Čemu slikari u oskudnom vremenu?

Umjetničko djelo, među ostalim, ima potencijal nositelja i čuvara vjere, kulture i tradicije...

Toliko Facebook evenata, toliko festivala, uličnih događanja, pop up kina i gardena, gin tonica, mojita i craft piva. Ljeto kuca na velika vrata. Ako se dobro organizirate, baš svaki dan možete uživati u nesvakidašnjim sadržajima. U tom oceanu svega i svačega nemojte se zeznuti i ne pratiti izložbe. Donosimo par riječi o dvije izložbe koje zaslužuju i pažnju kritičara i šire publike.

  1. Zlatan Vrkljan, Nove slike

Tkalčom se popnite do Gliptoteke. Ako ništa, uvjerit ćete se da u njoj ne žive duhovi već umjetnine. Na drugom katu se cijelom površinom prostire izložba Zlatana Vrkljana, jednog od onih slikara koji se rijetko izlažu sudu javnosti. Trajanje izložbe je produljeno za cijeli mjesec tako da je možete vidjeti do 3. srpnja. Posljednji put Vrkljan je izlagao slike iz ciklusa „Zagrebačka škola“ 2016. u karlovačkoj galeriji Vjekoslav Karas. U tom je ciklusu odao počast svojim slikarskim precima kao što su Murtić, Ivančić i Kulmer. Njihovi su odjeci na razne načine prisutni i danas u poučavanju na ALU Zagreb. Nova Vrkljanova izložba donosi niz portreta umjetnika od kojih su neki već preminuli. Uzelac, Šebalj, Ivančić, Stupica, Murtić, Parać, Kavurić Kurtović, Ferdo i drugi gledaju vas s debelih, teških platna koja nisu uokvirena što ih čini posebno grubima i na trenutke surovima. Osim portreta prikazani su motivi bundeva, lica iz kina, botaničkog vrta i to na impozantnim platnima veličine 200 x 300 cm.

“U punom posjedu ekspresivnih moći i metjerskih zahtjeva slikar je u stanju spustiti se i na razinu „žanra“, ponuditi nam tradicionalne obiteljske prikaze: „TZNSPF“ i „Šimraci“, odnosno genealogiju svoje repate pasmine: „Moje pseće društvo“. Umjesto zahtjevnijih i načelno zauzetijih radova, umjesto programatskih i mentalno radikalnijih slika, čini nam se sretno poantirati izložbu djelima veće komunikativnosti i svojevrsne popularizacije prikazivačke vještine, jer Vrkljanovo slikarstvo može djelovati i djeluje i na više razina.“

Tonko Maroević, iz kataloga izložbe

Predivni prostor s romantično škripućim parketom Gliptoteke kao i uvijek nudi vrlo jednostavno izložena djela koja nisu stavljena u baš nikakav kontekst. Oni koji vole na izložbi nešto pročitati morat će obavezno barem kataložić izložbe kupiti. Riječ je dakako o konceptu koji kao takav “može proći”, ali koji je (barem kada je riječ o kvalitetnom slikarstvu i likovno bogatom postavu) manjkav na razini osnovne informativnosti kojoj verbalna kontekstualizacija ne bi baš ništa oduzela. Činjenica je da se već generacijama samo u gimnazijama dobiva znanje iz vizualnih umjetnosti. U tako likovno slabo opismenjenom društvu ljude bi trebalo imati volje učiti kako gledati umjetničko djelo. Istovremeno, u nekim našim muzejima uporno nedostaje svijesti o stanju na našoj kulturnoj sceni, ali i volje da se na tom području nešto promijeni. O toj temi nekom drugom prilikom. Za sada samo preporuka – ne propustite pogledati Vrkljana.

  1. PanoRama

Jeste li ikada čuli da relativno malo mjesto (nota bene – u Bosni) intenzivno čuva svoju tradiciju kroz suvremene izričaje vizualne umjetnosti? Neobično je koliko su mještani Rame likovno osviješteni i koliko aktivno djeluju u domeni očuvanja svoje baštine. Ono što najviše iznenađuje (u pozitivnom smislu) jest znalački odabir kvalitetnih i renomiranih umjetnika. Kipar Petar Dolić, slikarice Martina Grlić i Blaženka Salavarda te slikari Pavle Pavlović, Zlatan Pintek, Mohamad David Shreim, Stjepan Šandrk i Matko Vekić iako nisu iz Rame, inspirirali su se ramskom poviješću, tradicijom i vjerom, običajima, prirodom, kulturom i narodnom predajom. Svoj kritički doprinos u katalogu izložbe dali su Nevenka Šarčević, Feđa Gavrilović i Ive Šimat Banov. Vekićev monumentalni prikaz Ramskog jezera (210 x 314 cm) kao i Pavlovićev prikaz pejzaža Pogled sa Klečke stijene (170 x 130 cm)  nakon izložbe svoje će mjesto pronaći u ramskoj gradskoj vijećnici za koju su naručeni.

