Zagorkinih 145 godina – umjesto da postane “prava žena” postala je novinarka i književnica

145 godina od Zagorkina rođenja

Prošlo je 145 godina od rođenja najčitanije hrvatske književnice i prve novinarke Marije Jurić, poznatije pod pseudonimom Zagorka. Svojim je romanima, dramatizacijama romana i dramama oduševila zagrebačku publiku između dvaju svjetskih ratova. Popularnost je zadržala do danas. Pustolovine i zgode njezinih junaka iz romana Grička vještica, Tajna krvavog mosta, Kći Lotrščaka i drugih potiču maštu naraštajima, a njezin novinarski rad u Obzoru, Jutarnjem listu, Ženskom listu i drugim serijskim publikacijama predmet su znanstvenih istraživanja. Prigodom obljetnice Zagorkina rođenja, prisjetimo se gdje se rodila te provela djetinjstvo i mladenaštvo.

Marija Jurić se rodila 2. ožujka 1873. godine u kuriji Negovec kod Vrbovca. Danas je na tom mjestu pitoreskna livada, ali prije 145 godina to je bio veleban posjed grofova Erdödy, čiji je računovođa bio Ivan Evanđelist Jurić, Marijin otac. Krštena kao Marija Ana, Zagorka je bila prvo dijete Ivana Ev. Jurića (Stari Pavljani, 1843. – Lužnica, 1919.) i Josipe Domin (Samobor, 1844. – Bolnica Vrapče, 1923.). Roditelji su joj se vjenčali jer je majka bila trudna. To potkrepljuje podatak da su se Zagorkini roditelji vjenčali svega 13 dana prije njezina rođenja. Ivanu je tada bilo 29, a Josipi 28 godina. Za onodobne pojmove već je bila „stara cura“. Kako bi prekrila svoje stvarne godine Josipa je uzela krsni list pokojnog brata, koji se zvao Josip, te na dokument dodala slovo „a“ i pomladila se. Ove je događaje pobliže opisao Stjepan Kožul u knjizi „Znameniti Jurići“ iz 2011. godine.

Josipa Jurić, rođ. Domin

Iako Zagorka u romanu s autobiografskim elementima Kamen na cesti predstavlja svoje roditelje, a pogotovo majku, iznimno otmjenima s inozemnim podrijetlom, riječ je o fiktivnim biografijama. U romanu se da naslutiti kako je Zagorkin otac izvanbračno dijete i da su njegovi roditelji iz Plavljana kod Bjelovara bili u braku pa nije bilo sumnje da mu je „otac na papiru“ i biološki otac. Situacija u obitelji Zagorkine majke Josipe iz Samobora bila je drugačija. Kod njih su izvanbračna djeca i preljubi bili česta pojava. Nakon što su dobili Zagorku, Marijinim roditeljima umrlo je dvoje djece: muško mrtvorođenče i jedanaestomjesečna djevojčica Marija Berta. Nakon tragedije dobili su sina Ivana Leonara, koji je nadživio Zagorku, ali mu je sudbina daleko od sretne. Poginuo je pod naletom automobila pri jednom od dopusta iz sanatorija u Stenjevcu, u kojem je bio pacijent-stanovnik. Kratak život imalo je i Dragica Karolina, najmlađe dijete Ivana i Josipe. Umrla je u 19. godini života od tuberkuloze. Mirjana u Zagorkinom Kamenu na cesti pak ima mlađu sestru i braću blizance.

Zagorkino djetinjstvo obilježile su česte selidbe. Prvi se put selila još kao beba jer je obitelj Erdödy prodala posjed Negovec. Ivan Jurić brzo se snašao te je prešao u službu kod baruna Geze Raucha. S novom službom uslijedilo je preseljenje. Prvo se u Golubovec kod Donje Stubice, a zatim u Lužnicu kod Zaprešića, gdje žive u „žutom krilu dvorca“, koje Zagorka opisuje u Kamenu na cesti. Ako je vjerovati romanu zvučna kulisa Zagorkinog odrastanja bile su konstantne svađe njezinih roditelja i histerični ispadi majke: „Puškom si krenuo na mene?! Zaklat ću te ovim nožem.“. Po romanu majka nije ružne riječi štedjela ni na Zagorki: „klatariš se kao i tvoj otac“, govorila joj je. Jednom ju je prigodom čak zavezala za stablo i tako ostavila.

