Cure koje su preživjele bombardiranje Srbije i Čačka

Punčke nisu bend zbog kojeg ćete poželjeti da ponovo budete mladi. Isplati se biti mlad i s Punčkama i bez njih, a oni kojima će vinkovački tercet biti važan dio soundtracka mladosti zaista mogu likovati: em što sad imaju 20- ak godina, em što su dobili bend zbog kojeg će svojim klincima tupiti da su novi bendovi nula u usporedbi s klasicima poput Punčki.

Ovo “vinkovački tercet“ shvatite uvjetno: dvije članice su Vinkovčanke (gitaristica i vokal Lucija Ivšić, bubnjarka Ena Baćanović – Ruby), a jedna članica je iz Novske (basistica Anja Tkalec) i dakako da sve imaju zagrebačku adresu. Drukčije i ne bi moglo. Imati ovakav bend u Vinkovcima isto je kao da imate space-shuttle. Sve je to divno i krasno, ali s njime ne možete stići – nigdje. Osim ako se ne primite ruku pod ruku s HDZ-om, kao recimo Shorty sa svojom kampanjom Ti možeš probat’ sve, samo drogu ne. Uzgred rečeno, čak je i Goran Bare s Majkama – još za Tuđmanova života – održao veliki koncert u vinkovačkoj dvorani Lenije pod zastavom HDZ-a!

Ipak, ni život u pasivnoj hrvatskoj provinciji nije spriječio Punčke da još u srednjoškolskim danima budu koncertno aktivne, a još manje da snime demo-album Robot koji hekla. S tim kapitalom stigle su u Zagreb, a tri godine poslije iza sebe imaju živi album (Live at MM centar), EP (Mehanizmi obrane), pregršt koncerata, nastupe na najvećim hrvatskim festivalima (na INmusicu u “lijevom“ terminu pred šačicom ljudi, na Terraneu pred respektabilnim brojem), a od ove jeseni i prvi “pravi“ album nazvan Sunčano s povremenom naoblakom. Da album… Albumčinu!

Aleksandar Dragaš je u Jutarnjem Sunčano s povremenom naoblakom nazvao “šarmantnim debijem koji će osvojiti regiju“, hrvatsko izdanje Rolling Stonea dalo im je maksimalnih 5/5, čak ih je i 24 sata nazvao princezama punka… Ako niste dozlaboga jalni ili vam je pun kufer rocka, posve je jasno da je riječ o najboljem hrvatskom albumu godine, a vjerojatno bi morali jako dugo kopati unazad da se prisjetimo ovako energičnog i iskrenog albuma. A napokon smo dobili i debitanta za kojeg ne moramo strahovati da će već na drugom albumu upasti u krizu – ne onu autorsku, već srednjih godina.

Sunčano s povremenom naoblakom, dakako, nije revolucija rocka. Iskusnije će uho u njima će prepoznati alter-rock bendove 80-ih s obje strane Atlantika i poneki domaći, to jest regionalni. Također, autorici tekstova Luciji Ivšić može se prigovoriti kako je previše toga ostavila u frazama. Kad u pjesmi Prije spavanja uzvikuje “Previše misli imam u sebi, Previše toga želim ti reći, Previše!“, ona zvuči kao da se histerično ispričava slušatelju što te iste misli i riječi na ostatku albuma nije stavila u stihove.

Opet, ako joj kao đavoljeg odvjetnika dodijelimo Antu Perkovića, onda vidimo da se u Lucijim frazama itetako mogu pronaći dobre strane lirike. “Bez da su otpjevale i jednu riječ koja bi se direktno odnosila na odrastanje u gradu, cure su savršeno zabilježile osjećaj koji se jasno mogao osjetiti i na prvom albumu Majki“, napisao je u svojoj kolumni povodom objave njihovog EP-a Mehanizmi obrane. Uostalom, nije Luciji cilj uzeti “Goranov vijenac” da bi je promatrali kao pjesnikinju, a kad govorimo o samoj glazbi i tome da smo to već negdje čuli, u obranu Punčki dovoljno je reći da se direktno ne naslanjanju ni na jedan od bendova s kojima ih uspoređuju. I premda je riječ o klasičnoj postavi gitara-bas-bubanj, Punčke su kroz onu svoju neformalniju diskografsku fazu došle do nekakvog svog zvuka. To što ih stavljaju u ladicu alter-rocka ili indie-rocka ne znači gotovo ništa.

