arteist https://arteist.hr prvo slovo kulture Sun, 17 Feb 2019 09:00:00 +0000 en-US hourly 1 https://wordpress.org/?v=5.0.3 15. ZagrebDox: Arteistov odabir od intimizma do ratnih zona https://arteist.hr/15-zagreb-dox-selekcija/ https://arteist.hr/15-zagreb-dox-selekcija/#respond Sun, 17 Feb 2019 09:00:00 +0000 https://arteist.hr/?p=19164 Iz bogate selekcije 15. ZagrebDoxa naše je uredništvo odabralo četiri dokumentarna filma koja svakako ne želi propustiti.]]>

Na 15. izdanju Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, koje će se održati u kinu Kaptol Boutique Cinema od nedjelje, 24. veljače do nedjelje, 3. ožujka, gledatelje očekuju 104 dokumentarna filma raspoređena u 16 programa, niz atraktivnih službenih i posebnih filmskih programa, predavanja, razgovori s autorima i koncerti. Selektori su za ovogodišnje izdanje pogledali otprilike 1 700 filmova, a u natjecateljski program ZagrebDoxa uvrstili su 37 filmova: 19 u međunarodnu i 18 u regionalnu konkurenciju.

Iz te ogromne i bogate selekcije, naše je uredništvo odabralo četiri tematski i žanrovski različita dokumentarna filma koja svakako ne želimo propustiti:

  1. U procijepu (Minding the Gap), redatelj Bing Liu – nominiran za ovogodišnjeg Oscara atmosferični dokuhit sa Sundancea o američkim skejterima na pragu zrelosti koji je dosad osvojio gotovo 50 svjetskih nagrada.

Vrijeme projekcije
27.02. / Srijeda, 21:00 – 23:00 Dvorana 1
28.02. / Četvrtak, 15:00 – 17:00 Dvorana 1
02.03. / Subota, 11:00 – 13:00 Dvorana 1

Zašto nam je zanimljiv? Borivoj Radaković u jednom je intervjuu za Express rekao: ”…muškarci, dojučerašnji krivci za sve užase ovoga svijeta, odjednom ne mogu pronaći svoje mjesto, a još manje svoje identitete – oca, seksualnog bića, radnika/proizvođača, privređivača, građanina…”, i u ovome je dokumentarcu nastalom gotovo Linklaterovom strpljivošću riječ upravo o tome. Intimna su to ogoljavanja momaka na pragu zrelosti u osiromašenom i propalom industrijskom gradu ”na rubu svijeta”. Zvuči prilično poznato.

  1. Te noći smo pali (The Night We Fell), redateljica Cille Hannibal – dirljivi osobni dokumentarac o žalovanju i gubitku voljene osobe kojim se otvara ovogodišnji ZagrebDox

Vrijeme projekcije
24.02. / Nedjelja, 20:00 – 22:00 Dvorana 1
24.02. / Nedjelja, 20:00 – 22:00 Dvorana 2
24.02. / Nedjelja, 20:00 – 22:00 Dvorana 3
24.02. / Nedjelja, 20:00 – 22:00 Dvorana 4
24.02. / Nedjelja, 20:00 – 22:00 Dvorana 5
25.02. / Ponedjeljak, 20:00 – 22:00 Dvorana 4
01.03. / Petak, 14:00 – 16:00 Dvorana 3
02.03. / Subota, 11:00 – 13:00 Dvorana 2

Zašto nam je zanimljiv? Joan Didion je u vrhunskom memoaru, ”Godina magičnog razmišljanja”, zapisala kako je nakon suprugove smrti odbijala baciti njegove cipele jer je očekivala da će se on vratiti. Gubitak voljene osobe i anatomija žaljenja u kojem smo sami, u ovome se dokumentarcu nesebično dijeli.

