“Publika je bitna, pa zbog publike pišemo i radimo razne kulturne sadržaje koje je nemoguće naći u medijima glavne struje.” Teza je to oko koje smo se u samom startu složili na prvom Arteistovom okruglom stolu Neprofitni i kultura, a publika? u sklopu projekta “Gledatelj na zadatku” koji se sufinancira sredstvima Ministarstva kulture iz poziva “Razvoj publike”.
Međutim, na samom početku bilo je nemoguće izbjeći činjenicu da neprofitni često znači i neprofesionalni. Gotovo je bio podvig okupiti šačicu ljudi iz neprofitnih medija koji ovu temu drže bitnom. Upravo zato u Arteistu ćemo nastaviti sa sličnim okupljanjima jer želimo osvijestiti kolegama da prije konkurencije treba doći solidarnost. Na prvom susretu uz moderatoricu Anitu Ruso, glavnu urednicu Arteista, sudjelovali su Sunčana Sinković iz kulturne redakcije Radio Student; Ivana Dražić, glavna urednica Portal Booksa.hr i Feđa Gavrilović, voditelj galerije Forum i Arteistov kolumnist.
Arteist već sedam godina teži biti prepoznat među mladom publikom. Od samih početaka Pavle Svirac, protagonist Književne Groupie koja je zamišljene kao satirična kronika domaće kulturne scene privlačio je na portal vrlo široku publiku koja možda inače nikad ne bi s namjerom otvorila neki portal o kulturi. Ta ista publika nastavljala je dolaziti i tako je poticala arteistove autore na nove pristupe.
“Tadašnja urednica, Maja Hrgović i ja imali smo dogovor 2014. da jednom tjedno napišem nešto o nekoj izložbi. Ubrzo sam se toga zasitio jer sam shvatio da nema na tjednoj bazi događaja koji su vrijedni pažnje. Onda sam počeo pisati nešto rjeđe jer sam birao teme. Kažu mi da su te kulturno-društvene kritike nekih fenomena o kojima pišem jako dobro čitane. U ovoj zadnjoj o Koonsovom spomeniku u Parizu dajem jedan širi društveni kontekst. Publika voli krv.”, na početku je rekao Feđa Gavrilović.
Ivana Dražić je pojasnila kako je Udruga Kulturtreger pokretač poznatog zagrebačkog književnog kluba Booksa za čiji je program kao info centar još 2007. pokrenut portal Booksa.hr.
“Trudimo se prikupiti što više servisnih informacija jer je jedan od najvećih problema domaćeg online prostora upravo raspršenost informacija. Naša publika zna da će upravo na portalu Booksa.hr saznati sve o najnovijim promocijama, radionicama, ali i da na našoj stranici mogu pročitati najnovije književne kritike. Te servisne informacije su najčitaniji sadržaj, ali zadovoljni smo i čitanošću autorskih tekstova. Što se tiče samog razvoja publike mi već nekoliko godina radimo sa srednjoškolcima kroz projekte kao što je „Razumijem što čitam“ i sada aktualni “Čitaj, piši, snimaj, dijeli. Srednjškolci jako pozitivno djeluju na projekte u kojima ih učimo kako se koristiti suvremenim tehnologijama, kako podijeliti te sadržaje i sl. Oni su odrasli s tim tehnologijama pa ih treba samo uputiti kako da ih najbolje koriste u domeni kulture.“
“U Arteistu stalno paralelno radimo i na razvoju novih autora. Početkom godine organizirali smo nastavak radionica medijske pismenosti koju smo ove godine nazvali – Arteistova abeceda medijske pismenosti s naglaskom na kulturu u kvartu. U Gradskoj knjižnici Vjekoslav Majer u Zapruđu održali smo nekoliko radionica za 10 polaznika od kojih nekoliko njih povremeno piše za Arteist. Tako smo privukli i novu publiku jer svaki mladi autor dovodi sa sobom i svoje kolege, prijatelje, jednu mikro skupinu koja onda dalje može utjecati na svoje mikro skupine koje imaju potencijal postati nova publika našeg, pa onda i drugih neprofitnih medija u kulturi. Nama je osobno dosta velik teret što u vremenu kada nismo dobili sredstava od Ministarstva za sam portal, moramo stalno osmišljati nove projekte za privlačenje publike. Uvijek napravimo cjelovite projekte koje onda moramo nekako “raskomadati” da bismo s vrlo ograničenim sredstvima punili portal kvalitetnim sadržajem i provodili posebne programe kao što je ovaj za razvoj publike. Mi se želimo i trebamo prilagođavati novim potrebama naše čitalačke publike koja je željna i audio i vizualnog sadržaja na našim portalima, ali smatramo da je proizvodnja analitičkog i kritičkog sadržaja ključna za opstanak neprofitnih medija.”, iznijela je svoje mišljenje o opterećenosti neprofitnih medija u kulturi koji nemaju velike redakcije Anita Ruso.
Baš zbog ovog preklapanja tradicionalnih medija i uvođenja novih oblika komuniciranja s publikom kojem danas svjedočimo na okruglom stolu ugostili smo i novinarsku iz kulturne redakcije omiljenog Radio Studenta, Sunčanu Sinković.
“Dio programa posvećujemo kulturi kroz praćenje raznih tema i događaja ali te emisije su svakako manje slušane od nekih drugih. Pokušavamo biti aktualni pa smo svojedobno podržali inicijativu Lovre Krsnika pod nazivom „I dalje čitam“. Dok je Lovro svakog dana od 15. veljače 2019. godine čitao pred Saborom Republike Hrvatske, mi smo eter čitali izbačene lektirne naslove i to svake nedjelje od 19 sati na 100,5 MHz. Najviše reakcija su imali roditelji koji su bili zahvalni za ovu inicijativu. Mi u Radio Studentu radimo razne podcaste koje možete naći u našem Mixcloudu i poslušati kada za to imate vremena. Mislim da je to jedna od ključnih stvari kada razgovaramo o razvoju publike – dati publici drugu opciju za slučaj da nešto žele poslušati a ne mogu biti uz radio u određeno vrijeme.”
Neprofitni mediji u kulturi egzistiraju u medijskom prostoru vrlo izolirano. Činjenica je da nije uspostavljena neka “mreža” u koju bismo mogli “prikupiti” probleme koje nas muče (a svih nas muče isti problemi). Tek sporadično i povremeno jave se neke inicijative koje zajednički osmislimo, potpišemo, pošaljemo ministarstvu na uvid. Međutim, to nije dovoljno. Upravo zato smo ciklus “Gledatelj na zadatku” počeli razgovarajući pred publikom s koelgama iz neprofitnih medija kako bi publika dobila uvid u način na koji radimo i kako bi dobili uvid u probleme s kojim se u tom procesu susrećemo. Upravo publika nam je na koncu rekla: “Nemojte da sve stane na ovome, organizirajte slične stvari i dalje!”
Marin Raster