Odlično isproducirana glazbena predstava južnoafričkih spodoba

Die Antwoord
Argumenti svih onih koji su propitivali odluku da južnoafrička glazbena senzacija Die Antwoord nosi titulu headlinera ovogodišnjeg Schengenfesta pali su na vodu njihovim duboko promišljenim i odlično iskoordiniranim nastupom na glavnoj pozornici smještenoj na obali rijeke Kupe u malom mjestašcu Vinice uz onu stranu hrvatsko-slovenske granice.

Iako su karijeru podigli na imidžu ghetto propalica iz južnoafričkih predgrađa koji su, eto, furajući svoj jezivi narkomansko-raverski stil dostigli popularnost i osigurali rasprodane koncerte, zaključno s ovim nastupom sada je posve sigurno da je riječ o pomno razrađenoj marketinškoj metodi koja je postala zlatna koka za trio kojeg čine 30-godišnja djevojčica piskutavog glasića Yolandi Visser, devet godina stariji karizmatični reper i producent Ninja (koji je ujedno i otac Yolandine kćerkice Sixteen Jones) te nevjerojatno talentirani i uporno misteriozni DJ Hi-Tek koji nakon šest godina postojanja ove grupe i dalje krije svoj identitet.

Njihov nastup bio je energetska bomba, kao pljuska budali za sve one koji su se došli dobrano iskakati i naplesati uz impresivnu koreografiju dviju plesačica čija lica zbog kostima nismo vidjeli, ali koje su pokretima bile u savršenoj sinkronizaciji s eksplozivnošću samog nastupa. Nije razočarao ni DJ Hi-Tek, mišičava grdosija koja se krila iza jeftine, nakaradne maske i crne šilterice. Iza svog pulta prema publici je odašiljao kvalitetno isproducirane, nabrijane beatove koji nimalo ne zaostaju za svjetskim trendovima, pa se na njegovom repertoaru našlo svega – od ravea do dubstepa.

Glavne zvijezde ovog jednosatnog glazbenog putovanja bili su piskutava Yolandi koja je uz promjenu kostima, dobro uvježbanu koreografiju i “pucanje” rima bila u idiličnom skladu sa svojim kolegom, partnerom u zločinu, neupitno talentiranim Ninjom koji je, baš kao i u njihovim prepoznatljivim video spotovima, publiku zabavljao hvatajući se za “ono mjesto” i poskakujući u ispranim, prljavobijelim boksericama koje izgledaju jednako otrcano kao njegove nespretno iscrtane tetovaže – podsjećaju na djetinjstvo kada bi se dječaci zaigrali pa po sebi polijepili pregršt naljepnica koje su dolazile kao prilog žvakaćim gumama.

Njihova energija bila je zapanjujuća, tim više što od tako neuglednih “spodoba” nismo očekivali tako dobro uvježban i očigledno pomno promišljen nastup. Od presvlačenja “kostima” i energičnih plesačica, preko redanja hitova u sred nastupa koje drugi bendovi uobičavaju čuvati za veliku završnicu, neprestanog skakutanja po pozornici i angažmana oko podizanja raspoloženja kod publike, pa sve do jednog kratkog i slatkog bisa te činjenice da publiku nisu zamarali nepoznatim pjesmama koje, zbog specifičnog načina miješanja afrikaans i engleskog jezika ionako ne bismo razumjeli bez pisanog vodiča – sve je to njihov nastup okitilo dojmom odlično izrežirane predstave kakva drugim (manje maštovitim) izvođačima može poslužiti kao odličan primjer kako zabaviti publiku i zadovoljiti njihove glazbeno-scenske apetite.

Katarina Hrgović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More