  1. Prazna soba, redateljica Shirly Berkovitz – portret uobičajene izraelske obitelji koja živi sa sjećanjima na bližnje kojih više nema

Vrijeme projekcije
26.02. / Utorak, 22:00 – 00:00 Dvorana 4
27.02. / Srijeda, 15:00 – 17:00 Dvorana 5

Zašto nam je zanimljiv? Gubitak sina se u ovom filmu iskazuje u želji za unukom. Roditelji žele upotrijebiti njegovo sjeme iako je preminuo, ali ih zakon ne podupire u tome. Iznimno kontroverzno pitanje praktične etike u kojem se nerijetko biomedicina, zakoni i osobna vjerovanja razilaze.

  1. U posljednjem trenutku, redatelj Chris Martin – 13. veljače 2012. godine dvoje novinara ušlo je u ratom razorenu Siriju, samo se jedan vratio,a ovaj je dokumentarac njihova priča

Vrijeme projekcije
25.02. / Ponedjeljak, 17:00 – 19:00 Dvorana 1
02.03. / Subota, 15:00 – 17:00 Dvorana 5

Zašto nam je zanimljiv? Jer je riječ o poznatoj ratnoj reporterki Marie Colvin koja je izgubila život u Homsu. U jednom je govoru o vlastitoj profesiji izrekla: ”Možemo i činimo razliku izvještavajući o strahotama rata, a posebno o strahotama kojima su izloženi civili.” U eri fake newsa i dalje trebamo hrabre novinare na mjestima događaja.

]]>
https://arteist.hr/15-zagreb-dox-selekcija/feed/ 0 15. ZagrebDox - Oscarovci i ini
Krvožedna, višeslojna i sočna ”Miljenica” https://arteist.hr/miljenica-yorgos-lanthimos/ https://arteist.hr/miljenica-yorgos-lanthimos/#respond Sat, 16 Feb 2019 09:00:00 +0000 https://arteist.hr/?p=19157 Lanthimos dinamiku dvorskih intriga donosi u raskošno stiliziranoj i prepoznatljivoj dekonstrukciji moći i njezinih navodnih žrtava.]]>

Postoji određeni skup snažnih senzacija s kojima se prosječni gledatelj suočava nakon gledanja Lanthimosovih filmova. To nisu one kojima nas redatelj zapljuskuje ne bismo li bili bolji, čestitiji ili osvješteniji građani, niti je to utonuće u emocionalni kozmos junaka. Njegovi filmovi, gotovo lišeni emocionalnog angažmana i empatije i tek s naznakama socijalnog, političkog, kulturalnog realizma, skoro pa drsko prikazuju redateljev san ili fantaziju. Sve se to uklapa u čudni grčki val, filmski pokret kojem je redatelj Yorgos Lanthimos jedan od rodonačelnika, a karakteriziraju ga bizarni dijalozi, neobični likovi i obilje apsurda.

U svim se njegovim filmovima kao snažno distinktivno obilježje nameće motiv moći, koji je u njega gotovo ogoljen od konkretnih događaja, političkih, ideoloških pitanja ili pak pitanja subjekta te nam se u momentima nadahnuća može učiniti da ju prikazuje u svom izvornom obliku, kao takvu. Lanthimosovu estetiku obilježava gotovo pjesnička slika da moć možemo upravo namirisati i u tome se nalazi veliki dio atmosfere jezivosti po kojoj je autor, jednako kao i val kojemu pripada, prepoznatljiv.

Tako u Očnjaku imamo roditelje koji zlorabe svoju moć nad djecom tako da ih drže zatvorenima u kući i ne puštaju da ugledaju svjetlo dana dok ne napune određenu dob, a distopijski Jastog prikazuje društvo koje tjera svoje članove da, pod prijetnjom pretvaranja u životinju, nađu partnera u za to predviđenom roku. U Ubojstvu svetog jelena Dječak – sin žrtve liječničke pogreške –  osvećuje svoga oca nalažući dr. Murphyju da odabere kojeg će člana obitelji on žrtvovati jer u protivnom će umrijeti svi.

