EDU-DOX: Marš živih kao spomen na marš smrti

U subotu 20. travnja u 19.00 sati u Dokukinu KIC u Preradovićevoj 5 u Zagrebu nastavlja se program EDU-DOX Židovskog filmskog festivala projekcijom brazilsko-američkog dokumentarnog filma Marš živih (The March of the Living) redateljice Jessice Sanders. Riječ je o potresnom i poučnom filmu o “putovanju sjećanja“ od Auschwitza do Birkenhaua, koji nastavlja i ujedinjuje dosadašnji ciklus ispovjednih i pustolovnih dokumentaraca.

Film Marš živih iz 2011. godine dokumentarac je kojeg nikako ne smije propustiti svatko tko nikada nije posjetilo ostatke barem jednog koncentracijskog logora. Za razliku od igranih filmova koji patnju stavljaju u kontekst osobne priče jedne ili nekolicine osoba, pristup ovoga dokumentarca polazi od kolektivnom čime postiže svoju osobitost te životnost i životopisnost.

Redateljica Jessica Sanders donosi priču generacije koja je preživjela Holokaust i sad se vraća na mjesta koja nikada neće moći zaboraviti kako bi odali počast ubijenima te podsjetili širu javnost kako se zločini ne smiju zaboravljati. Kako vrijeme ne bi Holokaust stavilo u kolektivni zaborav, ovome se putovanju sjećanja pridružuju mladi iz Sao Paola, Los Angelesa i Berlina. Osim samoga obilaska koncentracijskih logora koji, iako su potresni i ostavljaju zastrašujući dojam na posjetitelja, su u velikoj mjeri mlađim generacijama samo muzejski prostor, u ovom filma mlađe generacije su imale mogućnost iz prve ruke čuti priče osoba koje su boravile u logorima koje obilaze i kojima je upravo taj “muzejski prostor” oduzeo najbliže.

Gledajući ovaj film publika je stavljena u poziciju dvostrukoga promatrača i ima priliku učiti s mladima koji su odabrani za ovo putovanje. Publika s njima gotovo osobno može doživjeti misli preostalih preživjelih, ali ujedno čuti i kako su mladi, koji su odrasli s Holokaustom kao sjećanjem, a ne sastavnim dijelom života, doživjeli priče preživjelih i u kojoj će one mjeri utjecati na njihovo viđenje svijeta ubuduće.

Putovanjem kroz poljske koncentracijske logore, putem “marša smrti” film tematizira i razliku između kolektivnog i pojedinačnog sjećanja i zaborava i postavlja pitanje što će se dogoditi kad više ne bude osoba koje su sudjelovale u Holokaustu te kako pojedinačno osjećanje nezaslužene patnje inkorporirati u kolektivno osjećanje. Kolektivno osjećanje koje bi branilo zaborav patnje, a time ujedno i spriječilo ponavljanje jednake okrutnosti čovjeka spram svoga bližnjega. Kako mlade koji su sudjelovali u maršu živih u spomen marša smrti ne bi ostavili isključivo pod dojmom ljudske okrutnosti i tuge nad patnjama žrtava Holokausta, nakon obilaska logora posjećuju Izrael kako bi vidjeti život države koja je niknula i procvala nakon okrutnosti i užasa.

Gledajući ovaj film, koji traje sat i petnaest minuta, možete čuti priče preživjelih i vidjeti emocije današnjih teenagera pri susretu s užasima ne tako davne prošlosti. Osim što educira izgovorenim riječima, ovaj film se isplati pogledati i zbog nevjerojatnih kadrova snimljenih u koncentracijskim logorima te snimkama današnjih eksponata, a nekadašnjih predmeta koji su se u logorima zatekli i koji su u njima korišteni.

Frana Marija Vranković

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...