prvo slovo kulture

Mnogi bi odrasli trebali učiti od tinejdžerske iskrenosti

“Na mlađima stoji svijet, njihov rad – naša budućnost.”

August Šenoa

Ono što je Sir Walter Scott Edinburghu, August Šenoa je Zagrebu. Na mnogim je razinama ”otac povijesnoga romana” i škotski književnik Scott ucrtan u kronotop vlastitoga grada. Njemu u čast u edinburškom parku Princess Street Gardens podignut je najveći spomenik jednome književniku u svijetu. Gradnja je povjerena klesaru i samouku arhitektu Georgeu Miekleu Kempu. Naš Šenoa Marije Ujević Galetović stoji i promatra na uglu Vlaške i Branjugove ulice, dok bogatu ostavštinu i spomen na četiri generacije entuzijastično čuva obitelj Reis u Mallinovoj 27. U sklopu Dana Augusta Šenoa imala sam priliku upoznati književnika kao scenografa jer su na temelju njegovih srednjoškolskih kulisa profesor hrvatskoga jezika Dario Budimir i učenici Klasične gimnazije Tena Blagojević,Gregor Sirotić Marušić, Ivan Validžić, Lucija Bekavac i Luka Baričić uprizorili Kamene svatove.

Sam Šenoa zavolio je kazalište još kao srednjoškolac te kao autor pripada početcima hrvatske kazališne kritike. Tako su u prvim dopisima iz Praga pronađene njegove bilješke o kazalištu, a 1861. na studentskim praznicima počinje pisati ocjene, stoji u napomenama Antuna Barca u Šenoinim Kazališnim izvješćima. Takav je sustav ocjenjivanja danas uvriježen u britanskih kazališnim kritikama. Zatim počinje pisati kazališna prikazanja te ubrzo postaje članom uredništva u Pozoru. Objavljivao je crtice o kazalištu još u Viencu, Agramer Zeitungu i Naše gore listu. Kadikad se potpisivao punim imenom, inicijalima, šiframa, no nerijetko je objavljivao anonimno. Nekad je te crtice o kazališnom životu i predstavama nazivao kritikama, zatim kronikama, ali i izvješćima. Sadržavale su (ne uvijek) dobrohotne komentare društva, dramskoga teksta, glume i obveznu didaktičnost.

Pišući o opereti Veseli đaci Franza von Suppéa iznosi: ”Čusmo i nekakovu hrapavu prostačku improvizaciju od g. redatelja. Ne ćemo si kaljati ruku tim orijatlukom (…) Po kazališnim zakonima imaju redatelji i ravnatelji paziti, da se svaka ma i nedužna improvizacija zapriječi ili kazni.” Ništa nije bio blaži ni prema Pariškom potepuhu Jean François Alfred Bayarda pa tu iznosi i emancipatorsku notu: ”Čitavo prikazivanje je bilo mlohavo, situacije skoro sve slabe, a dijalog je tromo i lijeno tekao. Razlog tomu je, da je sve glumce – izim korisnice – osvajao nenaravski patos njemačkih igrača.” O glumi je dometao: ”Gdčna Golubićeva govori prebrzo, i okreće se amo tamo kao na žici; toga neka se okani.” U vremenu kada su kritičari na marginama medija te postoji određena bojazan od njihove nepotrebnosti sveznajućem Google društvu, Šenoine su kritike važne ne samo kao dokumentarni zapisi jednoga vremena, nego i kao slika zagrebačkih kazališta i njihovih prilika u najtežem razdoblju.

Detalji iz Kuće Šenoa.

Prepoznavši tu Šenoinu ljubav prema kazalištu, pokćerka posljednjeg Šenoe Jasmina Reis u malo lutkarsko kazalište Kuće Šenoa pušta prof. Budimira i njegove učenike te tako nastaju Kameni svatovi. ”S gospođom Reis me povezala jedna profesorica iz naše škole kad je odvela učenike u posjet Kući Šenoa. Ona je krasna osoba i dobra duša Kuće Šenoa pa smo se brzo našli i prepoznali te nas je pozvala na suradnju.To je moja prva režija neke lutkarske predstave pa sam na početku bio pomalo skeptičan, a onda sam se prepustio tekstu. Najprije smo u školi dobro uvježbali tekst i psihološki razradili karaktere i odnose u priči, a nakon toga smo imali nekoliko pokusa u Kući. Jako volim Šenoine povjestice, a Kameni svatovi su poseban tekst. Mislim da je Šenoa umjetnička vertikala kakva nam i danas nedostaje”, iznosi prof. Budimir, koji u dvadesetogodišnjem radu u Klasičnoj gimnaziji iza sebe ima brojne učeničke uspješne nastupe na Lidranu i uprizorenih sedam Euripidovih tragedija u Gavelli povodom Dana škole.

Naši su nastavnici i profesori neopjevani junaci klimajućeg obrazovnog sustava. Gledajući raznorazne školske entuzijaste, strast koju unose u izvannastavne aktivnosti, teško se ne zapitati koliko li samo današnjih uspješnih glumaca, pisaca ili redatelja vlastiti odabir profesije mogu zahvaliti nastavnicima i dramskim pedagozima? U rađenju jedne predstave potrebna je širina: ”Kako sve svoje režije uvijek stvaram najprije birajući glazbu, tako je bilo i ovaj put. Bilo mi je važno naglasiti ljepotu izvorne narodne pjesme u izvedbi vrhunskih glazbenika Lidije Bajuk, Dunje Knebl, Ladarica i Nine Kraljić te probuditi kod učenika ljubav prema tradicijskom melosu”, ističe prof. Budimir. ”Poticaj za taj izbor glazbe dala je naša dugogodišnja profesorica glazbene umjetnosti Sonja Katušić, koja je i izradila kamene svatove, ali odabir glazbenih brojeva isključivo je moj.”

Kulise su crteži petnaestogodišnjeg Augusta Šenoe.

U izvedbi Kamenih svatova karakterističan je jezik tradicije i običaja obojen prošlošću, kletva postaje proročanstvom dviju narativnih linija – osvete majke i nesretne ljubavi. Vrijeme teče od jedne epizode do druge, a zatim slijedi konačni rasplet s poukom. Povjestica ima dramske i baladične označnice, stoga učeničko opjevavanje pučke priče ima odlike šarmantnog amaterizma. Okupljaju se u mraku oko drvene kućice kao nekad njihovi vršnjaci oko radija te animiraju lutke, pomiču kulise i iznose različite pripovjedne glasove. ”Ipak, ničega ne bi bilo bez učenika, koji su stvarno krasni mladi ljudi, oni su se jako potrudili i nije im bilo ništa teško”, govori Budimir. ”Puno su vremena odvojili izvan nastave za to i trud im se vratio. Baš mi je drago vidjeti koliko su i danas sretni zbog lijepe izvedbe.” Prateći profesionalno glumište posljednjih pet godina, takve se malene školske predstave čine poput utočišta gdje mogu bezbrižno i mirno sjediti, neopterećena mislima, sumnjama i mnogoznačnostima. Mnogi bi odrasli trebali učiti od tinejdžerske iskrenosti.

           Anđela Vidović

 

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...