Nastavljajući svoju kontemplaciju o moći, u najnovijem je uratku tom motivu pridan motiv žrtve te se istražuje raskošna, stilizirana dinamika tog odnosa. Miljenica (The Favourite) je priča o engleskoj kraljici Anne (Olivia Colman) iz ranog 18. stoljeća, boležljivoj vladarici kojom upravlja njezina pomoćnica i ljubavnica Lady Sarah Churchill (Rachel Weisz). Odnos dviju žena opterećen je zavisti i ovisnošću – vječno bolesna vladarica ovisna je o skrbi i pažnji Sarah, koja upravlja kako kraljicom, tako i državnim poslovima. Tu relativno stabilnu dinamiku remeti dolazak Abigail (Emma Stone), obespravljene rođakinje Lady Sarah, koja traži da joj se omogući kakav posao. Abigail se pomalo uvlači kraljici pod kožu te intrigama i spletkama uspijeva isposlovati udaju za lorda i postati lady te pomalo istiskuje svoju rođakinju iz priče, koja sa svojim suprugom biva otjerana iz dvora.

Priča i odnosi uglavnom se formiraju oko lika kraljice Anne, koja istodobno predstavlja najvišu moć, ali i poziciju žrtve – osoba na čelu zemlje, ujedno je i naočigled bespomoćna žrtva svoje ljubavnice, Lady Sarah, kao i mnoštva osobito iritantnih, kroničnih bolesti. Ona međutim veoma lako mijenja svoju vladaricu, i to kada biva zavedena mlađom i laskavijom priležnicom, koja od početka filma vlada situacijom. Lady Sarah dakle prvo vlada velikom vladaricom, da bi se pokazala žrtvom njezina prevrtljiva erosa i hvale žedne psihe.

Abigail je s druge strane, premda većim dijelom filma vješto manipulira situacijom i likovima, uokvirena nemoći – na dvor dolazi društveno obespravljena kao žrtva vlastita oca, a u zadnjoj je sceni kao naličje društvene moći koju je u međuvremenu stekla uprizorena njezina suprotnost (moći). Naime nakon što joj poslije nemile prošlosti sve intrige polaze za rukom te se u hijerarhiji statusa glatko penje, u finišu uratka tom istom rukom zadovoljava pohotnu kraljicu, fingirajući zadovoljstvo, sve to klečeći na koljenima, u krupnom planu. Na samom početku i kraju filma, počevši od kraljice koja traži potvrdu Miljenice za svoj govor do zadnjeg kadra u kojemu se status plaća na koljenima, moć je uparena sa statusom žrtve kao svojom suprotnosti. Ona je ovdje prevrtljiva, krvožedna, višeslojna, nestalna i kao takva gotovo prezrena.

Lanthimos status žrtve gotovo pa dekonstruira. Nema prostora za sentiment pravedničkog bijesa, a još manje sažaljenja ili povlaštena statusa žrtve jer je moć, kako se čini, neman koja izobličuje sve što dotakne. Onkraj moraliziranja i u svijetu koji istodobno naglašava snažni imperativ moći (takozvanog uspjeha) i romantizira žrtvu, naprosto uprizoruje stiliziranu dinamiku moćnika i žrtve te nas nakratko rasterećuje od lažnih dilema uz pomoć surealnih zapleta i nerealistične kamere. Pogađa mjesto koje možda nije moguće napipati, ali je točno tamo gdje treba.

U takvoj redateljskoj viziji glumački je zadatak dosta specifičan – nema potrebe za suptilnim psihološkim portretiranjem, a ni prostora za glumca u prvome planu. Usprkos nominacijama za nagradu Oscar te obilju kritika u kojima su sve tri glavne glumice jednoglasno hvaljene, ipak se ne može reći da su one sve podjednako na razini zadatka. Unutar ovog ženskog tria, Olivia Colman osjetno dominira te su suviše naklonjene kritike u njezinom slučaju opravdane. Vrsno se transformirala kao čangrizava i nesigurna vladarica, u svakom trenutku je prisutna u istinskoj ojađenosti infantilne i žaljenja vrijedne vladarice.

