“Između očekivanja i onog što zaista želimo”: Pogledajte online izložbu Denisa Haračića

Nakon uspjeha u Berlinu, mladi umjetnik iz Travnika predstavlja pandemijsku priču o intimnom istraživanju vlastite podsvijesti.

Kad ti život poremeti planove, ti – napraviš izložbu! Glavnoj umjetničkoj premisi 2020. godine priklonio se i Denis Haračić, mladi bosanskohercegovački umjetnik koji u posljednje vrijeme pozornost privlači naoko arhaičnim radovima zasnovanima na egzistencijalnim i arhetipskim načelima intimnog prostora. Karijeru je počeo kao dio dvojca ANIMA, u kojem se zajedno s kolegom Mirzom Rahmanovićem predstavio na desetak izložbi, a surađuje i s modnim brandom Plusminus Fashion, odnosno dizajnericom Enom Dujmović, s kojom radi na novoj kolekciji neobičnog spoja mode i grafike. Ipak, najnoviji nastavak njegove osobne priče je online izložba “16/4, embedded truth”, projekt koji se, opisuje nam Denis, vrlo brzo pretvorio u intimno istraživanje vlastite podsvijesti.

Online izložbu Denisa Haračića pogledajte ovdje

“Riječ je o radu koji obuhvaća 16 autoportreta dokumentiranih kroz četiri različite faze nastanka. Neposredno prije nego što se svjetska situacija s koronavirusom zakomplicirala do ove mjere, radio sam na nekoliko projekata koji su naglo zaustavljeni. Nakon nečega što bih najbolje definirao kao kratki period čiste konfuzije, odlučio sam da preostale resurse iz svog ateljea donesem u stan te da uspostavim neki improvizirani studio u kojem mogu nastaviti s radom. S tim što sam imao na raspolaganju, napravio sam upravo ovu izložbu, koja je, moram priznati, za mene bila jedan dobar proces samoistraživanja”, priča nam Denis Haračić.

“Dynamics” je detalj s nove Denisove virtualne izložbe

“Prvo sam trebao razmisliti o tome koja je zapravo moja uloga u svemu ovome. Koronavirus je plodno tlo za reakcijske radove, a ja se u svojoj praksi nekako pokušavam udaljiti od bilo kakvog oportunizma. Međutim, činjenica je da je ovo jako čudno vrijeme i da utječe na sve nas. Rad se razvijao mjesec dana, u pokušaju da zabilježim različite opservacije sebe, što mi i nije toliko godilo, tako da sam vrlo rano odlučio da napustim tu ideju ili da joj bar pristupim sa što manje očekivanja, kako bi bila neusiljena. Nakon toga se čitava stvar počela razvijati poprilično spontano. Neki dijelovi su obilježeni određenim emotivnim stanjima, a neki su u potpunosti nastali na temeljima čiste fascinacije prema likovnim mogućnostima medija s kojim sam eksperimentirao”, kaže nam mladi umjetnik, usput potvrđujući ono što smo u pandemiji čuli od brojnih umjetnika – svatko na krizu reagira drukčije, a neke reakcije jednostavno nisu u skladu s očekivanjima okoline.

“Lajtmotiv ove izložbe je taj razdor između postavljenih očekivanja i onoga što zapravo želimo raditi. Na osnovu toga se može povući i paralela prema svijetu umjetnosti, u kojem vlada vječna potražnja za svježim reakcijama, sve u nadi da se ugrabe što bolje prilike ili karijerni potezi, a zaboravlja se zapravo na osobne afinitete umjetnika. Po mom mišljenju, umjetnost treba potjecati iz introvertnog svijeta koji ne bi trebao biti uvjetovan trendovima. Mislim da te skrivene i intimne sfere mogu komunicirati s publikom kroz puno univerzalniji jezik”, priča nam Denis o izložbi koja će na njegovoj službenoj stranici biti dostupna iduća dva mjeseca.

Nova izložba svojevrsni je nastavak priče koju je Denis prošle godine započeo u Berlinu, u svom prvom pravom međunarodnom proboju. U nomadsko-umjetničkom projektu Museum of Now predstavljen je zajedno s još trinaest umjetnika iz čitavog svijeta, i to s čak 23 rada – najviše od svih sudionika. “Sama ideja izložbe je stvoriti suvremeni nomadski muzej koji svake godine putuje i mijenja postav, a neki od radova umjetnika koji su sudjelovali u ranijim izdanjima ostaju u njihovoj kolekciji MoN-a, te će se kao takvi opet predstavljati drugim prilikama, kroz dobro osmišljeni program za promociju i podržavanje umjetnika. Umjetnici u toj situaciji imaju još uvijek puno pravo na svoj rad. Zbog toga su i svi moji radovi izloženi prošle godine u trenutnoj kolekciji muzeja, što znači da se i moja suradnja s njima nastavlja”, kaže Denis Haračić.

“Svjedoci” su jedan od radova koje je Denis predstavio na izložbi u Berlinu

Za svoj rad Denis je dosad nagrađen na brojnim smotrama, festivalima i natječajima. “U smislu neke osobne satisfakcije, svako priznanje je bitno. To može biti i sama reakcija koju vidite kod publike ili reakcija nekoga od vaših kupaca. Kad govorimo o karijeri, u nekom normalnom sistemu nagrade bi trebale da nose određenu težinu. Imam osjećaj da je sva ta priča bitna, ali ipak sekundarna. Osnova umjetničkog djelovanja, pogotovo danas, kada imamo ovako brzo vrijeme, kada živimo globalno, jest vaša prisutnost na sceni i srazmjeri vašeg rada u odnosu na njegov izravni utjecaj, ajmo reći – popularnost. Karijerno, barem za umjetnike koji su u potpunosti u domeni likovnog stvaralaštva, najdalji domet je ako iza sebe imate jaku galeriju, kustose i menadžere, nekoga tko je u mogućnosti da vas i vaš rad predstavi na pravi način. Na tom putu postoji jedna čitava struktura ljudi koji bi u suštini umjetniku trebali omogućiti što slobodniji i uspješniji rad. Naravno, postoji i u tom svijetu, kao i svakoj velikoj mašineriji, puno primjera loše suradnje. Kako god, u tom smislu nagrade i priznanja mogu biti korisni samo kao reference koje vas dovode do većih stvari”, kaže Denis.

