“Kemikalije definiraju naše dane”: Sablasna serija polaroida s dezinfekcijskim sredstvom

Višemjesečno dezinficiranje svega i svačega londonskoj je fotografkinji poslužilo kao inspiracija, pa je dezinficirala vlastite polaroide i autentično opisala život u izolaciji.

Nakon što su “pandemijski vizuali” poput zaštitnih maski i mikroskopskog prikaza koronavirusa ušli u estetiku svakodnevice i postali tema brojnih umjetnika, bilo je samo pitanje vremena kad će se za svojih pet minuta art-slave izboriti i dezinfekcijska sredstva, još jedno važno i često spominjano “pandemijsko oružje”. Korištenje izbjeljivača i sličnih sredstava, naravno, nije novost u vizualnoj umjetnosti, pogotovo ako ste na svijetu bili za vrijeme procvata grungea početkom devedesetih, kad su se sve moguće majice, košulje i hlače “uljepšavale” porukama, amblemima i uzorcima a la varikina.

U slučaju bermudsko-britanske fotografkinje i vizualne umjetnice Nicole Muirhead ipak nije korišten kao hommage grungeu, već kao alat koji pomaže u dokumentiranju pandemijskog svijeta zbog kojeg je, kao i većina čovječanstva, morala promijeniti planove i izolirati se u svom londonskom stanu. Njezini polaroidi, nastali kao utočište, ali i umjetnička reakcija na pandemiju, objavljeni su u novom broju časopisa Smithsonian, u kojem je Nicola opisala okolnosti koje su dovele do upečatljive serije fotografija.

“Sredinom ožujka, nekoliko dana prije nego što je Britanija ušla u lockdown, doletjela sam iz svoje rodne Bermude, gdje sam u osobnom foto-projektu dokumentirala različite identitete otoka, u London, u svoju četvrt Bermondsey. Suprug i ja smo počeli samoizolaciju. Odjednom zatvorena u kuću i zabrinuta zbog pandemije, uzela sam fotoaparat i počela raditi polaroide – sebe, supruga, našeg okruženja. U početku, to je bio način da prestanem misliti o problemima u vanjskom svijetu”, rekla je fotografkinja za Smithsonian.

“U toj novoj stvarnosti, frustriralo me ponavljanje dotad nepoznatih rutina, poput dezinfekcije namirnica ili toliko čestog pranja ruku da mi je koža počela pucati. Zato sam na fotografije počela aplicirati kemikalije koje su počele definirati naše dane. Dok se polaroid razvija ili neposredno nakon toga dodajem bjelilo, tekućinu za pranje posuđa u perilici, dezinfekcijsko sredstvo za ruke i druga sredstva. Čak i ako napravim fotografiju koju ne želim mijenjati, činim to kao testament nadrealnog vremena u kojem živimo”, objasnila je Nicola Muirhead.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Nicola Muirhead (@nmuirhead_photo) on

“Kontakt i fizička povezanost su, naravno, dvije najopasnije stvari koje za vrijeme pandemije možemo činiti s ljudima van našeg kućanstva. Jako sam zahvalna što u svemu ovome imam svog partnera Faraza, s kojim se smijem grliti, ljubiti i dodirivati. Ipak, ponekad i dodirivanje bližnje osobe može biti prožeto tjeskobom. Kad on ode u kupovinu ili kad ja odem u šetnju, uvijek imam strah od toga da doma donosimo koronavirus. To su misli koje su mi prolazile glavom za vrijeme pandemije. Ovaj polaroid je opran pa dezinficiran izbjeljivačem. Na rubovima sam koristila deterdžent za pranje suđa kako bih izobličila sve osim dodira ruku”, opisala je fotografkinja jedan od svojih “pandemijskih polaroida”.

Neki su nastali u tišini doma, a neki u još tišim šetnjama po sablasno praznoj metropoli. “Kad bih se osjećala dovoljno hrabrom za šetnju, otišla bih do šetališta na Temzi. Bila je hladna noć u travnju i sunce je na horizontu ostavilo ljubičaste i ružičaste pruge, što je u londonskom sumraku zaista rijetkost. Imala sam sa sobom fotoaparat, sjećam se kako je grad bio tih. Grad duhova u punom smislu riječi”, kaže Nicola o naslovnoj fotografiji.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Nicola Muirhead (@nmuirhead_photo) on

The City, financijsko središte Londona, posebno je sablasno u ovom razdoblju. Fotografirala sam važne i prepoznatljive lokacije Londona, poput ove, kako bih ustanovila je li se što promijenilo. Ulice su prazne, a beton izgleda moćnije bez taksija i ljudi u odijelima. Ovaj polaroid je razvijen pa opran vodom, a onda sam jednu polovicu umočila u izbjeljivač dok je druga bila pokrivena deterdžentom za suđe”, opisuje polaroid na kojem je prikazana inače najprometnija londonska četvrt.

Zahvaljujući dezinfekcijskim i drugim sredstvima, vizualna umjetnica kojoj je dokumentarna fotografija i inače u središtu rada i interesa, postigla je, kaže, upečatljiv dojam sjete, straha i samoće – ne nužno s nesretnim završetkom. “Ova intervencija je pokušaj vizualiziranja nevidljivih sila koje su nam počele određivati život – od smrtonosnog, mikroskopskog koronavirusa do nevidljive, ali itekako prisutne nelagode. Osim toga, to je i svojevrsna reprezentacija novog, nepoznatog svijeta koji će nastati iz ovog trenutka. Možda ćemo ustati povezaniji i otporniji nego prije”, zaključuje Nicola Muirhead.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Nicola Muirhead (@nmuirhead_photo) on

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More