EDU-DOX: S turskom putovnicom iz rata u mir

Program EDU-DOX Židovskog filmskog festivala u subotu 16. ožujka u 19.00 sati u Dokukinu KIC u Preradovićevoj 5 u Zagrebu na platno ponovo donosi dokumentarac o turskim diplomatima koji su spasili brojne Židove za drugoga svjetskoga rata, dajući im tursko državljanstvo. Riječ je o filmu Turska putovnica (Türk Pasaportu) redatelja Buraka Arliela.

Film Turska putovnica iz 2011. godine, povijesni je dokumentarac kojeg otvara iznimno dirljiva igrana scena. U uvodnoj sekvenci ovoga turskoga filma nalazimo se u okupiranoj Francuskoj 1942. te pratimo Židovskog dječaka koji pokušava pobjeći od nacističkih vojnika koji za njim trče pokušavajući ga uloviti. Snazi ove rekonstruirane scene u kojoj dječak kuca na zatvorena vrata koja se ne otvaraju, pridodaje originalna glazba Alpayja Göltekina i Alpa Yeniera, kojom dominira gudački orkestar.

Dinamičnim spojem ispovijesnih intervjua spašenih Židova, turskih diplomata te potomaka sudionika Holokausta u Francuskoj između 1938. i 1944., s fotografijama i arhivskim zapisima te igranim rekonstrukcijskim scenama, film zadržava pažnju gledatelja.

Rekonstruirane igrane scene služe kako bi što zornije prikazale osjećaje intervjuiranih spašenih Židova. Prvenstveno je riječ o konstantnom strahu kojeg se nisu mogli osloboditi i koji ih je sve više zarobljavao te zabranama koje su im ograničavale slobodu kretanja i života uopće. Od toga straha i sigurne propasti dio se Židova spasio dobivši tursko državljanstvo. Glumci u igranim scenama ne progovaraju, a njihovu naraciju vrše protagonisti ovoga filma, odnosno igrane scene opisuju njihovu priču. Životne priče protagonista ovoga filma ne bi sretno završile da nisu bili jedni od onih sretnika koji su bili spašeni prebjegavši u Tursku.

Valja napomenuti kako je u trenutku Nacističke okupacije u Francuskoj živjelo oko dvadeset tisuća otomanskih Židova od kojih je gotovo polovica imala tursko državljanstvo. Djelatnici turskih ambasada i konzulata, prvenstveno u Francuskoj, a i u drugim europskim zemljama pomagali su i od zatvora spašavali Židove kojima je bilo dodijeljeno tursko državljanstvo. U Francuskoj su im najviše pobjegli organiziranjem prijevoza za Tursku. Tako je osam vlakova, po dva vlaka mjesečno od veljače do svibnja 1944., krenulo iz Pariza i stiglo u Istambul. Protagonisti ovoga filma u Turskoj su pronašli mir i sigurnost. Na žalost to nije bio slučaj sa svim turskim židovima jer je su i u Turskoj, u periodu od 1923. do 1950., Židovi bili progonjeni i poturčivani.

Unatoč tome, ovaj film pokazuje da sve nije uvijek tako crno i da postoje ljudi koji svojim bližnjima znaju upaliti svijeću i po najvećoj buri. Zbog toga je užitak gledati ovaj film, čija originalna glazba ostaje u ušima dugo nakon ogledanog filma te uz spomen na nju budi se spomen na igrane scene a pritom i na sretne završetke mučnih životnih priča protagonista ovoga filma.

Frana Marija Vranković

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More