Napustiti uhodani pogon, u ovom slučaju, grupu koja niže hit za hitom, nikad nije lagana odluka, a kad joj dodamo “novo normalno”, u kojem izvođači i autori žive/pokušavaju živjeti od nekih starih pjesama, takav čin svakako spada u hrabrost, a možda i ludost. Ipak, intuicija je ponekad jača od svega, a potvrđuje nam to i Gina Damjanović, koja je nakon nekoliko godina provedenih u grupi Detour krenula u novo glazbeno i životno poglavlje, ono pod svojim imenom – autorski i estradno.
Počelo je, složit će se glazbeni promatrači, više nego dobro – Ginina prva pjesma “Pepeo”, koju je napisala s radijskim kolegom Markom Bratošem, ozbiljno je zaplovila radijskim eterom, a rado je slušana i na streaming servisima. Hrabrost se, dakle, isplatila, za što, otkriva nam Gina u intervjuu, u prvim trenucima odlaska iz Detoura nije bilo garancije.
Krenimo redom… Zašto, kada i kako si otišla iz Detoura? Tko je došao na tu ideju? Je li odluka bila teška? Što su rekli momci iz benda? Sve mi reci! #tračbaba
Sve važne životne odluke uglavnom su teške, a pravi trenutak za odluku zapravo odabere tvoja duša. Mislim da je jako važno odgovoriti na svoje unutrašnje izazove. Poželjela sam ostvariti se drugačije, nakon dubokog promišljanja u meni je sazrela želja da opet zaplivam kantautorskim vodama i krenem u potragu za svojom glazbenom pričom. Svojim sam kolegama iz Detoura zahvalna na svim divnim notama i uspomenama koje smo podijelili.
Je li postojao određeni strah s obzirom na to da si dosad pjevala pjesme provjerenog autora, a sad krećeš s nečim drukčijim, i to osobnijim?
Uvijek postoji strah, ali uz njega stoji i hrabrost koja ti pomaže da se s njim suočiš. Svjesna sam ranjivosti i izloženosti do koje dolazi kad odlučiš podijeliti svoj unutarnji svijet i emocije sa svijetom, ali sve je to dio strastvenog kreativnog procesa u kojemu živim i radim. Bez toga ne bi ni bilo one čarolije koja se stvara kad ljudi čuju tvoju pjesmu i dožive je svojom. Čini mi se da tom predivnom trenutku teže svi umjetnici.
Što je najljepše što ćeš pamtiti iz Detoura, a što ne bi voljela da se ponovi?
Sve što proživljavamo na našem životnom putu snažno nas oblikuje, tako su i uspomene naš važan dio. Bilo je tu puno lijepih stvari, a najviše pamtim koncerte jer neizmjerno cijenim energiju koju možeš razmijeniti s publikom. Zajedno smo prošli puno šarenih kilometara i sretna sam da iza nas ostaju pjesme i slike koje pričaju naše priče.
Nažalost, glazba i biznis su dvije jako različite stvari. Kompleksna je to materija u kojoj treba pokušati racionalno posložiti želje, ciljeve i mogućnosti, a onda naučiti plivati ili, u najmanju ruku, zadržati glavu nad vodom.
Okej, dosta o Detouru, idemo na tvoju novu pjesmu “Pepeo”. Mjesec dana, sto tisuća pregleda na YouTubeu, super reakcije… Je li te to iznenadilo?
Baš je! Naravno da smo imali neka očekivanja i nadanja, ali najvažnije je bilo da smo dali sve od sebe u pjesmi koju obožavamo. I predivno je vidjeti da su je i drugi doživjeli svojom, da je pjevaju i vole. Neopisivo sam zahvalna na svakoj podijeljenoj emociji i baš se raznježim na svaku poruku koja stigne.
Čini li se meni ili u njoj vokalno zvučiš drukčije nego u Detouru?
Dobro uho! Kao interpretatorica, uz pomoć znanja i vještina koje imam i stalno ih brusim, svakoj skladbi pristupam individualno i istražujem sve moguće varijante i interpretacije osjećaja. Idem uvijek od najsitnijeg detalja, od daha pa do svake pojedine note i riječi, svemu pripisujem svoju emociju. Dio interpretacije se često gradi i s autorom koji naravno, ima neku svoju viziju zvuka i izvedbe. Kako sam ovoga puta i autorica, mogu puno slobodnije pristupiti interpretaciji koja doista jest drugačija od vokala kojeg si ranije čuo.
Kao članica traženog benda već si “ispitala scenu”. Koliko su ti ta saznanja, menadžerska, ali i umjetnička, pomogla u kreiranju nekog vlastitog puta?
Dosadašnja glazbena karijera, ali i radijski posao, uvelike su mi pomogli da skužim kako funkcioniraju stvari, prvenstveno u glazbenom biznisu. Nažalost, glazba i biznis su dvije jako različite stvari. Kompleksna je to materija u kojoj treba pokušati racionalno posložiti želje, ciljeve i mogućnosti, a onda naučiti plivati ili, u najmanju ruku, zadržati glavu nad vodom. No, sve se gradi na temelju umjetničke vizije koja je za mene najvažnija i vječna nit vodilja.
Spomenula si maloprije rad na radiju… Šibneš li nekad pjesmu u eter u svojoj šihti? Onako, barem refrenić? Ili je druge kolege toliko puštaju da si u svojoj smjeni mirna? :smijeh:
Ne slažem ja playlistu, tako da “Pepeo” zasvira i kad sam u eteru. Sva sreća, tu uskoči moj kolega Tomislav Cvetković koji je zadužen za razbijanje šutnje i nelagode kad dođe trenutak u kojemu bismo trebali najaviti moju pjesmu!
Koliko je izazovno raditi na tako precizno formatiranom radiju? Slušajući vas, imam osjećaj da nije baš lako ni prirodno svaki dan biti duhovit, dosjetljiv i “dobar sa svima”.
Veliki je to izazov, ali poanta jest biti svoj u formatu koji je stvoren da osluškuje puls slušatelja. Radijski posao je dinamičan, a radio zapravo vrlo initiman medij. Sa slušateljima smo i doma, i u autu, na poslu… Svakoga smo dana dio njihovog života – i oni našeg. Trudimo se olakšati im dan, uz potporu, utjehu i humor stvaramo prijateljski odnos u kojemu i oni nama pomažu kad nismo dobro raspoloženi. Važno je biti iskren, ma slušatelji uvijek osjete kada je netko fejk.
PROČITAJ I OVO! Maja Posavec: “Čvrsti estradni zid danas teško može probiti nešto drukčije”
Prva osoba s kojom želiš duet je…?
Ima ih nekoliko, ali prvo se treba dogoditi pjesma. Kada napišem pjesmu, u mislima mogu čuti i nečiji vokal. Nakon toga u stvarnosti treba čuti je li to doista tako dobro kao što mi se čini. Ali reći ću ti, bit će dueta i to možda već ove godine!
Što nakon ove pjesme? Pretpostavljam, druga pjesma. (smijeh) Kakva je strategija, koji su planovi?
Trenutno smo na valu kreative, puno stvaramo i nadam se da ćemo sve to nekad objediniti u jedan lijepi album. A sada kreće kampiranje kod našeg dragog producenta Srđana Sekulovića Skansija, i nadam se da uskoro stiže nova pjesma iz naše glazbene radionice.