A zahvaljujući pandemiji, sve se veće i manje stvari trenutno nalaze – na internetu. Iako je umjetnik mlađe, digitalne generacije, i Denis jedva čeka povratak u “prave” izložbene prostore. “Preporučljivo je svaki rad pogledati uživo, jer fotografije ili 3D modeli jednostavno ne mogu ostaviti isti dojam kao prava stvar. Nedostaju detalji, srazmjer i materijalizacija koji su uočljivi uživo. Međutim, uzevši u obzir situaciju, mislim da je dobro što smo u mogućnosti umjetnost dijeliti virtualno. Čak je taj proces i uspješniji, pristupačniji je širim masama i kao vid komunikacije definitivno doživljava procvat. Možda bi idealna kombinacija bila stremiti objema varijantama, da napravimo umjetnost dostupnu za što više ljudi, istovremeno ne zaboravljajući monumentalnost realnog, opipljivog umjetničkog djela”, kaže nam Denis i dodaje da je biti umjetnik u Bosni i Hercegovini, virtualno, uživo ili nekako treće, u današnje vrijeme prilično izazovno.

Na berlinskoj izložbi svoje su mjesto dobili i Denisovi “Vojnici”

“Vrlo je teško, bez fondova, bez ključnih zakona, bez potrebnih statusa, bez tržišta i s puno komplicirane birokracije ukoliko želite bilo što raditi van granica BiH. Ali, moram reći da je, usprkos tome, uočljiv nezanemariv angažman pojedinaca, ljudi koji rade za ideje, a manje-više protiv sebe u svakom drugom polju svoje egzistencije. Zanimljiva mi je ta ljudska ustrajnost i požrtvovnost koja se može pronaći u polju kulture. Valjda ljudi koji se bave plemenitim stvarima i sami posjeduju takvu energiju, neuvjetovanu okolnostima”, kaže Denis Haračić.

“Mislim da je svaki čovjek jednim dijelom neminovno proizvod svoje okoline, prepoznavao on to ili ne. Osobno sam uvijek bio preopterećen političkim, nacionalnim ili bilo kakvim drugim retorikama koje se kriju pod izgovorom zajedničkog dobra, a ustvari postoje kao totalitarni režimi za postizanje ličnih ciljeva i interesa. Za sebe mogu reći da sam upravo zbog tih okolnosti prestao previše razmišljati o bilo kakvim grupnim identitetima. Postali su mi nezanimljivi, dovedeni pod pitanje svoje opstojnosti, i to mogu reći za vjerojatno sve osim za jedan, a to je identitet koji se krije pod osnovnom premisom da smo svi samo ljudi, vrlo slabi, vrlo povodljivi, ali u svojoj nemoći ipak sposobni da generiramo velika djela – i dobra i zla”, kaže Denis i dodaje da to isto razmišljanje pokušava reflektirati i u svojim djelima.

“Pokušavam se fokusirati na dublje, značajnije istine koje su pohranjene u svima nama. Moj rad, kao što sam već naveo, neminovno kreće od mene, mojih emocija i stavova, vrlo subjektivno i kao autor ne vidim nikakvu potrebu da te ideje kategoriziram kao neka velika otkrića”, priča nam mladi umjetnik.

Izložba će na Denisovoj stranici biti dostupna naredna dva mjeseca

“Najbolja stvar u svemu tome jest otkrivanje novih vizualnih rješenja, onih koja se tek pred sam kraj procesa ogledaju u radu, a kad ih uspijete dovesti do željenog oblika, da konačno možete reći da je nešto završeno, doživite izvanrednu satisfakciju u toj virtuoznoj strukturi koju ste stvorili. Vjerujem da je tako i u pisanju, skladanju muzike ili pak psihološkoj interpretaciji nekog složenog lika u kazalištu. Potraga za tom satisfakcijom je jedna od ovisnosti koje umjetnost stvara kod svih umjetnika. Ali to može biti mač s dvije oštrice, tako da se satisfakcija vrlo brzo može pretvoriti u frustraciju. Nekada ne mogu gledati u nešto što radim trenutno i moram se tjerati da to dovedem do neke prihvatljive konkluzije. Po prirodi sam prilično nestrpljiva osoba, a način na koji pravim svoje radove često zahtijeva dane sušenja između određenih nanosa boje. Nije mi se jednom dogodilo da zbog nestrpljivosti nešto potpuno uništim”, kaže nam Denis i dodaje da je s planovima i željama oprezan, ali i uporan.

“S obzirom na to da su planovi za dalju budućnost pod upitnikom i bez pandemije, planovi za sada se svode na to da se fokusiram na svoj rad te da pokušam i dalje opstajati u onome što radim. Djeluje malo banalno, ali ta pomisao je gotovo uvijek u mojoj glavi. Što se tiče većih ambicija, njih uvijek imam i mislim da je zdravo imati ambicije koje su izvan naših dometa. Svatko tko se želi baviti umjetnošću trebao bi biti čvrsto uvjeren u potencijal i ustrajnost svojih ideja. Ja sam sretan dok mi život dopušta da budem ono što želim biti. Sve dok je to tako, s ostalim stvarima mogu nekako izaći na kraj”, zaključuje.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More