Čovjek koji je u strip uveo najbolje od književnosti, filma i slikarstva

Miroslav Sekulic Struja detalj 1Kad je urednik u velikoj francuskoj izdavačkoj kući Actes Sud, Thomas Gabison, vidio nekoliko tabli stripa Miroslava Sekulića Struje, ostao je zapanjen. Bilo je to prije tri godine, kad je Sekulić gostovao na Međunarodnom festivalu stripa Angoulême i dobio nagradu Mladi talent.

Za njegov strip u nastajanju – „Zapleteni u dimu“ – Gabison mu je odmah ponudio ugovor; i to ne za jedan nego za dva „dugometražna“ albuma. Prvi od njih, „Zapleteni u dimu“, objavljen je prije godinu dana i otad u Francuskoj skuplja mahom oduševljene kritike. Uskoro će biti objavljen i nastavak te velike priče o odrastanju u domu za napuštenu djecu, u kojoj bitnu ulogu igra i Rijeka.

– Otprilike svakih pet godina se dogodi da te nešto tako udari u lice i kaže ti: Bitno je objaviti ovu knjigu! A kad otkriješ Miroslavov rad, napraviš: “Wooow!” zato što si zadovoljan jer si napokon dobio novi pogled na stvari, jer možeš uroniti u jedan rad koji je kompleksan i bogat i jer će te taj rad nahraniti, ponijeti. Publika je bila ekstremno ganuta i dirnuta ovom knjigom, ja vjerujem da je ono što ju je dirnulo minucioznost kojom Miroslav opisuje svijet, to je rad koji je ekstremno fin i precizan – oduševljeno govori Thomas Gabison, koji osobito cijeni Sekulićevo miješanje tradicionalne istočnoeuropske poetike s njegovom vlastitom.

Ovu je izjavu Gabison dao na Salonu knjige u Montreuilu (Pariz), gdje je Miroslav Sekulić Struja dobio još jedno međunarodno priznanje za svoj rad – nagradu “Pepite” (grumen zlata). No, veliko poglavlje u njegovoj karijeri, prodor na francusko tržište i u francusku kulturu, započelo je četiri godine ranije, kad se se s dvije table koloriranog stripa bez riječi pod nazivom “Čovjek koji je kupio osmijeh“, prijavio u nagradni natječaj u Angoulemu, na najvećem međunarodnom festivalu stripa. Dobio je treću nagradu u kategoriji „Mladi neobjavljivani talenti“ na najvećem internacionalnom festivalu stripa u Angoulemu.

– On u svoje stripove ulaže nevjerojatno puno truda, nevjerojatno puno vremena; to su mali formati oslikani gvašem, kistovima – prosto je nevjerojatno kako to izgleda i kako se njemu to da. Očito nije opterećen ni tržištem ni isplativošću tog posla, ističe Krešimir Zimonić, producent dokumentarnog serijala Strip u Hrvatskoj, u kojemu je jedna epizoda posvećena Struji. Prva sezona serijala prikazana je proljetos na trećem programu HTV-a, a uskoro počinje snimanje i nove sezone.

Miroslav Sekulic Struja, detaljMiroslav Sekulić Struja žanrovski je i likovno neuhvatljiv autor, koji je uspio izgraditi impozantan i međunarodno prepoznat opus, unoseći u strip najbolje od slikarstva, filma i književnosti. Dok je većina stripaša odrasla s olovkom u ruci, on je odrastao s paletom i kistom. Prije nego što se okrenuo stripu – a bilo je to 2006. godine, nakon njegove samostalne izložbe u Francuskom institutu – radio je slike i murale. Kista i boja nije se odrekao: naprotiv, njegovi stripovi nastaju tehnikom gvaša na papiru.

– Stvaralaštvo Miroslava Sekulića Struje zapravo nema veze s kompletnom strip tradicijom, niti domaćom niti stranom. Kad gledamo njegove radove, imamo dojam da on uopće nije čitao ni studirao tradicionalne stripove, nego kao da njegov rad proizlati iz njegovog slikarstva, ili njegovog interesa za stvari koje nemaju veze ni s sa stripom ni s animacojom, iako su kadrovi i neke sekvence – filmični, ističe Krešimir Zimonić.