Emma Stone vješto miri fingiranu nježnost i drsko kretanje prema cilju, precizno utjelovivši vuka u janjećoj koži. Nema dubinu i slojevitost iskusnije i tajnovitije Colman, no nema je ni igrana uloga. Rachel Weisz je na koncu najslabija karika bez punine i uvjerljivosti. U najboljem je slučaju korektna i čini se da je ova uloga temperamentne moćnice bila preteška za njezin senzibilitet, mnogo tajnovitiji, introvertiraniji, prikladan za nešto manje narative. Za Lady Sarah je moguće domisliti nekolicinu kandidatkinja koje bi joj u većoj mjeri udahnule potrebnu karizmu krvožedne manipulatorice i nestabilne osvetnice, primjerice Kate Winslet, kojoj je ova uloga navodno prvoj i ponuđena.

Sveukupno, riječ je o prepoznatljivom i originalnom filmu snažnoga autorskog pečata, rađenom sa strasti i vizijom te bih ga svakom ljubitelju sočne, stilizirane intrige bezrezervno preporučila.

Ružica Eterović

* Filmska je kritika nastala u sklopu projekta Arteistove abecede medijske pismenosti i radionice Kultura u kvartu te uz potporu Grada Zagreba u okviru programa i projekta udruga iz područja udruga mladih ili udruga za mlade.

]]>
https://arteist.hr/miljenica-yorgos-lanthimos/feed/ 0 Miljenica u utrci za Oscara
FOTOPRIČA: Zidovi bezimenih diletanata https://arteist.hr/zagrebacki-grafiti/ https://arteist.hr/zagrebacki-grafiti/#comments Thu, 14 Feb 2019 09:00:00 +0000 https://arteist.hr/?p=19134 Britkog jezika i koncizne forme, grafiti mogu biti moćan kanal koji se nerijetko bavi osobnim krizama i iskrenim emocijama. ]]>

Društveno se djelovanje neovisno o pozivu i obrazovanju rađa iz puke želje da ispravimo što vidimo ili samo pošaljemo svoju poruku. Iskomuniciramo ono što nemamo priliku ili nitko do sada nije. Kad želiš nešto reći, a nisi rječit/a i ne znaš slikati ni pjevati, možeš napisati grafit. Kome i gdje?

Grafiti niču posvuda i za svakoga. Ljudi to rade jer žele i ne traže ništa zauzvrat, osim da ih pustite da to rade i dalje. Dostupni su dok ih netko ne ukloni ili dok ne izblijede zbog vremenskih uvjeta. I što ih se više zabranjuje bit će bolji – jer možda baš zbog toga što su zabranjeni – postoje.

Zadranin Jure Zubčić ispravio je tako u prolazu grafit na zgradi Mjesnog odbora. O tome je izvijestio javnost na svojem Facebooku.

Nekoliko dana nakon toga oba grafita su prebojana, a Jure je obavio informativni razgovor s temeljnom policijom zbog izazvane medijske pažnje. No nakon mjesec dana potražila ga je i krim policija koja je zadobila anonimnu kaznenu prijavu protiv Jure zbog uništavanja javne imovine i dovođenja u zabludu da su pripadnici hrvatskog naroda ksenofobični.

Nakon toga Jure je na svojem Facebooku objavio da moli anonimnog prijavitelja da se javi –  jer je njegovo djelo javno. Bez odgovora dosad.

Aktivist Jure osjeća unutarnji poriv da djeluje i želi se boriti za društvo u kojem ima pravo reći što misli. Kaže da smo nekoć živjeli u totalitarnom sistemu, a danas smo stvorili prividnu slobodu govora u kojoj se više nego ikad bojimo što ćemo reći. Dodaje da smo nažalost kao društvo od starog i novog sistema ”prihvatili” samo najgore, nismo naslijedili kolektivnu svijest za opće dobro, a ni razvili zdravu individualnu odgovornost. Dvostruko ništa. Na kraju, svjestan da živi u društvu kompletno okrenutih vrijednosti, zaključuje: ”Tragedija je da je to što sam napravio –  uopće vijest!”.

