Dubravka Ugrešić pokušala ukrasti Rodinovu skulpturu Balzaca

Sherlock Holmes
Preko povjesničara umjetnosti uspio sam dobit pozivnicu za upad na parti otvorenja Rodinove izložbe u Umjetničkom paviljonu na Zrinjevcu.

Zajebano je upast na te partije povodom tih velikih izložbi, ne puštaju čak ni novinare. Na te partije dolaze baš ono bitni intelektualci, umjetnici, kustosi. Ali kao što je opisao Kvevededo, tanka je linija između umjetnika i lopova. Na tom partiju dokazala je to književnica Dubravka Ugrešić. Ovaj tekst ću nastavit pisat u tonu crnokronikaške rubrike, kako i pristoji tome što se dogodilo. Jer to doista jest bilo za rubriku Crne kronike, ne Kulture.

Dakle, ugledna spisateljica D.U. (61) oko ponoći je na domjenku otvorenja Rodinove izložbe pokušala ukrasti kipić Balzaka. Iskoristila je situaciju u kojoj je većina sudionika bila pod utjecajem alkohola. Kipić je uzela direktno s postolja i nagurala ga u svoju poveću Batta torbu za plažu. S tim vrijednim eksponatom vjerojatno bi uspjela neopaženo i napustiti Umjetnički paviljon da je u tom nemilom činu nije osujetio pisac i detektiv amater Pavle Svirac. On je za vrijeme čitavog domjenka pratio pogledom D.U. jer mu je ona nekad u ranijoj mladosti predstavljala uzor, pa je vrebao priliku kada će joj se primaknuti i izreći komplimente njezinom pisanju. Pošto ju je stalno tako držao na oku, vidio ju je i dok je brzim pokretima trpala Balzakov kipić u, kako bi naša južnija braća rekla, boršu.

Plemeniti Svirac nije želio svoju omiljenu spisateljicu izvrgnuti zakonskim komplikacijama. Odlučio je ne prijaviti je upravi Umjetničkog paviljona, nego je uzeo pravdu u svoje ruke. Kao pasionirani čitatelj romana i pripovijedaka o Šerloku Holmsu znao je da je to katkad radio i taj veliki detektiv amater. Kad bi procijenio da je kazneni počinitelj imao veliki, gotovo pa moralni razlog da počini nedjelo, on ga ne bi izručio surovim rukama pravde, nego bi ga natjerao da vrati ukradeni predmet i pobjegne.

Tako je Pavle Svirac sačekao D.U. na izlazu iz paviljona. Prišao joj je i toplim, gotovo zaštitničkim glasom rekao da zna što ima u torbi. Pritom joj je jasno dao do znanja da je ne misli prijaviti. Zatim ju je pitao za motiv krađe. D.U. se brzo slomila i ispričala mu kako je dugo bila ljubomorna na svog kolegu Pavla Pavličića koji na svom pisaćem stolu ima Balzakovo poprsje. Izjavila je da vjeruje da Pavličiću baš to poprsje daje energiju da nadrk…odnosno ispisuje onoliko romana koji tematiziraju sve aspekte života u Zagrebu i provinciji.

– Pavličić se preda mnom mnogo puta gizdao da je upravo on hrvatski Balzac. U prilog toj teoriji navodio je i to što su njega zbog njegovih mnogobrojnih krimića prozvali hrvatskim Simeonom. A pravog Simeona je pak Andre Žid nazvao novim francuskim Balzakom zbog njegove energije isipisivanja čitavog romana u jednoj jedinoj noći kao i zbog tog što je u svojim krimićima, baš kao i Balzak u svojim romanima, obradio sve aspekte društva. Treba znati da je i Balzak radi zarade pod pseudonimom napisao gomilu šund romana koji se po radnji i tematici mogu usporedit s današnjim krimićima. Dakle, sve to povezuje Balzaka, Simeona i Pavličića. A ja sam uvijek jedva cijedila te svoje knjige obojene autobiografijom, umetala sam u njih stvarne ljude, ali ih nisam znala fikcionalizirati nego sam stalno htjela da oni djeluju kao u životu, pa sam jedva cijedila rečenice i romani mi baš s takvim prozaičnim likovima nisu imali neku uzbudljivu fabulu, niti sam na taj način mogla napisati nešto previše romana. Jer brzo istrošiš taj stvarni materijal, pogotovo ako živiš neuzbudljivim građanskim životom. To me sve više frustriralo… Pokušavala sam napisati punokrvni ljubić, ali me stalno sputavao moj uzor Kundera. Ono njegovo da ne smijemo u pisanju ponavljavti stare matrice, nego da u formi, u obradi teme moramo donijeti nešto novo… To me ubijalo, kastriralo, sputavalo… Zato mi neka poglavlja nisu bila duža od dvije rečenice… I sve je ispadalo nekako fragmentarno, nedorečeno… Kad sam čula da u Zagreb donose nekoliko Rodinovih skulptura Balzaka, kao da mi se sunce ukazalo. Pomislila sam, ako uspijem ukrast jednu od tih skulptura i stavit je na svoj pisaći stol, mogla bi se i u meni probuditi golema balzakovska energija, imaginacija, nesputanost formom… Iz te Rodenove skulpture upravo poput radijacije zrači ta Balzakova satirska energija. Taj snažni vo francuske književnosti nije se libio umetnuti najteže klišeje u svoju radnju, opise. Rodin je to skinuo u svojoj skulpturi Balzaka… To da tom satiru se nije bio problem narugati i samoj književnosti… Koja mu je bila svetija od majke. To što je Balzak radio usporedivo je kao da dijete voljenu, umornu majku ubode špenadlom u butinu dok ona spava nakon iscrpljujućeg posla – izjavila je D.U. u svoju obranu.

Pavle Svirac procijenio je da su njezini motivi krađe bili plemeniti, vođeni nekom višom, po čovječanstvo korisnom idejom. Naložio je D.U. da skulpturu vrati na mjesto, krišom kao što ju je i uzela. Tako će sve izgledati kao da se ništa nije ni dogodilo.

– Baš kao i u mojim romanima – ožalošćenim je glasom na to pridodala D.U.

I time se još više smilila detektivu amateru Pavlu Svircu, te ga podržala u uvjerenju da je njegova odluka o neizručivanju počiniteljice kaznenog djela vlastima itekako ispravna. U toj moralno dvojbenoj odluci krijepio se i činjenicom da mnogi izvršioci kaznenih dijela obnašaju u državi visoke političke funkcije, baš kao u Balzakovom kratkom romanu „Mračni posli“.

Književna Groupie

 

*Naručite svoj primjerak hit knjige Pavla Svirca, Književne Groupie 2: Strovaljivanje na info@arteist.hr, s naznakom „Arteist za Groupie“ po akcijskoj cijeni od 69 kuna.

**Komplet koji čine oba nastavka Književne Groupie kupite, uz besplatnu dostavu u Zagrebu i Splitu, za samo 130 kuna.

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...