Kako natjerati Hrvate na čitanje?

.. dok je sustav spor, a život brzo prolazi...

Čitateljski klubovi ne potiču isključivo čitanje. Oni otvaraju prostor nekim novim perspektivama s nužnom razmjenom različitih mišljenja. Priču o poduzetnim knjižičarima koji osjećaju bilo svojeg okruženja donosi Iva Antoliš.

Istraživanje tržišta knjiga u Hrvatskoj agencije GFK već je tradicionalno vrijeme jednoglasnog zgražanja i najave pesimistične budućnosti. Stanje iz 2018. ukazuje da 44 % osoba starijih od petnaest godina nije u posljednjih godinu dana pročitalo niti jednu knjigu. Ali, zašto to smatrati problematičnim? Koga optužujemo da ne čita? Mlade? Roditelje? Umirovljenike? Birače? Zašto mislimo da je čitanje važno za ikoga od njih?

Tim pitanjem bavili su se i autori Nacionalne strategije poticanja čitanja. Slogan kaže Čitajmo da ne ostanemo bez riječi. Osim doslovne ideje bogaćenja vokabulara, znači li to da nam čitanje pomaže pronaći svoj glas i stav? Iako se vjerojatno možemo složiti kako nas čitanje izlaže različitim perspektivama i narativima, te nam daje siguran privatan prostor za propitivanje ideja, je li to dovoljno da naučimo posložiti i izložiti svoje stavove? Ili, još važnije, da se naučimo izboriti za potreban prostor i pozornost da ih izrazimo?

Veliku ulogu tu igra siguran javan prostor – grupa u kojoj možemo iskušati svoje ideje u ravnopravnom, dvosmjernom razgovoru. Čuti tuđa čitanja istog teksta i naučiti prihvatiti njihovu vrijednost. Izložiti se tekstovima koji nam na prvu i nisu baš ugodni ili bliski. Tako dolazimo do čitateljskih grupa ili klubova, poznatijih u engleskoj inačici kao book club. Ako ništa drugo, vjerojatno ste čuli za čitateljski klub Opre Winfrey.

Iako je i Nacionalna strategija poticanja čitanja zabilježila njihovu važnost, još nemamo točne podatke o broju grupa i njihovih članova u Hrvatskoj. Znamo da čitateljske grupe u sklopu knjižnica djeluju diljem Hrvatske – od Osijeka do Raba, preko Matulja do Šibenika. Samo na internetskim stranicama Knjižnica grada Zagreba navedeno je dvadeset klubova, a u sklopu Gradske knjižnice Rijeka djeluje dvadeset grupa. O privatnim klubovima – onima koji ne djeluju u sklopu knjižnice ili udruge, nego okupljaju prijatelje ili poznanike – nema dostupnih podataka. No, samo usputnim raspitivanjem među prijateljima saznala sam za tri privatne grupe s ukupno dvadeset pet članova.

Hrvatsko čitateljsko društvo prikupilo je do danas podatke o devetnaest grupa, a njegova dopredsjednica, Kristina Čunović iznijela je rezultate dosadašnjeg istraživanja:

Prema rezultatima upitnika 78, 9 % grupa djeluje između 1 i 5 godina, 94, 7 % klubova je ‘fizičkih’, tj. sastaju se uživo uglavnom u prostorijama knjižnica (94, 7 %). Nadalje, 68, 4 % ima između 5 i 10 članova. Grupe se najčešće sastaju jednom mjesečno (89, 5 %). Knjigu za sljedeći susret odabiru po preporuci jednog od članova ili voditelja grupe.

Još jedan važan statistički podatak donosi Ivana Bašić u O čitateljskim grupama (2014). Temeljem analize trideset čitateljskih grupa dolazi do podatka da su članovi grupa većinom žene. To je u skladu i s rezultatima GFK-ova Istraživanja tržišta knjiga u Hrvatskoj 2018. – 64 % žena pročitalo je barem jednu knjigu u posljednjih godinu dana, dok je 56 % generalni prosjek za oba spola.

Čitateljski klub Cheetaj iz Karlovca

Kako bih dobila dublji uvid u situaciju razgovarala sam s tri voditeljice knjiških grupa u sklopu knjižnica i njihovim članovima, te s članovima dviju privatnih grupa. ”Cilj kluba nije samo rasprava o pročitanim knjigama i poticanje čitanja, nego druženje, stvaranje opuštene atmosfere i razbijanje stereotipa o prostoru knjižnice u kojem mora vladati tišina, otkrivanje novih žanrova koje članovi obično ne čitaju te proširivanje okvira razmišljanja”, napominje voditeljica čitateljskog kluba Cheetaj i knjižničarka u Gradskoj knjižnici Karlovac, Sanja Gaša.

Glavne su dobrobiti čitateljskih grupa već u samom nazivu – čitanje pozitivno djeluje na grupu te grupa pozitivno djeluje na čitanje. S jedne strane, knjiga može pozitivno utjecati na grupnu dinamiku i osjećaj uključenosti u društvo – početna tema jednako pripada svim članovima i uz vještog moderatora svaki član ima pravo i prostor podijeliti svoje stavove. Uz to prisutnost knjige omogućuje da članovi odaberu koliki osobni odmak žele zadržati, a koliko privatnih iskustava žele podijeliti.

