Dok ”General” puni rubrike vjerovali ili ne, novac nepovratno curi

Rat vam je sukob dviju sila, jedna mora propasti.

lik Ante Gotovine u seriji General

Postoje ti neki važni Hrvati koji s visokih faraonskih pozicija, kako su ih Arteistove urednice savršeno nazvale, usmjeravaju naš novac u raznolike umjetničke projekte. Snimaju se genijalne serije i još bolji filmovi, državna tijela ih objeručke financiraju pa je živopisna nacionalna igrana scena ujedno i poželjna. Unatoč tim zamamnim prilikama, jedva su se uspjela skupiti sredstva za realizaciju serije i filma o životu vremenskog putnika Ante Gotovine.

Pored brojnih sponzorstava i produkcijskih podviga poput posudbe materijala od MORH-a i statiranja Hrvatske vojske, sve za potrebe serije i filma General (čiji je redatelj i scenarist Antun Vrdoljak u devetom desetljeću života) mediji vrište o dugovima i ovrhama. Jedino što nam preostaje među ovom gluposti s debelim pedigreom jest posegnuti za ironijom. Poznata hrvatska neopterećena publika pozorno će gledati sve što joj lijepo servirate, pa će tako film i serija postići zavidnu gledanost u kratkom roku. Ponekad imam osjećaj da bi redatelj sadržaja na javnoj televiziji trebao biti odgovoran za formiranje estetike i poruke istih – ponajviše jer to duguje poreznim obveznicima koji ga financiraju. No, nije to stvar samo emocija, nego i osnovne svrhe javnog servisa – kvaliteta programskih sadržaja i javni interes iznad profita. To nije zabava za neke vaše pajdaše.

Glamurozna gotovo obiteljska produkcija zapravo je užasno loša serija i iz nje još gore izrezani film koji su se jedva namirili sa samo 13,8 milijuna kuna (zajedno od HRT-a i HAVC-a) poreznih obveznika druge najsiromašnije države u Europskoj uniji. Kao glavni financijeri hrvatskih audiovizualnih sadržaja očekujemo da nas film ili serija snimljeni s toliko novaca u svijetu predstavljaju jedinstveno, u skladu s našim mogućnostima. To nije nikakav pritisak, nego se zureći u oblak čežnje nekadašnjeg haškog uhićenika, istodobno borca protiv nasilja, pitamo tko može povjerovati u ovu režimsku brojalicu?

Jasno je do koje dubine ide bijedna karakterizacija ideološki neprihvatljivih likova nastala prema bevanda od ukiseljena vina lošem scenariju, iz koje vrve maskirne, rekvizitersko scenografske te snimateljsko-montažerske pogreške i propusti. Dok Vrdoljak za sebe kaže da radi dijaloške filmove, mi gledamo preduge razgovore na jeziku koji uopće nije autentičan, bilo da je riječ o dalmatinskoj ikavici ili srpskom jeziku i govoru. Glumci su prestatični u mnogim scenama, mizanscena minimalna ili nikakva, a sve te nasumično nabacane slike iz generalova života (gdje su precizno postavljeni jedino religijski simboli, točnije križevi) zbunjuju čak i istinske znalce o životu i radu generala Gotovine.

Kakvu to publiku formira javni televizijski servis podmetanjem nečeg što je dosadnije od sapunice pod nazivom dramske serije, za koju smo očekivali da će biti dobra ratna akcija?! Javni servis trebao bi uz pomoć kvalitetno usmjerena javna novca, medijskog prostora te vremena odgajati i razvijati publiku, te uvažavati kritičke odazive na prikazane ili neprikazane sadržaje. Umjesto toga na javnoj televiziji bave se mistificiranjem nesagrješiva superjunaka pod slabašnom režijskom diktaturom totem redatelja. O politici funkcioniranja HRT-a odavno već pišu i mediji velikih europskih zemalja.


U srpnju je Društvo hrvatskih filmskih redatelja pokrenulo kampanju Meni se to gleda, HRT ne da gdje pozivaju HRT na odgovornost i poštivanje temeljnog Zakona o HRT-u, te Ugovora između javne televizije i Vlade. Društvo naglašava nepoštivanje kvote prikazivanja europskih i hrvatskih audiovizualnih djela, kao i nepoštivanje prava autora i autorskih prava. Ističe se destruktivno odnošenje HRT-a prema hrvatskoj kinematografiji te vrijeđanje autora. Potonja dva argumenta odnose se na odbijanje prikazivanja filmova uz kojekakva suluda obrazloženja. Posljedično se oštećuje i pretplatnike,  koji ne mogu vidjeti aktualna i kultna djela naših autora, posebno ona koja nas predstavljaju u inozemstvu. Neopisiva je šteta što pretplatnici praktički ne mogu zaobići Generala u top terminima na HRT1 i HRT3, dok istodobno nemaju priliku pogledati Devićevu dokupoemu Na vodi, koja oslikava jecaj naše otuđene svakodnevice poraća neizmjerno lijepim kadrovima.

Popunjavanje programa javnog televizijskog prostora otkupljivanjem ili financiranjem serija koje su nastale razvojem dramskog sadržaja iz filmova ili pak izrezivanje filmova iz serija je (zastarjela) kulturno-umjetnička prostitucija filma i serije kao zasebnih sadržajno umjetničkih formi. Riječ je o prelijevanju iz šupljeg u prazno. To je samo još jedno atavističko opravdanje nečujno naslijeđeno iz prošlog sistema kako bi se lakše pljačkali porezni obveznici i TV pretplatnici. Najgore je što je ta patrijarhalna punjena ptica namijenjena mediokritetima te zapravo popunjava rupe između reklama.

Postoji i publika koja bi željela naučiti nešto izvan prevladavajuće paradigme mozak na pašu. Postoji publika koja je osjetljiva. Iz kaljuže prevarom stvorena dramskog sadržaja teško ćemo se iskobeljati ako ne počnemo uviđati kamo ide naš novac u nadolazećim periodima s transparentnim uvidom u izvještaje o uspjesima ili neuspjesima proteklih ulaganja. Želimo da državne institucije u 21. stoljeću ipak postave ozbiljnije, dugotrajnije i dublje kriterije prilikom ulaganja ma čak i najmanje svote novaca u neki umjetnički projekt. Podastiranjem tako namještena projekta na javnom servisu vrijeđanje je publike i njezinih intelektualno-kognitivnih sposobnosti. General (film i serija) osvaja prvo mjesto u svim trash kategorijama, baš zato što potpuno smeće ovdje nije ni najmanje planirano, već je sramotni ishod.

Iva Sirotić

Foto: IMDb

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More