Zašto svi pišu o fotografijama Dee Botica?

"Svjedočim refleksivni i intuitivni pogled Drugog, a prostor broda osjećam istovremeno u polarnim opozicijama - daleko i blisko, moje i njihovo, pa ipak fragmentirano ja." Dea Botica

Često nam promaknu izložbe kratkog trajanja. Takve su one u ADU galeriji f8 na Trgu Republike Hrvatske u kojoj se najčešće kroz dva tjedna predstavljaju diplomski radovi studenata Dramske akademije. Mlada je to galerija, tek dvije su joj godine, ali njezin program koji vodi docentica Jelena Blagović nemalo nas je puta dobrano pozitivno iznenadio. Premda je danas u toj galeriji jedno novo otvaranje (Denis Butorac – Poslanica), Arteist želi dati barem kratak komentar na prethodnu izložbu Korčulanke Dee Botica koja je otvorena 15. listopada i trajala je do 2. studenog.

O diplomskom radu ove fotografkinje pisali su mediji glavne struje, stručni portali, lokalni kao i oni s finim hrvatskim predznakom „lifestyle“. Svih je njih zadobila neobična priča o nastanku ovog diplomskog rada koje je u svojoj autentičnosti i ukorijenjenosti u obiteljsku tradiciju čak pomalo romantična. Ipak, možda nema ništa suviše romantično biti jedina žena među posadom (10 Hrvata i 10 Filipinaca) na teretnom prekooceanskom brodu puna dva mjeseca, a možda je sva romantika upravo u povremenoj dosadi i usamljenosti ove mlade umjetnice čiji su otac i djed (i mnogi drugi iz šire obitelji) bili pomorci. S ocem, kapetanom duge plovidbe Dea se još prije 17 godina ukrcala na brod za hlađeni teret i provela na moru 45 dana. Na izložbi su se mogle vidjeti i putne isprave pomoraca iz obitelji kao i neke druge memorabilije vezane za navigavanje.

Deina diplomska plovidba koja prikazuje brodski život iz perspektive umjetnice osim fotografija donijela je i dnevničke zapise ukoričene u fotografskoj knjizi koja se mogla prelistati na izložbi. Neka je to vrsta posvete pomorskoj tradiciji koja se u njezinoj obitelji bez muškog nasljednika neće nastaviti jer Dea je odabrala svoj put.

“…Umjetničino dokumentiranje brodskog života odvija se iz pozicije Drugog koja se u dominantno muškom prostoru ne odražava samo u jasnoj rodnoj distinkciji spram ostalih članova posade, nego i u jeziku administracije u čijim se spisima ona vodi kao „drugo“. Boravak autorice kao jedine žene na brodu govori o rodnoj obilježenosti pomorske profesije, dajući joj pritom jedinstveni pogled u pretežito maskuline prostore. Umjetničin odlazak na brod utoliko je simboličniji jer reprezentira dokidanje muške, obiteljske pomorske tradicije, označavajući tako njezino suočavanje s nedostižnim obiteljskim idealima. ” Iz predgovora Leopolda Rupnika

Izložba „Delta Oscar Mike“, što dekodirano s NATO fonetske abecede, koja se koristi u radio komunikaciji na brodovima, znači – dom, kuća prikazala je fascinantne prizore unutrašnjosti golemog čeličnog terenca kao i gotovo izvanzemaljske kadrove podivljale ili smirene pučine.

Osim što je sam koncept i sam postupak nastanka ovih radova intrigantan, oni sami visoko su kvalitetni, krajnje suptilno estetizirani i kao takvi sigurno nisu ostavili ravnodušnim nikoga tko se zatekao među njima u malom prostoru ADU galerije f8. Banalni prizori zgrčenog jastuka i neurednih plahta, brodskih prozora i odsjaja sunca koji se reflektiraju u brodskim kabinama toliko su vješto kadrirani s fino naglašenim „jakim točkama“ da preko njih trenutno osjetimo svu skučenost brodskog doma i svu strašnu prostranost brodske okućnice.

Ograničena u odabiru motiva Dea Botica pokazala je svu širinu svog umjetničkog pogleda čija oštrina i nevjerojatna istančanost u spojevima boja čini od gledatelja spokojnog konzumenta divljih i osamljenih motiva mora i njegovih zatočenika. Eto, zato svi pišu o fotografijama Dee Botica.

 

Anita Ruso

Mentori diplomskog rada:
izv. prof. art. Darije Petković
doc. art. Jelena Blagović

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More