U ljetnom kinu u Makarskoj vrtio se dokumentarac o Kurtu Cobainu. Jako me nabrijo. Dok sam ga gledao, s pivom sam trusio tablu plivadona kao da je riječ o običnim, bezopasnim bombonima. Da, želio sam se urokat. Gledao sam pored sebe Anju. U ljetnoj haljini bila je ljepša od smrti. Osjećao sam da će me uništiti kao Kurtni Love Cobaina. U dokumentarcu je bila dojmljiva scena kad se krhki Kurt napije smrtonosnih tableta u trenutku kad je saznao da ga Kurtni namjerava prevarit s nekim tipom.
Nakon filma otišli smo u kultni makarski hard rok kafić Rokatanski. Tamo je na zidiću sjedio i ispijao viski glumac Goran Bogdan u društvu organizatora Dokuma festivala Joze i Jadrana i dvojice Hercegovaca koji su se svojom građom doimali dosta potentno, kao da je ovo njihova noć u kojoj će zgrabiti svoj plijen. Odmah su pogledom ošacali Anju, noćas je stvarno izgledala bolje nego ikad. To me opet učinilo ranjivim: kao da takav krhak, nejak moram čuvati blago u gomili prijeteće nastrojenih gusara. Da suzbijem tjeskobu, iz kutije sam izvadio još jednu tablu tableta i dvije otišao popit u klonju.
Kad sam izašao, Anje više nije bilo ispred Rokatanskog. Upitao sam Jozu zna li gdje je. On mi je nonšalantno odvratio da je otišla negdje s Bogdanom i onom dvojicom potentnih Hercegovaca. Zamračilo mi se pred očima. Pred očima mi je bljesnulo kako im se ona, gladna seksa koji joj nisam pružio, mahnito podaje tamo u onoj šumici grijeha iza svjetionika. Crni otrov oblio mi je mozak. Vidio sam Anjino blijedo lice okruženo onim demoničnim lutkama koje je Kurt crtao u doba najvećih psihičkih kriza.
Odjurio sam prema hotelu. Ostavljeni Pavle, nevoljeni Pavle, sjebani Pavle, uništeni Pavle, prolazilo mi je kroz glavu. Kao i Kurt, imao sam djevojku koja me voljela, Stojku, ali sam je odlučio ostaviti jer me spopao osjećaj da me sputava, da ne napreduje kao ja. Kurt je nakon toga završio u raljama Kurtni Lav, a ja u Anjinim.
Ušao sam u hotelsku sobu, ispio sva pića iz minibara, nagutao se još tableta. Skvrčenih nogu sjeo sam na krevet i tiho pjevao The man who sold the world. Onda sam na stolu spazio Anjin fen za kosu. Kroz glavu mi je prolazilo kako si je Kurt nagurao cijev sačmarice u usta. Nije mogao podnijet ovaj usrani svijet. Ovaj svijet te melje, pogotovo ako imaš crte genija. Dobro je rekla ona prva Kurtova djevojka u dokumentarcu: sretna sam što nemam crte genija. To te uništi. Jučer u dokumentarcu Marlona Branda, večeras Kurta. Genij mora stradati. Moraš platiti svaki usrani dar koji si dobio. Uvijek me sjebavalo to što sam darovit. Svatko darovit imao je ogavnu sjebanu mladost, najbolje se to vidilo u ta dva dokuemntarca… Patnja, patnja… Onda katarza kroz stvaranje, pa pad, ludilo, uništenje. Uvijek ista priča, uvijek nove žrtve. Sad je došao red na mene. Godinama sam neumorno stvarao, izbacivao tekstove iz sebe kao šaran mliječ u doba parenja. Sad za to moram platiti. Okej, spreman sam.
Dograbio sam Anjin fen, spustio se u podrum u toplički bazen u kojem se namakalo dvoje polumrtvih staraca. Uključio sam fen u struju, ušao odjeven u bazen.
„Vi se namačete da bi produžili život za još koji tjedan, a ja mlad došao sam sebi svoj oduzeti“, iskezio sam se ustrašenim starcima.
Prošlo mi je glavom da sam tri godine zakasnio s ovim. Imao sam trideset. Da sam bar ovo odlučio napravit tri godine prije, pridružio bi se plejadi slavnih, Morisonu, Đenis, Kurtu koji su se svi redom roknuli u dvadeset sedmoj. Roker književnosti, Pavle Svirac… pretvorio bih se u nenadjebivu legendu. Ali i ovako je okej. Koji bi se od hrvatskih pisaca danas uopće usudio dići ruku na sebe? I to još ovako rokerski u bazenu? Imao sam stila, da, uvijek sam imao stila. I sad je to došlo na naplatu. Predobro sam pisao, samljelo me to. Izbacivao sam iz sebe presnažne stvari koje su me pregazile, uništile. Trebalo mi je puno ljubavi da to prevladam, nisam je našao. Ženske dotuku genije. Ne možemo naći ljubav na ovom svijetu. Žena uživa kad vidi uništenog genija. Kako ostarjela Kurtni danas dobro izgleda, sredila je kosu, ten, a Kurt je odavno istrunuo u grobu. Tako to ide.
Cijev fena gurnuo sam si u usta. Kad ga uključim, struja u doticaju s vodom u trenu će me ubiti. Stisnuo sam gumbić na fenu. Od straha sam se u trenu onesvjestio, zadnje čega sam se sjećao je kako je poplavilo oko mene jer mi je valjda pobjegla mokraća, a bazen je imao onaj uređaj da sve oko tebe poplavi ako mokriš u bazen.
Probudio sam se u krevetu u hotelskoj sobi. Anja me milovala po glavi. Kabl na fenu bio prekratak, pa se izvukao iz utičnice sekundu prije nego sam stisnuo okidač. S mržnjom sam gledao u Anju.
„Što ti je bilo, mili…“
„Prevarila si me s Bogdanom… Nisam to mogao izdržat, prejako je boljelo… Samo sam želio nestat…“
„Ma, samo smo otišli dolje na rivu po cigarete… Kad smo se vratili nije te bilo, Joze je rekao da si nekamo odjurio…“
Šutio sam, obliven suzama.
„Pokušao si se ubiti zbog mene! Nikad to nisam doživjela… Rasprsnut ću se koliko te volim! Ovo što si mi pružio… Ako se razdvojimo, ako se udam za drugog, rodim mu djecu… Uvijek ću se sjećat samo ovog kako si se zbog mene pokušao ubit u Makarskoj… Ti si… ti si tako drugačiji od svega što sam vidjela…“, stavila je svoje usne na moje, jako me zažvalila.
Prstima lijeve ruke raskopčala mi je šlic na bermudama, zavukla ih unutra. Kad mi je dodirnula penis zajaukao sam od bola. Mislio sam da je to od fimoze, da mi je previše jako i naglo pretegnula kožicu preko glavića, ali nije bilo to. U onom faking staračkom bazenu zaradio sam nekakv ogavni osip. Čitav penis bio mi je prekriven crvenilom i sitnim oteklinama kao da sam ga išibao koprivom.
Književna Groupie
KUPI GROUPIE ZA 69 KUNA! Naruči Književnu Groupie, kultnu knjigu Pavla Svirca, o kojemuu superlativima piše i The Guardian, i plati je po akcijskoj cijeni od 69 kuna. Komplet od oba nastavka, (na genijalnih i zabavnih 520 stranica), sad je dostupno za samo 139 kuna, a uz besplatnu ekspresnu dostavu poklanjamo i zgodni arteistov blokić. Naruči na info@arteist.hr!