Maratonac stripa trči počasni krug

Borivoj Dovniković - BordoIstraživanje tržišta knjiga, čiji su rezultati objavljeni u travnju, u Noći knjige, pokazalo je jedan skoro šokantan podatak: strip se u Hrvatskoj čita još manje nego poezija.

Generacijama koje su odrastale uz stripove, koje su stripove gutale i kojima su stripovi bili primarna lektira, na ovaj drastični pad interesa za strip moraju gledati s tugom. Možda je posrijedi apokalipsa jednog doba. A možda je samo došlo do prolaznog reza u tradiciji koja će živjeti i dalje. No, u svjetlu ove nove tržišne statistike, dokumetražni dokumentarni film „Bordo – vječna stripovska mladost“, o životu Borivoja Dovnikovića Borda, osobito je zanimljiv. Film je za vikend prikazan u Makarskoj – projekciju u Vatrogasnom domu zajednički su organizirali DokuMa Film Festival i festival stripa MaFest. Priča o životu veterana stripa u Hrvatskoj, više je od biografije – ona je i priča o strategiji stvaranja domaćeg stripa, kojemu je ovaj strip-autor i animator desetljećima davao golem doprinos. Kroz dokumentarac Bernardina Modrića prelamaju se velika poglavlja u kronologiji razvoja strip-scene u Jugoslaviji i Hrvatskoj – od zazora od stripa kao „američke izmišljotine“ u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, preko Horizontova zabavnika i stvaranja vitalne satiričke jezgre oko Kerempuha i Plavog vjesnika, pa sve do najnovijeg vremena.

Šarmantan i zanimljiv sugovornik, Bordo s puno detalja pripovijeda o tome kako je, došavši iz Osijeka u Zagreb 1949., vrlo brzo zapostavio studij (upisao je likovnu akademiju) u korist druženja s kreativcima okupljenima u Kerempuhov kružok: braćom Neugebauer, Andrijom Maurovićem i drugima. Prisjećajući se tog plodnog razdoblja u kojemu je tjedno vodio po tri zahtjevna stripa, Bordo se i sam čudi vlastitoj mladenačkoj energiji i strasti prema stripu koja ga je bila u stanju držati budnim noćima… „Realistični strip ne bih više radio ni za šta“, kaže rezolutno u jednom trenutku.

No, činjenica je da mladenačka strast u njemu nije nikad do kraja ugasnula – a o njoj govori i naslov filma. Nastavio je raditi i nakon kriznih devedesetih, čiji je jedan dio proveo u Beču (i tamo otrpio poglede s visoka u redakcijama časopisa u kojima je tražio posao; o tom podređenom položaju Balkanca na Zapadu nadahnuto govori u filmu). Zato ga Nedjeljko Dragić proglašava „maratoncem stripa“ i posljednjom živućom velikom enciklopedijom domaćeg stripa.

O šest desetljeća Bordove karijere u Modrićevom dokumentarcu govore Rudi Aljinović (u filmu „Dragi Lastane“ Irene Škorić „razotkriven“ kao duhoviti Lastan iz kultne rubrike Modre laste), Dubravko Mataković koji je od malih nogu obožavao Bordov strip Mendo Mendović i priznaje da ga je on uvelike oblikovao; potom Krešimir Zimonić, Oto Reisinger, Pero Zlatar i drugi.

Bilo je zanimljivo slušati velikane stripa i animacije kako govore o nekim prošlim, boljim vremenima, u kojima su stripovi praćeni diljem zemlje, prodavani u tiražama od 140 tisuća primjeraka, i kad su klinci napamet znali tekstove iz stripovskih oblačića. Omiljen je bio Bordov strip Velika utakmica koji je označio prodor stripa u Hrvatsku, na velika, Vjesnikova vrata. A njemu samome najdraži je njegov strip Susreti treće vrste u kojemu je kroz vizuru junaka vanzemaljca razotkrivao bizarluke, licemjerje i neuralgije bivšeg sistema.

Visoka komunikacijska i estetska vrijednost – to su osobine koje povjesničar i kritičar Veljko Krulčić (koji potpisuje i scenarij i produkciju ovome filmu) vezuje uz Bordovo djelo. Frano Dulibić pak zaneseno govori o njegovoj duhovitosti, jedinstvenom smislu za humor.

Uz Modrića i Krulčića, na filmu su radili snimatelj Robert Kalčić, montažer Tin Kowalski, dizajner zvuka Zlatko Žugčić i skladatelj Igor Karlić. Film je nastao u produkciju Vedisa, a sufinanciran je sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.

Dovniković je rođen 1930. u Osijeku, studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Za vrijeme studija bavio se novinskom karikaturom i ilustracijama, a animacijsku karijeru započeo je kao jedan od crtača Velikog mitinga Waltera Neugebauera, prvog hrvatskog poslijeratnog animiranog filma. Suosnivač je animacijskog studija Duga, djelovao je u Zagreb filmu, jedan je od pokretača Animafesta i njegov direktor od 1985. do 1991., a neko vrijeme bio je i član odbora ASIFA-e, međunarodne asocijacije animiranog filma.

Maja Hrgović

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More