalim, otkrivaju što vole i ne vole na Balkanu te čime su ih fascinirali gluten i Jelena Rozga.

Iako se mnogima čini da ste od jučer, vaš trenutni uspjeh zapravo je plod dugogodišnjeg rada i probijanja na sceni. Koliko ste, da izvinete, govana pojeli i koja biste izdvojili kao najzanimljivija?

Čika: Bilo je raznih vrsta govana ali čini mi se da smo kušali skoro svako, jer put do uspjeha u bilo kojem poslu je, ako to pošteno radite, dug i kompleksan. Kako god, mi smo svaku prepreku gledali kao novi izazov kojem moramo odgovoriti najbolje što znamo, tako da nam je bilo lakše prihvatiti da jedemo govna.
Toshi: Svaki pravi uspjeh zahtijeva ozbiljne faze “jedenja govana”, ali to se sve na kraju itekako isplati. Najbitnije je da se takve teže faze prebrode na vrijeme, odnosno, u fazi života kad imaš najviše energije i volje. Osim toga, sve to lako pada kada radiš posao koji voliš, tako da se ta “govna” vrlo lako zaborave. Teško je izdvojiti najzanimljivija, jer su usponi i padovi svakodnevni, iako mi pada na pamet vrijeme kad smo radili prvi album na bijednoj opremi, na kompjutoru od 40 feninga… Možete samo zamisliti koliko puta mi je pao program u trenutku kada smo bili na vrhuncu kreative, horor!

Kako biste ukratko predstavili novi album i što u vašem slučaju točno znači/poručuje njegov naslov?

Čika: “Gluten Tag” je naša osobna reakcija na sve prisutniji fenomenem odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine u Njemačku, pogotovo nakon 1. ožujka, kad su Švabe dodatno liberalizirali zakon o uvozu radne snage iz zemalja koje nisu u Europskoj uniji. Na kraju, svi su ostali u svojim kućama, jer u situaciji kakva je pandemija virusa, nije bitno jesi li u Njemačkoj, Francuskoj, Indiji, Americi ili Bosni, počneš malo drukčije gledati na život.
Toshi: To je svojevrsna refleksija našeg stanja uma u trenutku koji nas je zadesio prije pandemije. Zbog toga su teme pjesama pretežno ljubavnog karaktera uz nekoliko socijalno angažiranih pjesama, jer to je to što nas “pere”.Osim toga, mi narodi na Balkanu smo pravi glutenski narodi, npr. jedemo pitu od krumpira koja je gluten sa glutenom, jako simptomatično, zar ne?

Top tri stvari koje vas najviše živciraju na Balkanu?

Stihomir: Bošnjaci, Srbi i Hrvati
Čika: Nacionalizam, politika i političari.
Toshi: Ono što me najviše živcira na Balkanu je svakako naša politika i političari, njihova bahatost i sebičnost. Tu je i balkanska tvrdoglavost – balkancu je teško bilo što dokazati na normalan način, moraš prijetiti da bi nas uvjerio u nešto. I naravno, živcira me praznovjerje kojim nas truju od malih nogu. Dan danas izbjegavam kratiti nokte utorkom.

Top tri stvari koje najviše volite na Balkanu?

Čika: Muzika, žene i crnogorski naglasak.
Stihomir: Sarajevski ćevapi, domaći kajmak i Jelena Rozga.
Toshi: Najviše volim nepredvidivost Balkanaca, njihovu implozivnost, to neko konstantno ludilo u glavama. Zatim balkanski humor i balkansku muziku (koje ima jako dobre, ali i katastrofalne).

NAJLUĐI POKLON OD FANOVA

Jedna obožavateljica je bila tolika uporna da sam je na kraju oženio. Najluđe što sam dobio od nje su dva sina od kojih ne znam stvarno koji je luđi.

Stihomir Klepić

Iza svake vaše zezancije krije se društvena poruka. Koja od svih njih bi bila glavna, odnosno, što najviše želite osvijestiti u vašoj publici?