Bilo je i svijetlih trenutaka u Zagorkinom odrastanju. Stara barunica Rauch, Gezina majka, prepoznala je u Mariji potencijal te ju poziva da u glavnom dvorcu u Lužnici pohađa privatnu školu. Ona je s lakoćom obavljala svoje školske obaveze i dobro napredovala. Nezadovoljna baruničinim utjecajem na djevojčicu, Zagorku majka šalje je svojoj kumi u Rakovec. Osim što je odvaja od sebe i okoline koju je poznavala, Zagorka je u Rakovcu morala ponavljati drugi razred. Tamo je završila i treći razred. Mariju su u četvrti razred poslali u Zagreb, u Djevojačku osnovnu školu sestara Milosrdnica. Tamo je dramsku grupu dolazio držati glumac iz Velikog kazališta (Kraljevskog zemaljskog kazališta u Zagrebu, današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta). U Djevojačkoj je školi glumila u predstavama, pisala drame i uređivala školske novine. Nakon osnovne pohađala je i Višu djevojačku školu. Međutim, nije ju završila jer ju je majka „povukla“ iz škole prije završnih ispita. Za Marijina školovanja u Zagrebu njezini su se roditelji, zbog majčinih ljubomornih ispada i napada na barune Rauch, morali preseliti iz Lužnice u Šenjugovo. Zagorkin je otac, u strahu od gubitka posla, kupio dvije velike kuće u Krapini s malim gospodarstvom u jednoj te trgovinom i gostionicom u drugoj. Kupio je i vinograd, kojeg je sam plijevio.

Majka Josipa željela je svojoj kćeri samo jedno u životu, a to je da se uda i postane „prava žena“. Marijini snovi već tada bilu su puno veći od toga da bude samo nečija supruga. Željela je postati novinarka ili barem učiteljica. Talent joj je, na užas njezine majke, prepoznao barun Geza Rauch. Ponudio je platiti 2/3 njezinog daljnjeg školovanja u Švicarskoj. Umjesto na studij, majka ju je poslala u Krapinu da uči praktične ženske poslove i osposobi se za funkciju „supruge“. U osamnaestoj godini života našla joj je muža. Bio je to 31 godinu star Andrija Matray, pomađareni Slovak. Osim što se morala udati za nepoznatog muškarca, morala je naučiti mađarski jezik i preseliti se u Mađarsku. Matray joj je još k tome zabranio pisati. Ukratko, život s Matrayem joj je bio neizdržljiv. Usprkos zabrani, potajno je pisala tekstove za Magyar Hirlap i Budapest Tagblatt, te se u Hrvatskom saboru 11. siječnja 1895. vodila rasprava o njezinim tekstovima.

Dragica Karolina i Marija Jurić

U privatnom životu doživjela je nervni slom, nakon kojeg bježi od muža. Privatni život joj se raspada, ali polako postaje ono što je željela biti – novinarka. No za svoj rad nije bila dobro plaćena. U Obzoru je radila za 30 forinti mjesečno. Koliko je to mala svota bila može se usporediti s tim da je Matray, u brakorazvodnoj parnici, na kojoj je Zagorkina majka svjedočila u njegovu korist, tj. protiv vlastite kćeri, dobio svih 20.000 forinti Marijinoga miraza. Sigurno je taj događaj pridonio Marijinoj odluci da je po dolasku u Obzor prekinula svaku vezu s obitelji. Poznato je da se s obitelji sastala zadnji put 16. studenog 1897. na Dragičinom sprovodu u Krapini, na kojem se žestoko sukobila s majkom, koju je krivila za Dragičinu preranu smrt. Majka joj se u narednim godinama razvela od oca te umrla u sanatoriju u Stenjevcu 1923. godine.

Zagorka je doživjela ovacije na pozornici, rasprodane nastavke svojih romana, ali je bila iznimno potplaćena te u privatnom životu nikada nije našla mir i sreću.

Frana Marija Vranković

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...