Propitivanje granica između praznovjerja i razuma

Idomenej
Prošlogodišnje su 29. Gavelline večeri u izboru Nataše Govedić bile usmjerene na gledatelja, intimni susret pojedinca i kazališne umjetnosti.

Ovogodišnje slavljeničke 30. Gavelline večeri prema riječima dramaturginje i teatrologinje Mire Muhoberac nanovo upućuju na susret i suigru, nastajanje i razumijevanje, vrijednost stvaralaštva i života u prisnosti i ljekovitosti za ansambl i gledatelje. Nastavlja se prošlogodišnja festivalska potraga za premošćivanjem jaza između kazališta i publika, za poticajnim i zanimljivima istraživanjima u novim starim formama – od glasa, buke, brzine, okrutne stvarnosti do tišine, asketizma, dubine i idealizma.

Tako će gledatelji od 3. do 13. listopada 2015. u devet večeri moći vidjeti devet različitih kazališnih poetika kojima je zajednička snažna izvođačka energija. Ovogodišnje su novine koncertne izvedbe dramskih tekstova mladih dramskih pisaca u suradnji s Ogrankom mladih HDDU-a i razgovori s redateljem i glumcima nakon predstave u Gavellinu foajeu. Hvalevrijedno, no presporo za moj ukus.

Idomenej

S redateljskim idealizmom Renea Medvešeka i scenografijom, koja nalikuje uvodu u pjesničku zbirku Anne Carson, Autobiography of Red: ”Kada Homer piše o krvi, ona je crna”, svečano su otvorene 30. Gavelline večeri. Nevjerojatnu oratorijsku snagu glasa i riječi u predstavi lišenoj svih detalja od kostimografije, scenografije do svjetla nosi iskustveno raznoliki, skoncentrirani i precizni ansambl splitskoga HNK-a. Riječ je o Idomeneju proslavljenoga Rolanda Schimmelpfenninga (1967.) koji tjera gledatelja na pažljivo i skoncentrirano slušanje.

U pričanju priče otkriva se sva krhkost mita o Idomeneju koji povratkom u domovinu doživi strašan brodolom te se zaklinje ne odveć milostivom Posejdonu na prvu ljudsku žrtvu ako ih spasi. Prema mitološkoj predaji Idomenej žrtvuje sina Idomana te time navuče bijes bogova i biva protjeran. Schimmelpfenning posredstvom toga mita propituje naše granice između praznovjerja i razuma, a Medvešek različitim glasovima od morskih orgulja, korskog izgovaranja ansambla, pojedinačnih inačica događaja, uzbudljivih preokreta, postavlja pitanje o opravdanosti gubitka ljudskoga života.

Idomenej 3

Pitanje opravdanosti nosi snažnu poruku – svaki je gubitak strašan, a početak i kraj svakoga rata jest žrtva. Odviše propovjednički, odviše asketski! No, u tome propovjedničkom asketizmu postoji snovita ljepota, ustrajnost i nada koju redatelj poput malene drvene galije u njegovu Kristoforu Kolumbu oprezno prenosi od gledatelja do gledatelja. Nalik piscu Ceesu Nooteboomu donosi nam mora, neba, kopna, vulkane, brodolome kao odu ne odveć optimističnome i mudrome svijetu, ali svijetu u kojem smo živjeli i u kojem ćemo živjeti možda još samo trenutak.

Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More