Netflixov Dark: Surova njemačka poslastica o mraku okaljane prošlosti i vremenskim petljama

Dark (2017. – ) Sezona 1 (10 epizoda)
Kreirao: Baran bo Odar, Jantje Friese
Režija: Baran bo Odar
Scenarij: Jantje Friese, Baran bo Odar, Ronny Schalk, Marc O. Seng, Martin Behnke
Uloge: Louis Hofmann, Oliver Masucci, Maja Schöne, Jördis Triebel, Lisa Vicari, Karoline Eichhorn,…

U nepreglednom oceanu sve učestalijeg Netflixovog originalnog sadržaja svako malo iz njegovih mračnih dubina ispliva neki projekt koji je prelako mogao ostati skriven i neprepoznat. Srećom, prva njemačka serija tog online streaming servisa nazvana jednostavno Dark uspješno se probila do površine te svojom premisom i atmosferom prvotno zaintrigirala, a potom i propisno zabezeknula širu publiku. Neki je kritičari prozivaju europskom inačicom hit serije Stranger Things, samo bez topline, šarma i humora, drugi povlače paralele s francuskim Les Revenants, a treći nalaze usporedbe s kultnim Twin Peaksom. I dok istina svakako jest da Dark mjestimice “posuđuje” teme, koncepte i/ili posebnosti navedenih serija, ali i daleko šire, ovaj Netflixov original nipošto nije neoriginalan. Štoviše, ta nakupina šarolikih mikroutjecaja u kombinaciji s glavnom temom putovanja kroz vrijeme, odnosno tematikom uvijek intrigantnih i nikad dovoljno istraženih vremenskih paradoksa, čine Dark jednom od specifičnijih serija godine.

Prvi kadar: citat Alberta Einsteina. “Razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nije ništa drugo nego tvrdoglavo postojana iluzija.” Mjesto radnje: mali, tmurni, češće nego rjeđe kišom okupani gradić Winden u Njemačkoj. Vrijeme radnje: 2019. Dok promatramo fotografije raznih pojedinaca i obitelji zalijepljene na zidu nama nepoznate prostorije, muški glas nas u voice overu upućuje na to da je “sve povezano”. Svakom novom epizodom sve dublje bivamo uvučeni u nimalo jednostavne implikacije te bazične izjave, čiju punu težinu tek s protokom vremena možemo spoznati. Jedan dječak je nestao i cijeli je Winden na nogama jer se takvo što zadnji put dogodilo prije 33 godine. Postepeno upoznajemo članove četiriju obitelji – Kahnwald, Nielsen, Doppler i Tiedemann – i pokušavamo povezati njihove međusobne odnose, kako unutar samih familija, tako i one među-obiteljske. I taman kada pomislimo da nam je donekle uspjelo, Dark nam ciljano zapapri situaciju – ovaj put najmlađe dijete obitelji Nielsen misteriozno nestane po uzoru na prethodno i to nepovratno pokrene lavinu događaja koju postaje nemoguće zaustaviti.

No, glavno pitanje koje se postavlja i koje si sami likovi moraju početi postavljati ako se žele iole približiti rješavanju misterija koji je znatno dalekosežniji od slučaja nestalog djeteta, nije gdje, a bome ni kako, ni zašto, nego: kada. I to ne “Kada je dječak nestao?”, već “Kada se dječak nalazi?” Što vrijeme više odmiče, a odnosi i njihova zatrovana prošlost počnu se objelodanjivati u svoj svojoj mučnoj kompleksnosti, shvatimo da se kada ne odnosi isključivo na malog Nielsena, već i na sve ostale likove. Odnosno, na sve njihove verzije – one u 2019., kao i one 33 godine ranije, u 1986. A ako ćemo otići još dalje u vrijeme, a Dark to bez problema čini, ne mareći nimalo za količinu imena i odnosa koje nije lako u prvih par epizoda povezati i popratiti, onda i u 1953.

