Damir Karakaš za #dajpare: ”Kad ne bude više knjige, to će biti kraj svijeta”

Do objave ovog teksta podržali ste nas sa 73 eurića. Hvala vam! Zajedno smo jači.

Damir Karakaš iz Plašćice kod Brinja preko pariških ulica dolazi do vrha hrvatske književnosti. Ne treba ga posebno predstavljati. Preveden je na desetak jezika. Zanimljivo, nagrade mu dolaze tek sa ”Sjećanjem šume” – Kočićevo pero i Fric za 2017. godinu. Posljednje je objavljena ”Proslava” (2019.). Mučna knjiga u kojoj gotovo i nema dijaloga. Svaka riječ koju uspije istisnuti neki njegov lik nezamislivo je teška. Nimalo političan, univerzalan, roman na tragu klasika. Kao da nije riječ o knjizi, nego o sjekiri.

Susrećemo ga u rano nedjeljno jutro u nekoć zapuštenom parku iza Tomićeve. Razgovor je rafalan poput njegovih rečenica. Dotičemo se pisanja:

– Za mene je pisanje, kako bih rekao, kao sudbina. Ne može to biti odustajanje. Ali isto tako ako nemam ništa novo za reći, neću pisati. Dosad sam napisao deset knjiga i mislim da sam bolji pisac od svih knjiga koje sam i napisao i to je ono što me tjera naprijed.

U kontekstu Nacionalne strategije poticanja čitanja te prateće i sve veće praznine modernog življenja, ističe:

Knjiga je baza. Od nje sve počinje. I kad ne bude više knjige, to će biti kraj svijeta. Čitanje je jako bitno i uvijek to govorim kad odlazim u škole i na fakultete. Ljudi koji ne čitaju njima fali jedna dimenzija. Čitanje je ono što nas čini ljudima. Potrebno je stalno isticati tu potrebu.

Nekad smo putovali da bismo došli do knjige, sada književnost u premreženom svijetu traži put do nas. Ne bi bilo nijednog članka na Arteistu bez naramka pročitanih knjiga. Čovjek ne raste bez čitanja, mi ne rastemo bez vas. Podrži nas tu.

Marin Raster

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More