U Zagrebu, iza MSU-a, isti grafit je također ispravljen iz UBI SRBINA u LJUBI SRBINA.

Izgleda da je bolje da pucamo i ubijamo jedni druge nego da stvaramo. Društvo koje potiče svoje pripadnike (od čijeg rada i zarade i samo živi) na kreativno izražavanje, učenje, transformaciju i istraživanje za nas je još uvijek samo utopija.


Tko god je mislio da će u kapitalizmu (ili onome što mi danas tu imamo kao produkt bajke o kapitalizmu na Balkanu) omastiti brk, previdio je nekoliko nužnih koraka pri uspostavljanju istog. Ljudi su nekim čudom postali slobodniji, žele živjeti kako im se sviđa, a ne kako piše u religijskom priručniku. Pa je tako trkač u kapitalističkoj utrci lakomo zatvorio oči nad slobodama govora, izričaja i toleranciji kao osnovi njegove vrle ideje novog društva. I u svom jadu što mu društvo ”ne uspijeva” kako je isplanirao sad još i jadnim pederima hoće zabraniti da žive kako žele. Što te briga tko s kim spolno opći, zbog čega i u koji otvor? Ali, kad si u naletu bijesa jer ti je alegorija kapitalizma popucala po šavovima, najlakše se istresati na najbliže koji strše.

(Ne idu visoke štikle uz najniži nivo inteligencije). Priča o apsurdu društva (na talijanskom se jako lijepo kaže stucco e pittura fa bella figura – slobodnim prijevodom štukatura i boja čine prekrasnu figuru) stvorenog djelovanjem PR službi i umjetnim stvarnostima društvenih mreža koje zarađuju prodavanjem nepostojećeg. Masovno uljepšavanje i glancanje dozlogrdio nam je. Sve je to lijepo na visokoj štikli, no u izobilju blještavila ponestade nam intelektualne hrane.


Postani otac kad si spreman za to. Kad ćeš postati kći ne možeš puno birati, ali ćeš se morati pomiriti sa situacijom. Edukativan priziv savjesti i još jedna lekcija iz škole života sa zagrebačkih ulica.

Nije moglo proći bez pornografije. Pratimo trendove. Poezija i matematika oduvijek su bile povezane. Metafizika. Pazi što radiš i kuda klataraš.

Pravo je retoričko pitanje upućeno onima kojima grafiti žuljaju oči. Navijačko-stadionski. Ponekad nam je i drago da je društvo tako apsurdno pa barem imamo genijalne grafite koji nam u trenutku promijene tok misli.

Kad ih nametnuta autocenzura ubode gdje su najslabiji ili ih ljube ostavi, oni od svojih novaca kupe sprej. Svojim djelovanjem ne žele ništa zaraditi. Osim par prijava i novčanih kazni, ako se baš nisu dobro zakukuljili ili su bjesomučno tvrdoglavi.

Kratki natpisi postaju antologija prostora i vremena u kojem se nalaze i snažna su slika svakodnevice. Predstavljaju moćan kanal djelovanja običnih ljudi koji pogođeni nepravdom pršte od gnjeva. Britkog jezika i koncizne forme, grafiti govore o situacijama (i pogledima na situacije) koje se neće lako naći u medijima glavne struje. Znaju se baviti i osobnim krizama ili nas inspiriraju iskrenim emocijama. Potkradu se tu psovke i teške uvrede, nedopustive u službenom govoru i pismu, često neprihvatljivog sadržaja kako se navodi u nekim policijskim izvješćima analize grafita. A ima i onih koji na društvenim mrežama skupe i nekoliko stotina komentara, nakon kojih ih i dalje nitko nije u stanju suvislo protumačiti.