I tu dolazimo do Darkove okosnice koja ga čini trijumfalnim. Baveći se temom putovanja kroz vrijeme, Dark ranije spomenute vremenske paradokse dovodi na jednu sasvim novu razinu, lukavo se poigravajući premisom cikličnosti vremena naspram uvriježene paradigme njegove linearnosti. Time je brojnim likovima omogućeno povezivanje na najnevjerojatnije moguće načine i kroz razne vremenske periode – svaki od njih odigrava točno onu ulogu koju mu je dato da odigra, kako bi se događaji odvili na način na koji smo u “budućnosti” svjedočili da su se odvili. Svaka njihova želja za time da “promijene tijek vremena” standardno završi tako da činjenjem onoga što smatraju mijenjanjem, zapravo omogućuju rađanje upravo onoga što žele zaustaviti. I to ne jednom, ne dvaput – konstantno. I to ne jedna osoba, ne dvije – više njih. No, je li uopće i moglo drugačije?

Kroz cijelu se seriju stoga povlače pitanja slobodne volje i slobodnog izbora, koja naposljetku uvijek izgube borbu protiv (doslovno) začaranog kruga determinizma. Na nama je samo da pomno i strpljivo pratimo, pokušavajući spoznati tko je čime i kada utjecao na “danas” – a često i tko je čime sutra utjecao na jučer. No, tračak nade da je izlazak iz tog razarajućeg ciklusa ipak moguć i ostvariv konstantno tinja, služeći kao protuteža zlokobnom osjećaju neminovnosti. Utoliko jače odzvanja bolno urušavanje te iluzije upakirane u nadu, kada se likovi moraju suočiti s činjenicom da je i sama ta nada predodređena, s ciljem da im dade pogonsko gorivo za akciju koju proročki moraju ispuniti kako bi se krug nastavio ponavljati unedogled.

Ali nije samo taj suludo detaljan i još luđe kompleksan narativ baziran na vremenskim petljama zaslužan za Darkovu genijalnost, premda sam po sebi daje sasvim dovoljno razloga za obasipanje ove surove njemačke poslastice hvalospjevima. Ako na trenutak stavimo na stranu za Dark najvažnije pitanje “kada” i fokusiramo se na “kako”, možda se i približimo odgonetavanju misterija njegove fascinantnosti. Sve što čini, Dark čini sporo, turobno i jezgrovito. Svaka epizoda sastavljena je od mnoštva scena koje su neopisivo kratke, poput slučajno ubačenih isječaka – dovoljno dugačkih da nam ukažu na svoju iznimnu važnost, no prekratkih da bismo ih stigli do kraja spoznati, dohvatiti, osjetiti, staviti u širi kontekst i odmah povezati s prethodno viđenim.
Likovi su brojni, a imena im rijetko spominjana, no dok još ne pohvatamo sve konce, može nam pomoći loviti se na nevjerojatnu fizičku sličnost glumaca koji tumače likove “tada” i “danas”. Ipak, niti jedan lik nije suvišan, kao niti jedan čin karakterizacije – jer sve što oni jesu, što osjećaju, što čine i što su činili direktno i značajno utječe na tijek radnje i stvaranje petlji, zbog čega možemo reći da su karakteri i narativ neraskidivo povezani u zajedničkom mraku.

No, taman kada slavodobitno pomislimo da smo jedan dio mozaika stavili na odgovarajuće mjesto i time rasvijetlili makar mali segment cjelokupnog misterija, oko njega se čudnovatno stvori još barem pet novih rupa za popuniti. Ali strpljivi gledatelj u tome će naći užitak i rado će dopustiti ovoj desetodijelnoj seriji da ga povuče u svoj mrak, svakom epizodom sve dublje i dublje. I baš zato što Dark povlači nas, a svaki odgovor sa sobom povlači bezbroj novih pitanja, najzahvalnije je sve odgledati u komadu i time bez prekidanja zaokružiti doživljaj – kao što su na obodu kružnice početak i završetak u istoj točki, tako i sama serija funkcionira kao jedna beskonačna cjelina, čija priča bez zastoja teče i susreće se sama sa sobom. I tako ukrug, uvijek iznova.

Koraljka Suton

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...