prvo slovo kulture

Ovako se spašava domaće dramsko pismo (kad zakažu repertoarna kazališta)

Nedostatak kvalitetnih dramskih tekstova domaćih autora neuralgična je točka hrvatskog teatra, o kojoj se već godinama lamentira po medijima, tribinama i okruglim stolovima na kojima se bezuspješno pokušavaju iznaći odgovori na ovaj problem.

Ipak, obično sve staje na verbaliziranju problema, a u praksi je (pre)malo stvarne volje i konkretnih inicijativa koje otvaraju prostor novim originalnim dramskim tekstovima i novim autorima.

Godišnji natječaj za novi dramski tekst što ga svakog prosinca raspisuje Ministarstvo kulture zapravo je jedini ozbiljan program tog tipa – radi se o već tradicionalnoj, uglednoj Nagradi Marin Držić koja autorima novih dramskih tekstova, uz izdašnu novčanu nagradu (od 40 tisuća kuna za autora prvonagrađenog teksta) jamči i žuđeno uprizorenje u nekom od domaćih kazališta, i to kroz poticaj (opet, novčani, u visini od pedesetak tisuća kuna) kazalištu koje se prihvati postavljanja nagrađenog teksta.

Na sličnim principima utemeljen je prošle godine i natječaj kazališta Moruzgva i Ludens teatra: natječajem koji otvara tako žuđen prostor za nove domaće dramske tekstova traži se komedija slobodne teme, kojoj je uz nagradu od 10 000 kuna zajamčena i izvedba.

Svježe su objavljeni rezultati ovogodišnjeg natječaja – pobijedila je Ana Harmander Maras, svestrana filmska i kazališna glumica s angažmanom u Kerempuhu, a njezin je tekst Čekaj, nisam ti sve rekla! odabran u konkurenciji od tridesetak prijava. Već je poznato i da će komediju režirati Krešimir Dolenčić, a premijera (u koprodukciji Ludens teatra i Kazališta Moruzgva) predviđena je za listopad 2018. godine.

Žiri, koji su činili koproducenti Sven Šestak i Ecija Ojdanić te redatelj Krešimir Dolenčić, po kvaliteti je posebno istaknuo i tekstove „Hrvatski kralj samopomoći“ Dine Vukelić i „Jagode mjesečarke“ Davora Špišića te ih je preporučio za izvođenje.

Kazališna kritičarka Anđela Vidović u ovom natječaju vidi prijeko potrebnu injekciju podrške domaćim autorima. No s primjedbom iz uvoda ovog teksta, o akutnoj podzastupljenosti domaćih autora u teatru, ne slaže se sasvim.

– Nije stvar u tome da nedostaje kvalitetnih domaćih tekstova, nego je pitanje što se događa s kvalitenim dramskim tekstom kad se on pojavi. Realno, obično se događa loša predstava, nakon čega kvalitetan dramski autor gubi svoj prostor, kaže Vidović.

Kritičarka koja godinama intenzivno prati domaću (i regionalnu) kazališnu scenu smatra da odgovornost za domaće dramsko pismo ne treba pasti na leđa izvaninstitucionalnih inicijativa.

– Možda je “sramotno” teška riječ, ali evo, reći ću da je sramotno da jedno izvaninstitucionalno, privatno malo kazalište potiče razvoj hrvatskog dramskog pisma, dok je na nacionalnoj institucionalnoj razini ono gotovo posve zanemareno. Nagrada Marin Držić nije dovoljna, osim za zadovoljavanje egzistencijalnih potreba jednog autora koji nagradom može biti zbrinut na neko kraće vrijeme. Stvari tako ne bi trebale funkcionirati. Problem je širok, a tako bi mu i trebalo pristupiti – na nacionalnoj razini, odnosno na razini repertoarnih kazališta, i to s promišljenim i definiranim mehanizmima poticanja domaćih dramsih pisaca, zaključuje Anđela Vidović.

Za malo, ali agilno kazalište Moruzgva, listopad je ključni mjesec: uskoro će biti praizvedena i predstava koju je iznjedrio prošlogodišnji natječaj za novi dramski tekst, a na kojemu je pobijedio Renato Baretić. Njegove OtpisaNE režira Nikola Zavišić, a u koprodukciji Moruzgve i Scene Gorica, izvedbe su zakazane za 13. listopada (u Gradskom kazalištu Zorin dom) i 14. listopada (u Gradskom kazalištu – Scena “Gorica”), dok je zagrebačka premijera 15. listopada na Sceni Vidra.

Evo kratkog sadržaja Baretićeve komedije. Hassan, netipični migrant iz Sirije, bivši beogradski student, na svojem ilegalnom putu prema Njemačkoj i trima ženama koje najviše voli, nakratko zapinje u Zagrebu, okružen trima ženama koje nikad prije nije sreo. One mu požele pomoći, svaka na svoj način i svaka iz svoje potrebe da – barem u ovom slučaju – bude korisna. A Hassan, iako zahvalan, želi od njih čim prije pobjeći.

Glumački ansambl predstave čine Ksenija Marinković, Ecija Ojdanić, Slavko Sobin i Erna Rudnički. Scenografkinja i kostimografkinja predstave je Irena Kraljić, oblikovanje tona i glazbu potpisuje Willem Miličević, a oblikovanje svjetla Nikola Zavišić.

Maja Hrgović

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...