Premijerom ‘Gospođe ministarke’ u zagrebačkom kazalištu Kerempuh na najbolji mogući način otvorena je nova sezona. Sjajna ekipa na čelu s Elizabetom Kukić priuštila je gledateljima dva sata katarzičnog smijeha.
Nakon Dantonove smrti na Dubrovačkim ljetnim igrama redatelj Oliver Frljić prihvatio se političkog vodvilja Branislava Nušića. I dok su ovaj put izostale kontroverze poput ubijanja kokoši na pozornici Frljić nije propustio priliku kako bi poslao poruku koja je na momente i same glumce bacala u drugi plan.Naime beskompromisni redatelj je uz predstavu koja se odigravala na jeziku izvornog djela stavio titlove za one koji ne razumiju srpski jezik. Naravno, taj potez je samo protest i svojevrsna parodija. Frljić je bez imalo uvijanja svoju namjeru sažeo ovako: ‘Nadam se da će Nušićev jezik bar malo pročistiti hrvatski nacionalistički cerumen’.Ipak ni titlovi koji su poput blještavih jumbo plakata odvlačili pozornost nisu nimalo umanjili sjajnu izvedbu glumačkog ansambla Kerempuha na čelu sa sjajnom Elizabetom Kukić. Natjerali su publiku da se dva sata smiju situacijama koje se itekako događaju i u naše vrijeme.
Beskrupulozni i neobrazovani ljudi koji igrom slučaja završe na vlasti pa koriste položaj kako bi osigurali dobar život i za unuke svojih unuka nekad se, nažalost, čine više pravilom nego iznimkom. Na kraju krajeva Frljić je stavljanjem na Kerempuhove daske najboljeg djela Nušića pomogao da barem tih dva sata budemo jači i od nepravde i dobro se nasmijemo. To nam je u nekim situacijama jedino preostalo.
I.Perković