Doba lobotomiziranog ushita i dirljive naivnosti

Refleksija vremenaUmjetno zubalo što ga je drugu Titu za šezdeset i neki rođendan poklonilo društvo zubara, dirljivo neukusni ručni rad na jastuku u obliku petokrake, sa šljokicama optočenom Maršalovom slikom, obilno ištambiljana udarnička knjižica, puno crno-bijelih fotografija pionira s odraslim, umornim očima…

Eksponati na velikoj izložbi “Refleksije vremena 1945.-1955.” govore o godinama nakon Drugog svjetskog rata, godinama koje predstavljaju ishodište utopijske vjere u ideale slobode, jednakosti i pravde; utopije koja je temelj jugoslavenske države. Ambiciozni izložbeni projekt potpisuje Jasmina Bavoljak koja je na današnjoj konferenciji za novinare govorila o svojoj fascinaciji vremenom koje “nije i ne može biti samo okamenjena historijska činjenica, već je obilježeno konstituiranjem novoga svjetskog poretka, sve bržim protokom informacija, razvojem društvenih i ekonomskih odnosa te dotad nezabilježenim civilizacijskim napretkom u svim segmentima društvenog razvoja.”

Refleksija vremenaU kontekstu bivše Jugoslavije taj je društveni razvoj išao posebnim smjerom. Obilje dokumentarne građe (audio- i videozapisa posuđenih iz Hrvatskog državnog arhiva), fotografija, plakata, kiparskih djela i predmeta za svakodnevnu uporabu (poput već spomenute jastučnice i zubala) oslikava živu sliku izmrcvarenog, osiromašenog naroda koji napokon dobiva nešto u što može vjerovati. Pioniri, omladinci, partizanski veterani postaju drugovi i drugarice s misijom: njima se obraćaju plakati koji pozivaju na sudjelovanje u “izgradnji opustošene domovine”, a kojima se ikonografija odužuje prikazima junaka-radnika koji goloruki grade mostove, željeznice, stambene zgrade.

Ustvari, konstanta ove zanimljive, slojevite izložbe je upravo ta dvojnost, raskorak između depresivne postratne realnosti i bolje budućnosti koja se u jugoslavenskoj zajednici prvi put čini izvjesnom. S jedne su strane djeca musavih lica i žuljave ruke seljaka naviklih na težak fizički rad – a s druge je obrazovni sustav koji će djecu preoblikovati u sposobne sudionike novog društva (s Titovom slikom u svakoj učionici) i seoske zadruge koje će na korist svih unaprijediti “zaostali sistem proizvodnje”.

Refleksija vremenaMeđu zanimljivijim eksponatima zasigurno je kolekcija štafeta za Dan Mladosti, napravljenih od slonovače, gline, rezbarenog drveta s figurom naoružanog partizana na vrhu… Posebnu prostoriju zauzimaju djela Anutuna Augustinčića, nabijena junačkim patosom na tragu ideologijske propagande tog vremena, a znakovito je i izdvojen i njegov slavni kip Maršala s Plitvica. Šokantnom vandalskom “intervencijom”, Titove su oči grubo umrljane sprejem, a na prsima mu je ocrtana velika petokraka. Izdašno je obrađeno i poglavlje radnih akcija te ženske uloge u društvu.

Oko polovice eksponata (od njih petstotinjak) posuđeno je iz Muzeja istorije Jugoslavije u Beogradu, u suradnji s kojim je izložba i ostvarena. Ta je institucija pomogla i sličnu izložbu koja je prije tridesetak godina postavljena u Klovićevim dvorima pod nazivom “S poštovanjem Titu”.

Refleksija vremena– Tada je cilj bio predstaviti što je sve Tito dobivao od ljudi i njegovati kult smrti, a sada se nudi novo čitanje prošlosti Jugoslavije i njezinog kulturnog nasljeđa, rekla je Ana Panić iz Muzeja istorije Jugoslavije.

Izložba se otvara sutra, a bit će na snazi do 10. ožujka 2013. godine.

 

Maja Hrgović

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More