Daj piscu pola kune

Kad se prije nekoliko godina počelo govoriti o uvođenju naknade domaćim piscima za posudbu njihovih djela u knjižnicama – tako da za svaku evidentiranu posudbu svoje knjige autor dobije pola kune – cinici su uz posprdan zamah rukom govorili da bi trebalo biti obrnuto, da bi toj šačici dobrodušnih naivaca koji pokazuju interes za domaću književnu produkciju trebalo platiti naknadu zbog nanošenja intelektualnih i estetskih ozljeda.
Men’s Face Best Waxing Salon In Dubai

Neki su pak predlagali da se dvostruka naknada isplati piscima koji odluče prestati pisati.

U skladu s ovom ocjenom domaće književnosti (s kojom je, ruku na srce, teško ne složiti se), već se puna dva desetljeća ponašaju izdavači udžbenika. U udžbenike i čitanke hrvatskog jezika unose se tako, bez pitanja, bez dopuštenja i bez ikakvog honorara, ulomci iz djela živućih pisaca. Izdavači masno zarađuju na udžbenicima, ali to ih ne priječi da ne kukaju o tome kako im je, jadnima, loše. Opći je stav, očito, da bi pisci trebali biti sretni što netko uopće pokazuje interes za njihove – rječnikom našeg kolumnista, Književne groupieliterarne izdrkotine.

I ma koliko prezirali domaće pisce, u aktualnom sukobu s izdavačima udžbenicima navijamo za njih. Bitku je otvorila Silvija Šesto iz Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade koja se prva od svojih kolega odvažila reći na glas kakvim je poniženjima izlažu nakladnici: njezine lektirne naslove tiskaju u ponovljenim nakladama mimo njenog znanja, mizerne honorare za knjige isplaćuju joj s nekoliko godina odgode, romane joj komadaju i umeću u školske udžbenike i čitanke kako im padne na pamet, bez da od nje traže dopuštenje za to ili joj to barem – jave.

Njezin slučaj nije izoliran. Naprotiv, šikaniranje pisaca provodi se sustavno, godinama. Facebook profili domaćih pisaca upravo su zakrčeni gorkim lamentacijama o tome; cvile kao bebe, stišću virtualne pesnice i prijete dušmaninu. Samo, kad ih priupitate da to i službeno kažu, golema većina povuče se u puževu kućicu, u stilu, “ne bih se štel mešati”. Jer, ako “naljute” izdavača, gdje će onda objaviti idući roman i zaraditi honorar u visini dva minimalca?

Silvija Šesto jedna je od onih koji ne pokazuju takav kmetovski strah. Prije godinu dana najavila je da kani tužiti izdavače zbog ne-fer tretmana, a danas zbilja i podiže tužbu. Uz nju je Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade. Umjesto pokunjenog “ne bi se štel mešat”, Šesto izriče onu drugu zagorsku, “sve bu ih tužil!”.

I zaista: njezino je pravno streljivo upereno i protiv države, zato jer usprkos velikim obećanjima o naknadi za posudbe u knjižnicama, dosad nitko od domaćih pisaca nije vidio tih mitskih pedeset lipa po knjizi. Osnova za tužbu je Zakon o autorskom i srodnim pravima koji je, preko ZAMP-a, zaštitio glazbenike, od Ive Josipovića do Popularnog Jole. Država valjda misli da su pisci sposobniji od glazbenika, pa im prepušta da do svojih pedeset lipa sami dođu, alternativnim načinima. Skupljanjem boca, na primjer.

 

Maja Hrgović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More