Retro euforija kućnog aerobika Due Lipe

Drugi album britanske pop-pjevačice albanskih korijena Due Lipe ”Future Nostalgia” uletio je nakon trogodišnje studijske pauze u naizgled najgore vrijeme za objavljivanje. U tjednu u kojem je objavljen zabilježena je povijesno niska prodaja u SAD-u, a zbog pandemije koronavirusa sve više velikih izvođača počinje odgađati najavljene albume. No u svemu tome Dua Lipa bi mogla dugoročno profitirati.

Prvi singl ”Don’t Start Now” sadržava, kako je to nazvao Vulture, social-distance positive refrain: ”Don’t show up, don’t come out, don’t start caring about me now”. Treći singl ”Break My Heart” između ostalog i stihove: ”I want to stay home, cuz I was doing better alone”. Klasična tematika prekida tako je uz male preinake postala vrlo aktualna, a mladu su pjevačicu vrlo brzo proglasili ”kraljicom karantene”.

Sve to ne bi mnogo značilo da nije riječ o kompaktnom, jako dobrom albumu. ”Future Nostalgia” s lakoćom jede nedavne također velike, ali narcisoidne pop-albume poput ”Changes” Justina Biebera ili ”After Hours” The Weeknda. Na tim ostvarenjima prevladava dnevnička opsjednutost vlastitim životom, često podebljana tabloidno opsesivnim detaljima. ”Future Nostalgia”, usprkos vrlo očekivanim tekstualnim rješenjima pokupljenima iz višedesetljetne pop-tradicije, zrači ujednačenom optimističnom, vrlo komunalnom crtom, odsutnom na njezinu istoimenom prvijencu iz 2017.

Pozivi na ples tu su više u funkciji podebljavanja instrumentalne moći uglavnom sastavljene od vrlo vještog amalgama synth i dance popa osamdesetih i modernih alter disco tehnika u rasponu od bloghousea kasnih nultih do i EDM-a. Drugim riječima, sasvim je lako uočiti reference na Donnu Summer i Madonnu, ali i na Kylie Minogue, Moloko, Gwen Stefani, Justice

Glazba je namjerno otvorena prema interpretaciji prošlosti, no ta citatnost ne predstavlja uteg jer album nema pretenzija biti išta više od iskričave pop-zabave. Bas linije su čvrste i poletne, jednako dobre za ples i klimanje glavom. Pjesme su pitke, jednostavne, osnažene moćnim, ali relativno konvencionalnim refrenima lišenima trendovske pirotehnike tehnologijom pojačane repeticije.

U nekim aspektima ”Future Nostalgia” podsjeća na dobar prošlogodišnji album ”Dedicated” od Carly Rae Jepsen, kojem je gle čuda prethodio singl ”Party for One”. Oba su albuma ukusno složene aproksimacije komercijalnog popa osamdesetih izvedene naglašeno suvremenim pristupom. Dok je ”Dedicated” obojen specifičnom delikatnom melankolijom, koja i inače krasi opus Jepsen, ”Future Nostalgia” ustrajno je afirmativno ostvarenje. Među deset pjesama nema ni jedne formalne balade, a ritam i raspoloženje kućnog aerobika ne staje praktički ni sekunde. U takvom opuštenom izdanju nađe se mjesta za briljantnu dosjetku poput Boys will be, boys will be boys / But girls will be women čiji implicitni, nenametljivi feminizam rezonira bolje i jasnije od sličnih pokušaja Taylor Swift ili Beyonce.

Da se pojavio u nekim normalnim okolnostima, ”Future Nostalgia” borio bi se za medijski prostor s predstojećim, odgođenim albumom Lady Gage. Ovako njegova brižno dizajnirana pseudoretro euforija ostaje rezervirana za kuhinje i dnevne boravke, umjesto za klubove i pozornice festivala. Svjestan sam da jedan od singlova dijeli, nimalo slučajno, naslov s pjesmom Olivije Newton John, ali jednako je tako moglo biti mjesta i za ”Dancing with Myself”, potencijalni naslov posuđen od Billyja Idola ili ”Dancing On my Own” ukraden od Robyn. Himne slomljenih srdaca, samoohrabrenja, nade, pa i masturbacije sad su pretvorene u materijal za dizanje morala u izolaciji.

”Future Nostalgia” uspijeva bez većeg problema stvoriti efekt ”treninga montaže” iz filmova osamdesetih. Sa svim uvažavanjem predvidljivosti i proračunatosti takva poteza, to uvijek ipak zahtijeva određenu vještinu pop-konstrukcije. Premda nije u pitanju savršeno ostvarenje, ponajviše zbog toga što prvi dio iz naslova albuma ozbiljno izostaje iz ovih pjesama, ono je vješt složenac poznatih utjeha za uši. Idealan za ovaj trenutak jer zadovoljava slušateljske reflekse po principu Pavlovljeva psa.

Karlo Rafaneli

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More