Zapravo, znači samo ono indie, a ako i jedan bend pokazuje independent stav, to su upravo one. Napokon je netko u Hrvatskoj shvatio da je dobrom bendu izdavač potpuno nepotreban, a stavljanje albuma na internet (bandcamp, facebook) i objavljivanje fizičkog nosača zvuka u vlastitoj naknadi, s vlastitim dizajnom, dovoljno govore o njihovoj odlučnosti da nad cijelim kreativnim procesom jedino one imaju kontrolu. Eventualno treba spomenuti producenta Hrvoja Nikšića koji je odradio korektan posao, premda se od ovog materijala moglo izvući i više.

Sada pred Punčkama ostaje ono najteže – kako izvući daleko više publike. Zahvaljujući brojnim koncertima, jedinom ispravnom putu za građenje karijere, Punčke su stekle solidan broj svojih fanova. Potpuno zasluženo, jer uživo je Ivšićka tako dobar frontgirl da bi se samo zbog nje trebala izmisliti hrvatska riječ za istu, a uz čvrstu ritam-sekciju pored nje Punčke već danas mogu svirati rame uz rame sa svima, pa i s kultnim Pixiesima koji nam dolaze (pogotovo sad kad su ostali bez Kim Deal). No, svim kritičarskim hvalospjevima usprkos, Punčke je zasad prikladnije nazvati velikom tajnom rock glazbe, umjesto da su “next big thing“, kako bi ih nesumnjivo etiketirali Englezi.

A to nisu iz jednog jedinog razloga – toga da je ukus rock-publike otišao u posve drugu krajnost. Htio to neko vidjeti ili ne, danas prolaze samo urbane cajke. Ove godine Dom sportova, a potom i riječku Mladost, sa svojim prvoloptaškim poskočicama rasprodala je Dubioza kolektiv uz pomoć “cumpa-cumpa“ S.A.R.S.-a i Brkova (koji su jedini u tome pošteni jer barem nemaju lažni urbani stav). Nije da se sad hvatamo za jedan primjer – i lani je na najposjećenijem domaćem spektaklu, Pozitivnom koncertu, headliner bio Let 3 koji još od Bombardiranja Srbije i Čačka živi od cajkaškog mentaliteta hrvatske publike. Naravno, i Letu 3 su tada, tako prikladno, asistirali Brkovi.

U okruženju u kojemu je Bombardiranje Srbije i Čačka album koji je najviše utjecao na scenu, za Punčke baš i nema mjesta. One su danas u Zagrebu ponovo “zaglavile“ kao one tinejdžerice u Vinkovcima, a na putu prema Dragaševim najavama o osvajanju regije ostaje samo veliki upitnik: može li se to učiniti bez harmonike i truba?

Punčke ni u svojoj dosadašnjoj karijeri nisu birale prečace, nego su išle svojim vlastitim putem, pa treba vjerovati u njih da će se uzdići nad čemerom koji ih okružuje i da se u osvajanje regije može krenuti bez narodnjačkih elemenata, oda marihuani i sličnim glupostima koje danas prolaze. S Punčkama smo napokon dobili bend zbog kojeg se isplati slušati novu muziku. Zbog njih nećete ponovo poželjeti biti mladi, jer mlad se isplati biti i s Punčkama i bez njih, ali oni kojima će vinkovački tercet biti važan dio soundtracka mladosti zaista mogu likovati: em što sad imaju 20-ak godina, em što su dobili bend zbog kojeg će svojim klincima tupiti da su novi bendovi nula u usporedbi sa klasicima poput Punčki!

Daniel Radman

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More