Stihomir: Da rade ono što vole, a rezultati će doći kad tad. Uspjeh je zagarantiran za vrijedne, marljive i one koji vjeruju u sebe i u ono što rade.
Čika: Da rade ono što vole, da budu sretni s onim što imaju i da uvijek streme k većem, da rade na sebi jer tako najbolje pridonose društvenom napretku, da uče i budu svjesni odgovornosti koju život nosi, da dobro razmisle kad zaokružuju, da drže do svog, ali da vole i poštuju tuđe. Različitost je ono što krasi narode Balkana, pa ako u tome svemu postoji ozbiljna doza tolerancije, ta ljepota itekako izlazi na vidjelo. Be yourself no matter what they say.
Toshi: Iako nikada ne nastojimo bilo kome soliti pamet i govoriti šta treba da radi, jer je naša zezancija uvijek artikulacija ovog ludila koje se događa oko nas, pokušavamo svojim primjerom pokazati da svi mogu raditi ono što vole i da ne trebaju nasjedati na demagogiju političara koji ne znaju ništa drugo osim dijeliti ljude na ove ili one. Dakle, neka pouka je da uživamo u životu što je više moguće, a pri tome da budemo odgovorni prema sebi i drugima.

Što ste najluđe dobili od fan(ov)a ?

Čika: Trideset eura i žuti taperver.
Toshi: Na jednom koncertu sam dobio čarape na kojima su iscrtane pileće noge, koje još uvijek imam.
Stihomir: Jedna obožavateljica je bila tolika uporna da sam je na kraju oženio. Najluđe što sam dobio od nje su dva sina od kojih ne znam stvarno koji je luđi.

Kako podnosite izolaciju i je li možda “dobro došla za nešto kreativno”?

Čika: Skontao sam da u izolaciji moramo raditi istim tempom kojim radimo inače, s tim da je sva koncentracija u online svijetu. Snimamo videe, pišemo pjesme, radimo Helem Nejse Rejdio Šou koji je iznova jedno novo iskustvo za nas, budući da ga radimo iz svojih kuća putem interneta. Pored svega toga, valja čistiti, prati, peglati, kuhati, gledati filmove, serije, jako puno čitati i učiti.
Stihomir: S obzirom da smo trebali biti na europskoj turneji po Nizozemskoj i Belgiji i da smo trenutno trebali biti u coffee shopovima i pušiti ogromne buksne, izolacija je došla u najgorem mogućem trenutku. Ipak, umjesto koncerata prešaltali smo se na radio show, tako da nam posao ne trpi.

Koju ste pjesmu najbrže napisali i koliko vam je trebalo, a oko koje ste se najviše mučili?

Toshi: Svaka naša pjesma nastaje na svoj neki način, jer nemamo ustaljeni proces kreiranja istih. Nema onih oko kojih se mučimo, jer uživamo u stvaranju svake. Neke nastanu puno brže kao npr. “More Than Weed”, a nekim pjesmama kao što je “Leglo” treba malo duže vremena, ali to je opet stvar tehničkog segmenta
Stihomir: Onu s kojom se previše mučimo, ostavimo za neka druga vremena. Najbrže smo napravili naš najveći hit – “Brukaš se drug, brukaš se drug, brukaš se, brukaš se, brukaš se drug”. Kratko, jasno.

Što bi mlada i neiskusna osoba koja se kreće baviti glazbom danas svakako trebala znati?

Toshi: Trebala bi znati da nam je konkurencija i da treba odmah da se prestane baviti muzikom jer nama čini život težim. Šalim se, naravno. Treba znati da se ništa ne postiže preko noći, da treba biti strpljiv i vrijedan, ostalo sve dolazi na svoje. Čak ni talenta ne treba imati nešto puno, eto, mi smo živi primjer.
Čika: Mlada i neiskusna osoba koja se kreće baviti glazbom treba učiti, raditi i u jednom momentu skontati da mora raditi pet puta više nego bilo tko drugi da bi uspio. Također trebaju da znaju da ništa ne dolazi preko noći, osim slave putem reality showova, a očigledno je kako zvijezde tog tipa brzo ispušu jer služe isključivo kao potrošna roba. Novac treba biti na desetom mjestu prioriteta.

Zašto je dobro biti u Helem nejse? Slobodno možete biti patetični.

Toshi: Zbog dobre zajebancije i konstantne cašpije.
Čika: Zato što se vazda dobro zajebavamo, ali u isto vrijeme ozbiljno radimo. Zato što smo kao jedna porodica, zato što je to ideja u koju istinski vjerujemo i oko koje smo se okupili. Zato što je to vrhunski osjećaj. Eto zato.
Stihomir: Zato što, kad ti se odgode koncerti zbog izolacije, možeš raditi crtić “Bruca, Braca, Bruda, Brada”, možeš raditi emisiju, ma ima posla uvijek u Helem nejse, zato je dobro biti dio te priče!

Dorijan Klarić

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More