Uz ovoliko inspiracije iz okoline poremećenih vrijednosti potpaljena osobnim dišpetom, diletantska umjetnost pisanja po javnoj i privatnoj imovini zasad neće i ne može umrijeti. Za one koji se žele detaljnije upoznati sa svijetom šarolikih natpisa za fasadama, profesor Stipe Botica sa skupinom studenata Filozofskog fakulteta izdao je već dva izdanja knjige Suvremeni hrvatski grafiti.

Epilog

Grafiti kao umjetnost nagrđivanja javne imovine iz poriva da se kaže istina, čine bitnu dimenziju kulturne baštine urbanih sredina i njihovih stanovnika. Nekoliko slojeva prešaranih površina postalo je dijelom fasada naše metropole, ali izgleda da ih prolaznici često ni ne primjećuju. Koliko lokalno stanovništvo uopće pridaje važnost natpisima po zgradama u svojoj svakodnevnoj strci, govori podatak istraživanja povezanih s razvojem turizma da su mnogi gosti Zagreba, generalno zadovoljni ponudom, naveli kao jedan od problema grada – zašarana pročelja zgrada grafitima. Izgleda da su naši grafiti zanimljiviji našim gostima, koji vjerojatno pismene poruke nerijetko ni ne razumiju zbog jezične barijere. Stoga su 2017. donesene Antigrafiterske mjere – Akcijski plan za sprječavanje vandalskog grafitiranja u gradu Zagrebu, čiji je cilj da svi građani prionu poslu, a ne da se kažnjavaju počinitelji. Plan je najviše usmjeren na edukaciju mladih ljudi i svih pripadnika zajednice, kako bi se spriječilo uništavanje, a počinitelje potaknulo da sami uklone štetu. Velik broj onih koji su dosad otkriveni pomoću nadzornih kamera pristali su sami ukloniti štetu.

Mladi zagrebački grafiter za šaranje po zidu dobio je osam mjeseci zatvora, no s još jednom kaznom sve mu je pretvoreno u 730 sati rada za opće dobro. Plus 1800 kuna štete za uništavanje pročelja novoobnovljene zgrade na Trešnjevci. Prema riječima djelatnika iz komunalnog poduzeća postupak uklanjanja grafita s pročelja zgrade košta od 3000 do 5000 kuna. Najučinkovitija mjera je premazivanje fasade antigrafiterskim premazom jer se s tako obrađene površine grafiti lako mogu skinuti vodom. U međuvremenu su se specijalizirale i tvrtke koje skidaju grafite s fasada, nešto poput anitigrafiterskog osiguravajućeg društva. Najčešće rade po principu ‘paušala’, redovito im se plaća određena svota antigrafiterske police osiguranja i kad se grafit pojavi – postoji sistem kako im se dojavljuje, zatim oni izlaze na teren i otklanjaju ga. No, u zadnje vrijeme, ni oni, iako profesionalci koji su ispekli svoj posao u inozemstvu, nemaju posla. Ljudi se, kako kažu, ne obaziru baš na to kao nekad i ne prijavljuju mlade vandale, izgleda imaju važnijeg posla.

Kazneni zakon tretira grafitiranje kao kazneno djelo oštećenja tuđe imovine i propisuje kazne zatvora do dvije godine (od 6 mjeseci do 5 godina, ovisno o ‘težini’ i ‘veličini’ štete). U Londonu je kazna od 75 engleskih funti i do 5000 engleskih funti za teška oštećenja. U Rimu i do 1000 eura. U Zagrebu također vrijedi i kazna od 1000 do 2000 kuna ako se grafiter uhvati na licu mjesta. Ponekad se stanari, neovisno o projektu i akcijama, sami organiziraju i postave sigurnosne kamere jer postoji i odluka o komunalnom redu koja propisuje da se pročelja zgrada moraju održavati urednima. U slučaju nepridržavanja, kazne su i do 10 000 kuna.

