Deset godina putujućeg kazališta Moruzgva – u središtu su glumci

Svakoj malenoj ustanovi u kulturi u Hrvatskoj koja traje treba odati posebno priznanje, u prvome redu jer bez obzira na sve nezahvalne izvanjske okolnosti ne gube vjeru, marljivost i upornost u dokazivanju da se može i treba drukčije. Jedna od takvih važnih malih ustanova u svijetu izvedbene umjetnosti jest i kazalište Moruzgva Ecije Ojdanić.

Od komercijalnih  i humornih početaka za širu publiku do prihvaćanja rizika s domaćim dramskim tekstovima u proteklih se deset godina Moruzgva profilirala u sve ozbiljnije izvaninstitucionalno kazalište s jasnom poetikom i vizijom razvoja, ali i s popriličnim osjećajem za probleme suvremenog čovjeka preko alkoholizma do digitalnih tehnologija.

Jednostrano bi bilo to kazalište promatrati izvan konteksta jer je svaka privatna inicijativa osuđena na pažljiv balans između komercijalnog i rizičnog, no nekako svih ovih godina Ojdanić uspijeva iznenaditi približavanjem sve širem gledateljstvu bez jeftinog odsklizavanja u banalnost.

U vremenu sve teže financijske dostupnosti i centraliziranosti kulture, posebno je pohvalno što Moruzgvine predstave gostuju po manjim sredinama i otocima, mjestima kojih se određeni sjete samo tijekom predizbornih kampanja i u crnoj kronici. Time izvaninstitucionalna kazališta pokazuju više sluha i etičnosti, nego neki veći i jači igrači. A kada se usporede omjeri sredstava i snaga, to kazalište danas sa svojim domaćim i inozemnim uspjesima ravnopravno može stajati uz bok mnogo dugovječnijim kazališnim kućama.

Devet od dvanaest Moruzgvinih predstava nastalo je prema dramskim tekstovima ili predlošcima domaćih autora, a tek tri se temelje na inozemnim hitovima među kojima je samo jedan lektirni naslov. Takav izbor naslova svjedoči o spremnosti na rizik i vjeri u vlastite snage.

Prva Moruzgvina premijera bila je nagrađivana  predstava o majčinstvu ”Gola u kavezu” (2009.) prema motivima Olje Runjić u režiji Ivana Lea Leme,  a zadnja premijera cabareta Preko veze (2019.) u suradnji s Kazalištem Kerempuh istoga autora osvojila je simpatije publike i kritike. U središtu su domaći naslovi koji propituju našu suvremenost te se mogu smatrati zaštitim znakom estetskog promišljanja Moruzgvina repertoara.

Druga estetska odrednica  fokus je na jake ženske uloge dojmljivih osobnosti i sudbina. Junakinje Moruzgvinih predstava upečatljive su žene, slojevitih karaktera sastavljenih arhetipa, svakodnevice, tipizacije, imaginacije, aktualnosti, predrasuda ili popularne kulture, zatečene i zatočene u neobičnim pričama koje propituju životne situacije prepoznatljive svakom gledatelju.

Jedna od takvih predstava su i Brodolomke, autorski projekt o problemu ovisnosti, nastao prema ideji Ane Maras Harmander u režiji Krešimira Dolenčića. Prethodile su OtpisaNE Renata Baretića u režiji Nikole Zavišića, premijerno izvedene 2017. u kojoj se naizgled obične žene, uz puno humora, suočavaju s problemom azilanta što svjedoči i o političkoj aktualnosti Moruzgvina repertoara.

Generacijska zastupljenost i starijeg naraštaja zrcali se u predstavi Kako život Nine Mitrović iz 2016., u Leminoj režiji te govori o sudbinama umirovljenika koji čak i na pragu treće dobi ne odustaju od potrage za ljubavlju. Mobitel, španjolskog pisca Sergija Belbela, teksta ovjenčanog brojnim međunarodnim priznanjima u režiji Krešimira Dolenčića i Miris Lovine, uspješne američke spisateljice i autorice broadwayskih hitova, Michele Lowe, u režiji Franke Perković iz 2014. i 2015., Moruzgvina su posveta recentnom svjetskom dramskom pismu.

Poseban dio Moruzgvine priče su duh putujućeg kazališta i glumci. U dvanaest predstava tijekom deset godina prošla su neka od najvećih imena hrvatskog glumišta, ali i neka sasvim nova koja su u međuvremenu postali najtraženiji mladi glumci na domaćoj sceni. Prilika igranja izvan matičnih kazališta afirmiranom glumcu može biti izazov jer se okušava u drukčijem repertoaru od onoga kakav nudi njegov vlastiti ansambl, a mladima se pruža prilika za početak trajanja na kazališnim daskama.

Svi ti su izvođači, ulaskom u neku od Moruzgvinih produkcija, osim na uloge, pristali na dane u kombijima, putovanja po kojekakvim vremenskim uvjetima, često hladne dvorane, ali i topli doček publike u mjestima daleko od kazališnih središta.

Ništa od svega toga ne bi bilo moguće bez onog početnog entuzijazma i ljubavi, pokretačke snage koju je osnivačica Moruzgve, Ecija Ojdanić, upisala u temelje svoje kazališne kuće bez stalne adrese. Taj imaginarni prostor koji se u početku gradio u gerilskim uvjetima dnevnih boravaka, danas je stvarniji od snova na kojima počiva. Rastom koji je započeo s nekadašnjih pedeset, a današnjih stotinu pedeset izvedbi godišnje, publikom koja do ovog trenutka ukupno broji oko 42 000 gledatelja, kvalitetom predstava te zastupljenosti na širokom području igre, na svoj tek deseti rođendan Moruzgva dobiva jasne konture jednog od vodećih nezavisnih kazališta u Hrvatskoj.

I za kraj ovog pogleda unatrag, koji je, naravno, samo još jedan od mogućih početaka, može se zaključiti kako kazalište s takvim životopisom godine ne čine starijim, nego boljim. Uostalom, dovoljno se prisjetiti nekadašnje žilavosti Teatra u gostima Relje Bašića.

Marin Raster

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...