Kritici i struci omiljeni ovogodišnji film, “Ljubav” Michaela Hanekea, očekivano se nametnuo kao favorit te predvodi nominacije za 25. dodjelu nagrada Europske filmske akademije koja će se 1. prosinca održati na Malti.
Drama Ljubav glasovitog austrijskog redatelja Michaela Hanekea drama predložena je za čak šest europskih Oscara, uključujući one za najbolji film i režiju, scenarij i kameru te glavnu mušku i žensku ulogu Jean-Louisa Trintignanta i Emmanuelle Rive.
S pet nominacija Ljubav, osim danske drame Lov, u stopu prati Sramota Stevea McQueena koji je u utrci za najbolji film, režiju, kameru, montažu i glavnu mušku ulogu Michaela Fassbendera. Ljubav i Sramota tako će se boriti za za titulu europskog filma godine s renomiranim festivalskim ostvarenjima kao što su Cezar mora umrijeti braće Taviani, Barbara Christiana Petzolda i Lov Thomasa Vinterberga, te kinohitom Nedodirljivi dvojca Olivier Nakache − Eric Toledano.
Nominacije za europske Oscare izazivaju gotovo podjednake kontroverze kao i one za američke, a isti je slučaj i ovoga puta jer lista gubitnika nije malena. Primjerice, iako se tezom da art-filmovi obično ne prolaze dobro može objasniti činjenica da pobjednik Venecije, Sokurovljev Faust, ima samo dvije tehničke nominacije, prava je blamaža što je antologijski film Nure Bilge Ceylana Bilo jednom u Anadoliji spao na samo dvije nominacije.
Također, neugodno iznenađuje i to što je rumunjski film Iza bregova Cristiana Mungiua dobio samo nominaciju za scenarij, a pomalo je nevjerojatno da samo jednu nominaciju ima i Raj: ljubav Ulricha Seidla: onu za žensku ulogu Margarete Tiesel.
U kategoriji najboljeg filma i(li) režije najviše su “pokradeni” britanski Dečko, dama, kralj, špijun Tomasa Alfredsona, i Bračne svađe Romana Polanskog, pa su se oba našla tek u utrci za najbolji scenarij. Smatra se i kako je nominacija za glavnu žensku ulogu trebala pripasti i Marion Cotillard za Hrđu i kost Jacquesa Audiarda, film koji je EFA u potpunosti ignorirala i u ostalim kategorijama.
Stanje u hrvatskoj produkciji i kvalitetu iste dovoljno ilustrira i činjenica da ni jedan hrvatski film nije uvršten u širi selekcijski popis od 40 naslova, ali ne bi nas trebalo tješiti što u selekciji nisu prošle ni nama susjedne kinematografije.
Marin Raster