Miss Amrita

Foto: Zagrebački grafiti, Miss Amrita i redakcija

* Fotopriča je nastala u sklopu projekta Arteistove abecede medijske pismenosti i radionice Kultura u kvartu te uz potporu Grada Zagreba u okviru programa i projekta udruga iz područja udruga mladih ili udruga za mlade.

]]>
https://arteist.hr/zagrebacki-grafiti/feed/ 1 Priča o praznim grafitima
Valentinovo s Čehovom https://arteist.hr/valentinovo-s-cehovom/ https://arteist.hr/valentinovo-s-cehovom/#respond Thu, 14 Feb 2019 07:30:00 +0000 https://arteist.hr/?p=19151 Brak pisca i glumice bio je sve samo ne jednostavan - obilježen bolešću i aferama. Tko bi se danas u doba sveopćeg cinizma usudio voljeti?]]>

U vremenu sveopćeg cinizma, donosimo vam jedno od mnogih Čehovljevih pisama supruzi Olgi Knipper. Nije to bio pretjerano sretan brak, ustvrdili su biografi. Bila je to komplicirana i na njihov svojstven način predana ljubav do njegove smrti.

Pismo O. L. Knipper

Jalta, 23. kolovoza 1900.

Mila moja, zdravo! Ti se u svojem pismu ljutiš, što ti pišem pomalo. Ali ja zato tebi pišem često!

Jučer je kod mene bio Aleksejev. Sjedio je do 9 sati uvečer, zatim smo krenuli (ili, točnije, ja sam ga poveo) u žensku gimnaziju, upraviteljici. U gimnaziji je ljepuškasta Mađarica, koja veoma smiješno govori ruski, svirala je na harfi i zabavljala nas. Prosjedili smo do 12 sati.

Danas sam išao poslom u grad, sreo sam tamo Vjeročku i doveo je k nama na ručak. Ta je Vjeročka doputovala iz Harkova. Bogata udavača. Vidiš, kakav sam don Juan!

Pišem dramu, ali se bojim, da će biti veoma dosadna. Napisat ću je i, ako mi se ne svidi, odložit ću je, sakriti do naredne godine, ili onog vremena, kad mi se opet prohtije da pišem. Jedna će sezona proći bez moje drame – nije to nevolja. Uostalom porazgovarat ćemo o tome, kad budem u Moskvi.

A kiše nema te nema. U našem dvorištu grade šupu. Ždralu je dosadno. Ja te volim.

Hoćeš li doći preda me na stanicu? A gdje da odsjednem? U kakvom hotelu – udobnom, koji je blizu i nije odviše skup? Razmisli o tome i napiši, mila moja.

Kod nas je u kući sve tiho, mirno, s majkom sam u slozi, ne svađam se.

Ideš li s Višnjevskim u operetu? Hm…

Piši mi češće, ne škrtari. Za to ću te nagraditi, voljet ću te divlje, kao Arapin. Zbogom Olga, budi zdrava i vesela. Ne zaboravljaj, piši češće i sjećaj se tvoga

Antoine

]]>
https://arteist.hr/valentinovo-s-cehovom/feed/ 0 Ljubavno pismo Olgi
Natječaj za Nagradu Radoslav Putar 2019. https://arteist.hr/natjecaj-za-nagradu-radoslav-putar-2019/ https://arteist.hr/natjecaj-za-nagradu-radoslav-putar-2019/#respond Thu, 14 Feb 2019 07:00:53 +0000 https://arteist.hr/?p=19132 Raspisan je Natječaj za Nagradu Radoslav Putar 2019., za likovne umjetnike do 40 godina starosti, uključujući godište 1979. Natječaj je otvoren do 10. ožujka 2019.]]>

Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb, u suradnji s YVAA – Young Visual Artists Award, Residency Unlimited, New York, i Trust for Mutual Understanding, New York, raspisuje Natječaj za Nagradu Radoslav Putar 2019., za likovne umjetnike do 40 godina starosti, uključujući godište 1979. Natječaj je otvoren do 10. ožujka 2019.

