Jedanaest stvari koje treba znati o “Dokumentu dijaloga”

Kad se žestoki ljevičari u nečemu slože s radikalnim desničarima, znate da se, blago rečeno, događa nešto neobično. Od jučerašnje objave Dokumenta dijaloga, teksta koji je produkt jednogodišnjeg rada Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, vlada takva, neobična situacija. Lijevi radikali ponavljaju, skoro do u zarez, tvrdnju Zlatka Hasanbegovića da je spomenuti dokument nepotreban, neupotrebljiv i pravno neobvezujuć.

“To je vrsta intelektualnog nedonoščeta koje je pretenciozno nazvano dokumentom dijaloga. Riječ je o nedovršenom materijalu i kompilaciji mišljenja koja ne obvezuje nikoga, pa ni članove Vijeća. U preambuli jasno piše da ne stoje iza njega ni svi članovi Vijeća i da se svaki član Vijeća ima pravo ograditi od bilo kojeg dijela sadržaja”, rekao je Hasanbegović.

A kako je posrijedi lako zapaljiv sadržaj, prije nego što se uključite na novi level omiljene društvene igre Ustaše&Partizani, pročitajte Dokument dijaloga na ovom linku na kojem je intelektualno nedonošče dostupno u svojoj pravno neupotrebljivoj cjelosti. Za one koji čitaju samo podvučeno, u nastavku donosimo jedanaest bitnih stvari koje biste trebali znati o Dokumentu dijaloga prije nego što počnete citirati Hasanbegovića.

1. Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima osnovano je na današnji dan prije godinu dana, na sjednici Vlade. Odlukom koja je tada donesena, Vijeće ima dvije zadaće: ponuditi sveobuhvatne preporuke usmjerene na suočavanje s prošlošću te preporuke pravnog reguliranja uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima.

2. Vijeće je svoj posao odradilo na vrijeme, bez probijanja roka od godinu dana. No, preporuke koje je donijelo nisu potpisane od svih članova Vijeća. Naslov Dokument dijaloga trebao bi ukazati upravo na paletu mišljenja koja su članovi Vijeća zastupali. Disonantni tonovi u ovim temama su očekivani: oko problematične prošlosti podijeljeno je i društvo u cjelini pa bi bilo nerealno očekivati ujednačen stav.

3. Rodna asimetrija izraženo je obilježje Vijeća. Od osamnaest članova, samo tri su žene.

4. Asimetrija između fašističkih i komunističkih zločina prva je činjenica oko koje je Vijeće usuglašeno i koja se apostrofira u Dokumentu dijaloga: fašistički zločini su dobro istraženi i široko osuđeni, dok su s druge strane komunistički zločini dugo prikrivani i manje istraženi, a nisu unisono javno osuđeni. Posljedice ove nepravedne asimetrije, u kojoj su žrtve dvostruko viktimizirane, a obiteljima stradalih uskraćeno dostojanstvo i pijetet, snažno se osjećaju u današnjem društvu.

5. Fašizam i antifašizam nisu u strogoj binarnoj opoziciji na području bivše Jugoslavije. Antifašizam je na ovim prostorima uključivao masovne teške zločine i kršenja ljudskih prava, i to ne samo u poraću nego tijekom čitave komunističke vladavine. Zlonamjerna manipulacija je koristiti hrvatski antifašizam kao rekvizit ideološke potpore totalitarnim vlastima.

6. Popis obilježja i simbola nedemokratskih režima obuhvaća ukupno osam duboko problematičnih znamenja. To su redom: ustaško “U”, pozdravi Za dom spremni, Za dom i poglavnika, te pozdrav Smrt fašizmu – sloboda narodu, četnička kokarda, svastika, crvena zvijezda petokraka, srp i čekić.

7. Izričite restrikcije spornih obilježja misu nužne; odnosno, mišljenje je vijeća da “u demokratskom društvu ne postoji prijeka društvena potreba da pravni sustav poseže za ograničenjima ili ukidanjem prava na slobodu mišljenja i izražavanja, samo zato da bi se zadovoljili diktati javnih osjećaja, bili oni stvarni ili imaginarni. i kad je riječ o spornim obilježjima fašizma i komunizma, društvo mora ostati razumno i u svojoj prosudbi”. Vijeće, drugim riječima, iskazuje vjeru u zdrav razum hrvatskog naroda u odnosu prema simbolima mržnje. Napominje se i da je opća zabrana simbola mržnje već dio zakonodavnog sustava RH – u kaznenom i prekršajnom zakonu.

8. Zločince i one odgovorne za kršenja ljudskih prava izbjegavati pri imenovanju javnih površina. To je, opet, pozivanje na zdrav razum društva koje Vijeće (možda?) ipak ponešto precjenjuje?

9. Treba uvažiti različite intencije: pozdrav “Za dom spremni” nedvojbeno je negativan, a to što je propustom nadležnih tijela tijekom Domovinskog rata uzet kao poklič postrojbe koja se borila protiv agresora treba uzeti kao pogrešku i propust. Zato se “Za dom spremni” ne smije pojavljivati u javnom prostoru, ali treba razmotriti mogućnost dopuštanja da ga branitelji, koji su se u Domovinskom ratu borili za demokratsku Republiku Hrvatsku, u specifičnim uvjetima koriste. Ne treba uklanjati to obilježje s grobova palim braniteljima koji su se pod tim obilježjem borili za Hrvatsku, a buduća upotreba trebala bi biti striktno vezana za događaje kojima se na javnim mjestima (npr.grobljima) odaje počast poginulima.

10. Zakonski se mogu izričito zabraniti simboli nekadašnjih samoproglašenih okupacijskih vlasti i paradržavnih tvorevina tzv. Republike Srpske Krajine i drugih “srpskih autonomnih oblasti” na teritoriju RH 1990. – 1995. Otvara se i mogućnost dopune Zakona o grobljima kako bi se uklanjale ova obilježja (koja propagiraju ideje na kojima se temeljila oružana agresija na RH).

11. Provoditi znanstvena istraživanja umjesto “revizionizma revizionizma”, odnosno novog revizionizma povijesti tamo gdje je povijest već “revizionistička”: omogućiti dostupnost arhivske građe kako bi se znanstveno, kritički i neselektivno ispitali izvori te dostojanstveno i s pijetetom obilježila stradanja žrtava na mjestima njihova stradanja. Poticati znanstvena istraživanja, umrežavanja znanstvenih institucija i fakulteta u istraživačku mrežu, uz sudjelovanje međunarodnih institucija i stručnjaka te publicirati radove i rasprave da budu široko dostupni javnosti. Ovo je, definitivno, najvažnija preporuka Vijeća, koja bi trebala dokinuti perverznu praksu licitacije žrtvama.

 

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...