Ekskluzivno: Slobodna našla zamjenu za Tomića!

Ante TomićOpet sinoć nisam isključio mobitel kad sam se pripit vratio iz Limba i samo se strovalio u krevet.

Ujutro me probudila uporna zvonjava.

– Molim, jebemu! – bijesno sam se javio.

– Dobio sam Pavla Svirca? – bezbojan, muški glas će s druge strane.

– Da… – malo ću mekšim glasom.

Pomislio sam da je to jedan od onih novinara što zovu za izjave. Ili za gostovanja u radijskim ili TV emisijama. Možda opet u zadnji čas trebaju gosta, pa je mahuna pala na mene.

– Zovem iz „Slobodne Dalmacije“…

– A, sigurno za izjavu oko Dežulovićevog otkaza… I to što su iz solidarnosti s njim onda otkaz dali i Tomić i Pavičić… Šta, vidjeli ste moj dirljivi status na fejsbuku… Kako se žalim da ja nemam prijatelja koji bi tako nešto učinili za mene… I ona zajebancija kad se uspoređujem sa stepskim vukom, ha, ha. Nadam se da to niste doslovno shvatili… To je moja namjerna patetika… Puca mi za Stepskog vuka i sve to oko usamljeničke spike… To sam radi efektnog statusa… A, ovako u ofu mogu vam reći i da mi puca prsluk za te njihove otkaze… Ionako će sva trojica nastavit pisat za Globus i Jutarnji… Ko Slobodnu uopće čita osim Dalmoša? Ovako bar više neće morat mrčit papir za Slobodnu i navlačit na sebe bijes Dalmoša koji baš ne vole šale, kritike na svoj račun, pa ti ispisuju prijeteće grafite po fasadi, a ne libe ti se ni izlit kantu govana po faci, doslovno. I, evo, prošlo je već godinu dana, a još nije uhvaćem taj što je Tomića zalio govnima i još to snimao na ajfon… Kako to da snimka već nije izašla na internetu kao ona s Tinom Katanić i trojicom mušketira? Evo to vam kažem ovako of d rekord, a sad ako baš trebate izjavu možemo sastavit neku srcedrapateljsku… Kako je užasno to što je Dežulović dobio otkaz, a s druge strane i plemenito što su se Tomić i Pavičić solidarizirali. To se ne viđa u ovoj Hrvatskoj i kapitalizmu gdje svako gleda samo svoje dupe… Sve to dokazuje da Pavičić, Tomić i Dežulović i istinski žive socijalizam, a ne samo na riječima – izbljuvao sam u dahu.

– Nisam vas zvao za izjavu – mrtvo ozbiljnim, strpljivim će glasom taj glas sa druge strane.

– Nego radi čega onda?

– U Slobodnoj imamo sad upražnjena tri mjesta za kolumniste… Vi ste jednom napisali da ste Pavića molili da vas zaposli kao zagrebačku inačicu Ante Tomića.

– Pa da, jesam… – zbunjeno ću. – Taj tekst kako sam ga molio u cjelosti je prenio Hrvatski list… Ispao sam teški neobaviješteni šupak… Ponižavao sam se pred Pavićem u trenutku kad je ovaj već i sam dobivao cipelicu iz EPH. Maltene kao da sam pred prosjakom kleknuo i molio ga pet kuna za kruh. Ne želim se tog ni sjećat.

– Evo, mi vam pružamo priliku da sad postanete Tomićeva dalmatinska zamjena u Slobodnoj, da pišete razbribrižne kolumne za nas… I da previše u to ne uplićete politiku… Ne trebaju nam nove tužbe.

Na te riječi kao da mi je netko izbio dah iz pluća.

– Ja… Novi Tomić… Kako? Ne osjećam Split kao on…

– Mi bi vam unajmili tu jedan manji stan u Dugopolju… Tako da bi čitavo ljeto mogli biti u Splitu, osjetit bilo grada…

Zamuknuo sam. Valjda je isto tako zamuknuo Andrić kad su mu javili da je dobio Nobelovu nagradu. Probio me val emocija… Da bi me onda taj isti val nemilosrdno zapljusnuo po glavi.

– Jesam te… ahaaa, haaaa, ahaaaa! A, budalo…. Ahaaahaaa!

Bio je to Čadež. Koji je maramicom prekrio mobitel da mu ne prepoznam glas.

– Ahaaaahaaaa! Kako sam te sjebo! – cerekao se.

– Smicalice su ti u stilu pokojnog Bibića Mosora kad je nasanjkavao Dinu Rađu – nisam mogao sakrit povrijeđenost u glasu.

– Ahaaaahaaa! Kako si se pomamio za ljetovanjem u Splitu!

– Da meni daju tako negdje otkaz, ti bi me još cipelom pogurao iz firme… Tužno. Fakat i jesam ljubomoran na Tomića, Dežulovića i Pavičića. To je prava klapa, kao iz družbe sinjeg galeba… Mislio sam da takva složna ekipa postoji samo u omladinskim knjigama, a da u životu samo vlada cinizam… Tako mi i treba kad sam se okružio s takvima kao ti – tugaljivim ću glasom.

– Joj, nemoj, sad ćeš i mene rasplakat – ponovo se uozbiljio Čadežov glas, pa nisam znao da li je ozbiljan ili se zajebava.

A baš sam želio da je ozbiljan. Da se baš obojica isplačemo kao u Mišinom stihu „odavno se nismo isplakali tako“. I da pokušamo izgradit prijateljstvo kakvo su izgradili Dežulović, Pavičić i Tomić. Stvarno mi je to trebalo u ovom prokleto hladnom, bešćutnom svijetu. Imat nekog tko će za tobom skočiti u vatru. Ili barem u red za nezaposlene na burzi.

Književna Groupie

*Naručite svoj primjerak hit knjige Pavla Svirca, Književne Groupie 2: Strovaljivanje na info@arteist.hr, s naznakom „Arteist za Groupie“ po akcijskoj cijeni od 69 kuna.

**Komplet koji čine oba nastavka Književne Groupie kupite, uz besplatnu dostavu u Zagrebu i Splitu, za samo 130 kuna.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...