Nagrada se dodjeljuje za kvalitetu, hrabrost i inovativnost, za umjetnička djela realizirana u 2018. i 2019. godini. 

Dobitnik Nagrade Radoslav Putar dobiti će priliku boraviti na rezidencijalnom programu u Residency Unlimited u New Yorku, (http://residencyunlimited.org/) u trajanju od 8 tjedana, samostalnu izložbu u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu i mjesto u žiriju Nagrade radoslav Putar 2020.
U obzir za natječaj dolaze djela izvedena u svim medijima likovnih umjetnosti: slikarstvu, kiparstvu, grafici, crtežu, instalacijama, fotografiji, videu, novim medijima i performanceu. Djela iz područja primijenjene umjetnosti, dizajna, kazališta i filma nisu uključena u natječaj.

Umjetnici se na Natječaj mogu prijaviti samostalno, a pravo prijedloga kandidata imaju profesionalni djelatnici iz područja likovnih umjetnosti i/ili institucije.

Prijavljeni kandidati ne moraju biti državljani Republike Hrvatske, ali njihov umjetnički razvoj i rad moraju biti vezani uz hrvatsku kulturnu scenu.

Pravo na natječaj

Natječaj je namijenjen umjetnicima do 40 godina starosti isključivo pojedinačno. Rezidencijalni program u New Yorku godišnje može primiti samo jednog umjetnika iz Hrvatske.

Umjetnici koji se prijavljuju na Natječaj moraju biti aktivni na sceni i izlagati u Hrvatskoj, najmanje 3 godine. Studenti se ne mogu prijavljivati na natječaj. Kandidati koji žive ili borave u Hrvatskoj a nisu hrvatski državljani, moraju biti prepoznati kao umjetnici koji su kontinuirano aktivni na hrvatskoj likovnoj sceni tijekom nekoliko proteklih godina.

Svi prijavljeni umjetnici moraju tečno govoriti Engleski jezik kako bi mogli aktivno sudjelovati u rezidencijalnom programu tijekom boravka u New Yorku.

Propozicije natječaja i informacije o prijavi dostupni su na: 
http://nagradaputar.scca.hr/hr/contest.html

Rok za prijavu: 10. 3. 2019.

]]>
https://arteist.hr/natjecaj-za-nagradu-radoslav-putar-2019/feed/ 0 Nagrada Radoslav Putar 2019.
Natječaj za potporu mobilnosti umjetnicima i kulturnim profesionalcima: Mobility First! https://arteist.hr/natjecaj-za-potporu-mobilnosti-umjetnicima-i-kulturnim-profesionalcima-mobility-first/ https://arteist.hr/natjecaj-za-potporu-mobilnosti-umjetnicima-i-kulturnim-profesionalcima-mobility-first/#respond Wed, 13 Feb 2019 09:47:17 +0000 https://arteist.hr/?p=19129 Natječaj za potporu mobilnosti – Mobility First!. Poziv je namijenjen umjetnicima, kulturnim profesionalcima i umjetničkim organizacijama iz zemalja ASEM-a]]>

ASEF (Asia-Europe Foundation) 15. veljače 2019. otvara drugi krug poziva za prijave na natječaj za potporu mobilnosti – Mobility First!. Poziv je namijenjen umjetnicima, kulturnim profesionalcima i umjetničkim organizacijama iz zemalja ASEM-a, u svrhu umrežavanja kroz financiranje putovanja na umjetničke festivale, simpozije, radionice, rezidencije i sl. 

Natječaj je otvoren do 15. ožujka, a rezultati će biti objavljeni 15 travnja.

Treći otvoreni poziv (od ukupno četiri) uslijedit će 1. travnja 2019.

Detaljnije:
http://asef.live/mobilityfirst2019

]]>
https://arteist.hr/natjecaj-za-potporu-mobilnosti-umjetnicima-i-kulturnim-profesionalcima-mobility-first/feed/ 0 Natječaj za potporu mobilnosti – Mobility First