“Električni orgazam” konačno može opravdati svoje ime. Zahvaljujući Montažstroju!

Mali covjek zeli preko crteGlazbeno-kazališni performans Montažstroja podsjeća na koncerte s Laibachove turneje Volk. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o multimedijalnoj predstavi, o angažiranosti unutar pop-glazbe i o novom iščitavanju starog materijala. Kod Laibacha je polazište „vuk“, tj. velike nacije, a kod Montažstroja „ovca“, taj famozni „mali čovjek“. Zato je na kraju (zvučni) ishod posve suprotan.

Naslov preuzet od pjesme iz novovalnog razdoblja kao najeksploatiranijeg razdoblja domaće popularne glazbe, perspektiva malog čovjeka kao najkorištenijeg novinarskog ili umjetničkog klišea u oslikavanju nepravde današnjeg sustava… Na prvu, novi je glazbeno-kazališni projekt Montažstroja Mali čovjek želi preko crte (ime je dobio prema singlu Šarla Akrobate) zvučao previše šablonski, previše stereotipan. Predrasude su mogle biti i veće, niti na press-konferenciji nismo mogli čuti jednu konkretniju rečenicu koju bi itko od kolega mogao izvući za atraktivniji naslov. Suvremenim marketinškim rječnikom rečeno, „teaser“ nikako nije zvučao obećavajuće da bi se netko tko nije fan Montažstroja ovog vikenda poželio zaputiti prema Jedinstvu.

No, nakon pretpremijere, održane sinoć na spomenutom mjestu pored Močvare, ipak se može reći da su Borut Šeparović i društvo dali razloga da izdvojite 60 kuna i pogledate Malog čovjeka.

U svojoj srži, ovaj glazbeno-kazališni performans dosta podsjeća na koncerte s Laibachove turneje Volk. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o multimedijalnoj predstavi, o angažiranosti unutar pop-glazbe i o novom iščitavanju starog materijala. Laibachovci su obradili državne himne velikih nacija (otud i naziv Volk, njem. narod), prearanžirali ih u suvremeni zvuk i lirički intervenirali (tamo gdje je bilo potrebno). Pratećim projekcijama i svojim totalitarističkim imidžem zaokružili su artističko-politički opus kojemu je glazba, slično kao i sad kod Montažstroja, najvažniji, ali ne i jedini element.

Inače, onima koji su kupili, a ne skinuli Volk, pa imaju i omot albuma, ta riječ dobiva i drugi smisao. Naime, na coveru je slika ovaca, a riječ „volk“ na slovenskom ima značenje – vuk. I tu dolazimo do ključne razlike između Laibacha i Montažstroja koja ove koncerte/performanse odvodi u dva posve različita smjera. Kod Laibacha je polazište „vuk“, tj. velike nacije, a kod Montažstroja – „ovca“, taj famozni „mali čovjek“, a zato je na kraju (zvučni) ishod posve suprotan.

Dok je Laibachov nastup bio hladan i hermetičan, dočaravajući sustav i atmosferu koja nas okružuje, Montažstroj i Zbor malih ljudi ispuštaju energiju udruženih pojedinaca koji su napokon odlučili krenuti preko crte. Laibach vas tjera da se zamislite, dok je atmosfera u Pogonu takva da vas tjera da ustanete i zaplešete (zapjevate, skandirate…) s „malim ljudima“.

Sudeći prema logici raspodjele posla, ponajveća je to zasluga Konrada Mulvaja (ex-Overflow), koji je Paket aranžmanu unio potpuno novi život. Već desetak godina mi prvi taktovi Maljčiki izazivaju povraćanje čim ih čujem u nekom klubu, a Mulvaj je od Paket aranžamana, osobito od Električnog orgazma, napravio takvo čudo da Giletov bend tek sad može opravdati svoje ime. Elektronika uz živu izvedbu zbora – zamislite neku europsku civilnu verziju afroameričkog gospela (dovoljno „hladnog“ da paše elektronici, dovoljno „duhovnog“ da osjećate vibru) –  malo koga može ostaviti ravnodušnim, pa otud i onaj poriv da ustanete i zaplešete. No, da vam ne otkrivamo previše, zahvaljujući Šeparovićevim liričkim intervencijama, ta potreba da ustanete, zaplešete i skandirate s njima postaje relativna…

Bitnu ulogu u priči ima i Ante Perković. Ne samo kao izvođač, više zbog toga što duh njegove knjige Sedma republika itekako prožima „Malog čovjeka..“. Također, pohvale treba uputiti Sari Renar, koja je odlično sjela uloga „anonimne frontgirl“ – još uvijek je preanonimna da bi mogla oteti predstavu, a pokazala je dovoljno talenta da prijeđe crtu koju male glazbenike dijeli od „malo većih“.

Sad, da ovaj tekst ne ispadne slijepi panegirik, što se tiče neke angažiranosti Mali čovjek želi preko crte neće vam postaviti neka nova pitanja. To me pak podsjetilo na davni koncert britanske Chumbawabme u Aquariusu, kad je britanski bend, inače poznat po svojim anarhističkim stavovima, pozvao svojih (zagrebačkih) 20 fanova da odu na (zagrebački) sajam anarhističkih knjiga, jer da tamo „mogu pročitati stvari koje neće naći u školskoj literaturi“.

No, gledano bez neke šire pretencioznosti, koncertni performans stvarno je bio dobar. Sasvim osvježavajući da imate osjećaj da slušate nešto novo, a opet dovoljno pomiren s prosječnošću (obrađivanje starih uspješnica ni u ludilu se ne bi moglo nazvati vrhunskom kreativnosti) da vam sjedne na prvu.

 Daniel Radman

*MONTAЖ$TROJ i Zbor malih ljudi nastupaju 14., 15. i 16. ožujka 2014. godine u Zagrebačkom centru za Nezavisnu kulturu i mlade – Pogon Jedinstvo s početkom u 20 sati. Ulaznice po cijeni od 60 kuna mogu se kupiti u pretprodaji od 5. do 13. ožujka 2014. godine u Pogonu Jedinstvo (Trnjanski nasip bb). Svakodnevno radno vrijeme blagajne je od 17 do 20 sati.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More