Čemu služe kretenski američki filmovi?

– Kako čudno… – promrmljao sam na izlasku s novinarske projekcije filma R.I.P.D.  – Agenti za počivale u miru.

– Što ti je čudno? – pitao me Tomica.

– Sinoć sam ispred HNK do dugo u noć s pjesnikom Dinkom Telećanom i esejistom Markom Marijom Gregorićem raspravljao što se s nama ljudima događa nakon smrti, u slučaju da se išta događa… I onda danas dođem na film kojem je tema baš to, kamo čovjek odlazi nakon smrti.

– Odlazi u pizdu materinu… Ja sad moram otić radit u “Dionu”… Odvući ću se tamo kao u smrt… – tugaljivo će Tomica.

– Budi sretan da si živ. Jesi vidio u filmu koliku prigušenu patnju doživljava policajac koji je naprasno morao napustiti ovaj naš vidljivi svijet? Iskoristi ovaj dan što bolje možeš… Stalno zamišljaj što bi bilo da te, na primjer, na putu do posla nožem izbo neki đanki…

– Lako je tebi srat, ti ne moraš sad na nikakav posao, ideš kod stare na ručak… Hladna salata od krastavaca, poslije narezana lubenica…

– Pa, ovo je bio moj posao, odgledat ovaj film. Nekim ljudima je to posao… Doduše, mnoge su filmske kritičare odjebali iz novina i sad se potucaju po Pula Film Festivalu kao raznosači stolica i vodiči po gradu stranim redateljima – izrekao sam.

– Kao da i ti išta zaradiš od tog svog novinarstva, samo sereš…

– Moja urednica tvrdi da su se novinari proteklo desetljeće bili jebeno razbahatili i da ih sad treba spustit na zemlju. Da moramo postat teške bijede kao u Balzacovo doba. Da jedino tako nastaju dobri tekstovi… Bijeda pročišćava… Nego, kako ti se svidio film? – upitao sam.

– Okej… Za ubit mozak.

– Pročitao sam u press materijalu da je snimljen po nekom stripu…

– Kojem? – nezainteresirano će Tomica.

– Pojma nemam… Valjda neko olovnjačko sranje iz Stripoteke… Mi je, sjećaš se, ko klinci skoro nikad nismo čitali. Stripoteka nam je bila previše artistička…

– Opet mi prodaješ neke intelektualne spike… Normalno da smo mrzili Stripoteku… Ko bi to sranje čitao kad si imao Zagora, Bleka, Komandanta Marka, Kapetana Mikija… Alan Ford – nostalgično se prisjećao Tomica.

– Stalno snimaju te neke debilne filmove po stripovima… Koji kurac ne snime film po Zagoru ili Komandantu Marku – ogorčeno ću. – To bi s guštom išo gledat… A ne ovo smeće, “Agenti za počivale u miru”… Koji idiotizam. Jedino što me nagnalo da ponovo razmislim o tim temama o životu nakon smrti koje sam sinoć u polupijanstvu načeo s Telećanom i Markom Marijom.

– Bila je s vama i neka Marija? – Zaiskrio je Tomičin pogled.

– Ma ne, to je Markovo drugo ime. Kao pjesnik Rajner Maria Rilke…

– Opet me jebeš s tim intelektualno gej spikama.

– Oprosti…

Rastali smo se na križanju Avenije Dubrovnik. Tomica se odvukao na posao, a ja odbiciklirao do stare. Film je fakat bio teška debilana. Ali u tom kinu u Avenue Mallu bar radi klima… Na dva sata sam se maknuo s teške vrućine. Kina i kretenski američki filmovi katkad ipak nečemu služe.

 Željko Špoljar

R.I.P.D. (Agenti za počivale u miru)
REDATELJ: Robert Schwentke
ULOGE: Ryan Reynolds, Jeff Bridges, Stephanie Szostak, Kevin Bacon
ŽANR: akcijska komedija
TRAJANJE FILMA: 96 minuta
GODINA: 2013
DRŽAVA: SAD
POČETAK PRIKAZIVANJA: 08.08.2013

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More