„… U njegovu (Vekićevom) pejzažu sa spomenutim jezerom i branom, okolna brda djeluju živa poput komada mesa“

Iz teksta kataloga, Feđa Gavrilović

Kustosica izložbe, povjesničarka umjetnosti Nevenka Šarčević pojasnila je taj fenomen, kao i povod za organiziranje izložbe:

„Uz riječ PanoRama, koja označava vidik široka i prostrana krajolika i nastavak „pola stoljeća likovnoga čuvanja memorije“ željelo se prizvati u sjećanje 50. godišnjicu od ramskog seljenja prouzrokovanog stvaranjem akumulacijskog jezera u ramskoj kotlini za potrebe hidroelektrane Rama koja je najrentabilnija hidroelektrana u Europi. Te je 1968. godine, akademski slikar Josip Biffel došao u Ramu na poziv tadašnjeg šćitskog gvardijana fra Eduarda Žilića. Biffel u svetištu ostvaruje impozantnu fresku Marija zaštitnica ramskog puka i predočava sve ono što čini religiozni, kulturni te povijesni identitet Rame. Na tom je osliku prikazao njezine ljude, puk i franjevce, franjevačke svece i u središtu, u memoriji Ramljaka neizbrisivu, Majku od Milosti, čija je slika odnesena u Sinj 1687. godine.”

Matko Vekić, Ramsko jezero, ulje, 210 x 340 cm

Kasnije Biffel radi druga djela u crkvi, a u tijeku selidbi s angažmanom Biffela počinje ramska likovna temao čemu Šarčević piše u katalogu. Stvaraju se likovna djela koja se postepeno potvrđuju primjerenim načinom čuvanja memorije koja je u teškim povijesnim okolnostima brisana. Izložba „PanoRama – pola stoljeća likovnoga čuvanja memorije“ je neka vrsta uvoda u znanstveno-stručni skup koji se organizira krajem ove godine u Prozoru. Skup se zove Rama i Ramljaci: Od prisilnoga raseljavanja do nove integracije sa starim krajem, na kojemu će se nastojati iz različitih stručnih vizura nastojati dati dublje poglede na tu temu.

 

„Egzistiranje u postmodernom vremenu svjedočenje je i raznim zaboravima. Na karakteristiku zaborava tradicije i gubitak lokalnog i regionalnog itekako utječu ratovi, siromaštvo i migracije u kojima se gube lokalni identiteti i kulturno povijesno pamćenje. Umjetničko djelo, među ostalim, ima potencijal nositelja i čuvara vjere, kulture i tradicije te važnu ulogu u procesu stvaranja društvenog sjećanja koje je ugaoni kamen kolektivnoga identiteta.“

Iz teksta kataloga, Nevenka Šarčević

Osim što je trajala iznimno kratko (od 6. do 10. lipnja) u petak je ova izložba doslovno bila zakrivena raznim pomagalima i bannerima skupa koji se odvijao u atriju Mimare. Za kratkoću izložbe treba reći da je apsurdna, ali s druge strane ovisi o mnoštvu faktora i dogovoru između ustanove i organizatora. Ono što je provjereno i sigurno je činjenica da organizatori izložbe nisu znali da će cijeli jedan dan od njih sveukupno šest izložba biti zakrivena ‘asesoarima’ nekog kongresa. Nepravedan je to i posve degradirajući odnos prema djelima vrhunskih hrvatskih umjetnika i prema entuzijazmu i hrabrosti onih koji su inicirali ovaj projekt.

Pored svih događaja nabrojenih u uvodu, teško da će vam odlazak na izložbu zvučati privlačnije od „pinky gin tonica u summer pop up gardenu“. Ipak, dajte se malo izložite slikarstvu. Nije stvar u tome da će vam probuditi emocije (možda i neće, ima i onih koje ni Carravagio ne dira previše) već da ćeš vas natjerati na promišljanje i kontempliranje, priuštit će vam tako potrebno dokoličarenje. Ako vas je toga strah onda vam ni slikari ne mogu pomoći u ovim oskudnim vremenima.

Anita Ruso

Naslovna fotografija: Duje Medić

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...