A to potvrđuje i Lovro Bravić, član privatnog kluba: ”Uz gotovo svako pročitano djelo javljaju se traume, sjećanja ili lijepe uspomene koje određeni trenutci u knjizi izazovu, kroz njih članovi često pričaju svoje priče i iskustva te se tako svi nekako (ili je to barem moj osjećaj) dublje povezujemo i razvijamo razumijevanje jedni prema drugima.”

Javni klubovi imaju i važnu ulogu pronalaska sugovornika – pogotovo za ljude koji su zbog dobi, mjesta stanovanja, financijskog stanja ili drugih faktora u većoj opasnosti od izoliranosti ili usamljenosti. Višnja Ivančan, knjižničarka i voditeljica čitateljskog kluba Spajalica u sklopu Knjižnice Vladimira Nazora u Zagrebu, posebno ističe važnost društvenog aspekta kluba. Iako je klub otvoren svima, Spajalica danas ima isključivo ženske članice, i to većinom umirovljene knjižničarke.

Čitateljski klub Spajalica, Knjižnica Vladimira Nazora u Zagrebu

”Stvaranje sigurne i opuštene atmosfere ohrabruje predominantno ženske članove/glasove da javno iznose svoje stavove i mišljenja i to ne samo o knjigama, već i o drugim temama u širem kontekstu kulture i svakidašnjice, s obzirom na to da se u književnom klubu nerijetko govori i o odnosu književnosti i drugih umjetnosti i područja života”’, ističe Ivančan.  U biltenu pak Hrvatskog čitateljskog društva (2014) osnivačica kluba i knjižničarka iz iste knjižnice Svjetlana Ciglar zaključuje kako je ”cilj demarginalizirati umirovljene kolege da bi se koristilo njihovo znanje i iskustvo.”

Kako grupa uopće može unaprijediti pojedinčevo iskustvo čitanja? Ona djeluje na same članove već i prije rasprave – ako znamo da nakon čitanja slijedi razgovor, svjesniji smo vlastitog procesa čitanja. Vjerojatnije je da ćemo voditi bilješke, promišljati o vlastitoj reakciji i na priču, i na umjetnički aspekt knjige, planirat ćemo argumente i protuargumente.

Ili riječima Svjetlane Basare, članice čitateljskog kluba Cheetaj: ”Kako sam štreber, nastojim se uvijek unaprijed pripremiti za raspravu, a to mi proširuje vidike glede biografskih, geografskih, povijesnih, uopće kulturnih/civilizacijskih činjenica.”

Čak i ako se ne pripremamo tijekom čitanja, svoje mišljenje trebamo smisleno uobličiti tijekom sastanka, a to dovodi do razvoja sposobnosti artikulacije ideja. Članica jednog privatnog kluba tvrdi: ”Puno mi znači i kada moram izraziti svoje mišljenje jer mislim da ga nakon toga sama puno bolje razumijem.”

Članovi unutar grupe očito okupljaju zainteresirane sugovornike. ”Rasprava mi gotovo uvijek otvori sasvim drukčije perspektive, a ponekad me uvidi i zaključci ostalih članova potpuno iznenade. Iznimno cijenim pojedine članove jer mi otvaraju vidike i intelektualno me ‘izazivaju’, a time su obogatili i proširili vlastito mi poimanje svijeta (međuljudskih i inih odnosa)”, ističe Svjetlana Basara.

Nacionalna strategija poticanja čitanja prepoznaje pozitivan utjecaj grupe na čitanje. Štoviše, čitateljske grupe su jedna od mjera za postizanje dva glavna navedena strateška cilja: ”uspostavljanja učinkovitog društvenog okvira za podršku čitanja, te razvoj čitalačke pismenosti i poticanja čitatelja na aktivno i kritičko čitanje”.

Bajkoklub Gradske knjižnice Rijeka

Verena Tibljaš, knjižničarka i koordinatorica čitateljskih grupa u sklopu Gradske knjižnice Rijeka, s obzirom na zavidan broj od dvadeset grupa, ističe:

Drago nam je da se poticanje čitanja putem klubova spomenulo i u Nacionalnoj strategiji čitanja, važno je da se ne preskaču bitni pojmovi. Istodobno moram reći da ničeg ne bi bilo da čekamo propise i strategije jer sustav je spor, a život brzo prolazi. U tome leži najveća tajna našeg uspjeha – poduzetni knjižničar koji osjeća ljude, osluškuje zajednicu i na pravom mjestu u pravo vrijeme reagira. Pa kad se to pretoči na okolinu, kolege, kad uspije izgraditi mrežu takvih knjižničara u kolektivu i mrežu volontera koji isto dišu, uspjeh mora biti vidljiv.

Čitateljski klubovi nisu rezervirani samo za intenzivne čitatelje ili istomišljenike, oni otvaraju prostor istraživanju novih žanrova. Mnogi članovi s kojima sam razgovarala ističu da su u klubu kako bi bili sigurni da će pročitati barem jednu knjigu mjesečno. Klubovi su im pomogli pronaći motivaciju za redovito čitanje, čak i ako godinama prije učlanjenja nisu čitali gotovo ništa. Država smo s nezavidnim brojem čitatelja pa se čini se da bi čitateljski klubovi, bilo privatni ili javni, mogli biti dio rješenja problema.

Iva Antoliš

Foto: Antoine Maillard

* Reportaža je nastala u sklopu projekta Arteistove abecede medijske pismenosti i radionice Kultura u kvartu te uz potporu Grada Zagreba u okviru programa i projekta udruga iz područja udruga mladih ili udruga za mlade.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More