Daleka zemlja: Tek površno načete neuralgije društva

Nina Violić
Redateljica Anica Tomić (1980.) i dramaturginja Jelena Kovačić (1979.) u želji da vjerno i koncentrirano prikažu sličicu iz bečkoga salonskog života na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće nisu uspjele odgovoriti na pitanje koje nosi ne samo Daleka zemlja, nego i ostale Schnitzlerove drame – kako emocije utječu na naše ponašanje?

Austrijski pisac židovskoga podrijetla Arthur Schniztler (1862. –1935.) još je za života dramskim tekstovima bio prisutan na zagrebačkim pozornicama. Minijaturist u opisivanju Beča između 1880. i 1914., raspadom međuljudskih odnosa istodobno je predskazivao raspad društva, sustava i tadašnje Austro-Ugarske te bio posvemašnja suprotnost suvremeniku Hugu von Hofmannsthalu koji je pišući podupirao austrijsku ulogu u Prvome svjetskom ratu. Srž svih Schnitzlerovih drama bilo je bezvremensko portetiranje ljudskoga uma i duše jer je Beč iz njegovih drama ionako odavno mrtav. Upravo je u tome dijelu posljednja ovosezonska premijera u zagrebačkome HNK-u podbacila.

Nina Violić, Franjo Kuhar

Psihoanaliza i seksualnost bili su tek površinski načeti, a salon s pomičnim staklima u scenografiji Igora Pauška doimao se skučenim i klaustrofobičnim okruženjem sasvim dalekim od hedonizma i kaosa bečkih salona. Klaustrofobični element dodatno su pojačavale redateljske intervencije živih slika u prijelazima koje bi trebale dočarati sveopće grupno pretvaranje i povećavati napetost, no one uspijevaju samo nakratko odvratiti gledateljevu pažnju koja se većinom gubi u osluškivanju glumačkih glasova.

Franjo Kuhar, Dragan Despot

Drama počinje i završava (samo)ubojstvom. Naslućuje se karakteristična podvojenost između ljubavi i bešćutnosti u odnosu protagonista Friedricha Horfreitera (Franjo Kuhar) i supruge Genije (Nina Violić). Genijina je krivnja u nepristajanju na preljub (proizvoljni razlog samoubojstva poznanika) koju joj olako i licemjerno predbacuje njezin suprug. Horfreiter bi trebao biti simbolom tadašnjega društva, šarmantni zavodnik i neprikriveni šovinist, onaj koji živi u trenutku i čiji je pogled dovoljan da zavlada scenom, suprugom i ljubavnicama te pojača napetost. U Kuharovoj interpretaciji jednodimenzionalni je i neartikulirano glasni šovinist te nam nije sasvim jasna njegova zavodnička uloga koja je razvidnija u kraćim pojavljivanjima drugoga lika, pomalo mannovskoga profila, doktora Von Aignera (Dragana Despota).

Alma Prica, Nina Violić

Genija u interpretaciji Nine Violić jedina istinski proživljava ulogu, sugestivna i nježna, dovoljno glasna i snažna. Sasvim nelogično s obzirom na glumačku snagu njezin ljubavnik postaje zastavnik Otto (Silvio Mumelaš), mladi glumac koji tek počinje pronalaziti mjesto na sceni. Jedina je dostojna partnerica Nini Violić Anna Meinhold-Aigner u izvedbi Alme Price tijekom završne scene. Ostali salonski likovi funkcioniraju kao paraziti rijetko prisutni govorom, češće karikaturnim kretnjama kako bi se vjerojatno vjernije pokazala njihova društvena devijantnost.

Ansambl predstave Foto (c) Mara Bratoš

U scenskome postavljanjuDaleke zemlje očita je velika želja i ambicioznost Anice Tomić i Jelene Kovačić da originalno oslikaju hedonistički i amoralni Schnitzlerov svijet, no u salonskoj gužvi scene na sceni izgubile su se nijanse časti, ljubavi, prijateljstva i pravednosti u bešćutnome društvu koje na razini tiših emocija mogu izvrsno korespondirati s današnjim vremenom. Izgubila se negdje usput i glumačka energija i zajedništvo ansambla koje kao da nije vjerovalo u izgovoren tekst.

 Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...