I zbilja, kao nadahnuće za svoje stripove Struja navodi upravo filmove, i to one neorealistične talijanske, koje potpisuju Visconti, Fellini, De Sicca.

U svome se stripu Pelote dans la fumee Miroslav Sekulić Struja fokusirao na život junaka Klupka, mladića zapetljanog u dim i sjećanja na sumorno odrastanje u sirotištu. Rasplićući ta sumorna sjećanja, Klupko ponire u srž vlastitog bića i oslobađa neke začahurene traume – ali i ljepotu.

– U početku sam razmišljao radit neke fantastične horor stripove, ali nekako je ispalo da kad sam krenuo u storyboard, nekako je prirodno izašla ta jedna priča iz mene, koja je vezana uz djetinjstvo. I shvatio sam da moram krenuti prvo kroz djetinjstvo da bih došao i do nekih velikih tema, priča Struja.

Karakteri i priče koje ga zanimaju uvijek su zapravo vezani za društvenu marginu: svijet u koji uranja je mračni, surovi svijet ulice, svijet u kojemu vječno traju borbe za opstanak u velegradskom podzemlju, svijet u kojemu oni mekog srca izvlače deblji kraj. Kritičari koji su se stali javljati nakon objave Pelote zamjećuju kako likovnu kvalitetu stripa prati i literarna kvaliteta teksta. Zato ne iznenađuje što je u francuskim školama on danas lektirni autor.

– To kao da je neko socijalno slikarstvo između dva rata, možda su tu korijeni njegove inspiracije, Grossmanove karikature ili grupa Zemlja, neko angažirano socijalno slikarstvo. Međutim, teme su suvremene i angažirane, on unosi taj likovni element također u svoje slikarstvo. To je rezultat, spoj literature i slikarstva, koji je zapravo neviđen na ovim prostorima, zamjećuje Zimonić.

Radni naslov pod kojim je razvijan strip o Klupku – Dvije sezone Hrvatske – ponudio je francuski izdavač. No, Struji se činilo da taj naslov daje samo parcijalnu sliku o njegovom stripu.

– Kad sam stvarao tu priču, imao sam na umu reći nešto što je univerzalno, nešto što se ne događa samo u Hrvatskoj, Austriji, Turskoj ili Engleskoj, nego apsolutno svugdje. I nekako mi je došao taj naslov „Zapleteni u dimu“. Ja sam do svoje šeste godine odrastao u Rijeci i, ne znam, sjećam se Bakra, sjećam se tih nekih vječnih dizalica, dimova, to je bila neka slika mog djetinjstva, ističe Struja.

Miroslav Sekulic StrujaSpecifično je i Strujino korištenje boje u stripu. Zagledan u mračniju stranu života, u svijet išaran grafitima i natkriljen dimom iz velikih industrijskih postrojenja, autor bojama izbavljuje svoje antijunake od sivila i čini njihov svijet podnošljivijim.

– Tu priču koju sam razvijao, mislio sam je radit ili crno-bijelo ili onako sepija, nekako mračnije. I onda u jednom trenutku, došla je moja djevojka Ana, uzela je boje… A baš sam radio prizor plaže, to je jedan uvodni prizor u stripu, i iscijedila je boje i rekla, „Ne, ti si kolorist, ti moraš radit s bojama!“ Da nije bilo nje, taj bi strip vjerojatno izgledao drugačije. Moje djetinjstvo je bilo prepuno nekih boja, ustvari, koliko god bilo i nekih mrakova. Ali u svačijem djetinjstvu je bilo prisustva i jednog i drugog. Ti neki kontrasti, kontrapunkti, to je nešto što me zanimalo, kaže Struja.

Kritičari su jedinstveni u ocjeni da je Miroslav Sekulić Struja izvanredan umjetnik izvan svih konvencija. Zamjetan nesrazmjer između međunarodnog uspjeha Miroslava Sekulića Struje i njegove relativne prešućenosti u Hrvatskoj, govori nešto o domaćoj kulturnoj sredini koja tako često na izvrsnost odgovara – šutnjom.

Maja Hrgović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More