Look Now – Nesvakidašnji trijumf Elvisa Costella

Unatoč nekadašnjem imidžu ”ljutog mladića” rođenom na dva nastupna, antologijska new wave albuma ”My Aim Is True” i ”This Year’s Model”, Elvis Costello oduvijek je bio čistokrvni pop autor. I na tim ostvarenjima, koja su mu pomalo nepravedno priskrbila etiketu punk ikone, pokazao je nedvojben osjećaj za melodiju i pop-formu. No s godinama je njegova sklonost žanrovima čiji korijeni datiraju i prije početaka rock’n’rolla postala više nego očita, pa se dotaknuo svega od soula, šlagerskog popa do countryja. U svim svojim različitim izdanjima zadržao je dvije karakteristike – precizni pristup melodiji i sarkazam.

Pjesme na ”Look Now”, njegovom tridesetom albumu i prvom u pet godina, sadržavaju oba sastojka, ali melodija možda i prvi put odnosi prevagu nad kompleksnim smislom za humor i pogledom na svijet. Vrlo slično kao i Randy Newman, još jedan majstor rječite, višeslojne pop pjesme, Costello je sklon najoštrije ubode zapakirati u najljepše aranžmane. No, unatoč studioznom pristupu svakoj pjesmi i gotovo romanesknoj karakterizaciji likova, tu prevlada zaneseni, predani pristup glazbi u kojem nema cinizma, podsmijeha ili fige u džepu.

Svaki prateći vokal, svaki pažljivo balansirani ritam zrači iskrenošću, žovijalnim slavljem postojanja, netipičnim ne samo za autora, nego i veliku većinu suvremene glazbe. Uvodna ”Under Lime” sadrži tragove autoironije – čini se da govori o nekom tko se treba konstantno učiti skromnosti – no ton teksta i glazbe prije je empatičan, negoli otrovan, kao da je proklamacija stvaranja radi stvaranja, a ne slavljenja autorstva kao ultimativna cilja.

Bilo bi lako taj relativno prozaični pristup povezati s Costellovom nedavno objavljenom dijagnozom karcinoma. Ovdje je ipak ponajprije riječ o dužem procesu uklapanja autorova opusa u tradiciju baroknoga sofisticiranog popa. Costello na albumima predano istražuje recept savršene, a intelektualno izazovne pop pjesme još od sjajnog ”Imperial Bedrooms” (1982), ostvarenja koje se vjerojatno najbliže  približilo tajanstvenoj, zakučastoj eleganciji ”Bijelog albuma” The Beatlesa. Njegove su tradicionalističke tendencije dosad možda bile najizraženije u suradnji s idolom iz mladosti, kompozitorom Burtom Bacharachom na albumu ”Painted from Memory” (1998), a na ”Look Now” dobivaju svojevrsni nastavak jer suradnja s Bacharachom uključuje tri pjesme.

Tu je i sjajna ”Burnt Sugar is So Bitter” s jednako legendarnom kompozitoricom i kantautoricom Carole King, na kojoj Costello možda slučajno, a možda namjerno odaje počast Bowieju i njegovoj soul fazi s ”Young Americans”.

Namjerna bezvremenost tih aranžerskih i instrumentalnih odabira stvara osjećaj glazbe koja je zapravo oduvijek postojala, trenutačnih evergrina. Zanimljiv je to razvoj karijere za autora čije su pjesme posudile naslove generacijskim romanima Nicka Hornbyja i Breta
Eastona Ellisa
.

Richard Hell i Elvis Costello u backstageu CBGB-a

Premda ničim ne odaje dojam završnog poglavlja karijere i sasvim je moguće da sljedeći album bude, primjerice, pod utjecajem countryja ili njuorlinških puhačkih bendova, pa time još jednom ponovi ili produži autorove neprekidne stilske vježbe – ”Look Now” pruža ne samo sintezu nekoliko dugogodišnjih glazbenih fascinacija, nego predstavlja Costella kao autora bez roka trajanja.

Gotovo svaka pjesma pisana je iz druge perspektive, ali svaka je od njih puna životnih detalja, opisa koji su prije ispali iz neke egzistencijalističke romantične komedije, negoli pop pjesme. 

Oduvijek je bio autor bogate mašte. Ovdje je daleko zainteresiraniji za tuđe, iako fiktivne priče, nego za istraživanje vlastitih karakternih osobina. To je bome osobina pravog pop autora, a ne tek nekadašnjeg generacijskog heroja. Prozračna priroda tog albuma pokazuje da se složena, promišljena, a prije svega vrlo balansirana glazba može raditi tako da angažira slušatelja, a da mu pritom ne utjera egzistencijalni strah u kosti. U današnjem okruženju to mi se čini kao nemali uspjeh.

U tom je smislu ”Look Now” nesvakidašnji trijumf, kao kakav film klasičnog Hollywooda iz pedesetih ili ranih šezdesetih snimljen danas. Pozitivan, dirljiv i nimalo apologetski lijep, u pitanju je album koji nas barem na kratko teleportira u neko drukčije, možda manje komplicirano vrijeme. 

Karlo Rafaneli

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More