Suvremeni britanski dramski pisac Simon Stephens istinska je punk rock zvijezda britanskoga i njemačkoga kazališta čiji je dramski tekst Birdland (Tisti občutek padanja) otvorio natjecateljski dio 52. Borštnikovog srečanja u Mariboru. Probio se krajem devedesetih godina prošloga stoljeća s dramom Bluebird (1998) kada je u londonskome Royal Courtu prevladavala dramaturgija krvi i sperme s in-yer-face predvodnicima Sarah Kane i Markom Ravenhillom.
Izvan te uvriježene etikete brutalnih devedesetih sa Stephensom je nastajao i suvremeni kanon britanskoga dramskog pisma s autorima različitih poetika poput Davida Harrowera, Martina McDonagha, Patricka Marbera, Davida Griega i dr. Stephens se u dramama bavi konkretnim situacijama i realističnim likovima (Motortown, Royal Court London, 2006) ili eksternalizacijom unutrašnjih monologa koji klize u prostoru i vremenu, koji se u njima istodobno isprepliću (Pornography, Detusche Schauspielhaus Hamburg/Schauspielhaus Hannover, 2007). Jezik njegovih drama nije naturalistički, ali nije ni jezik svakodnevice. Ponavlja motive te tako njegovo dramsko pismo dobiva lirske i refleksivne momente (David Barnett, British Playwright in Dialogue with Europe, CTR, 2016). Takva otvorena dramaturgija karakteristična je za Howarda Barkera, Martina Crimpa i Sarah Kane.
Najbliže što je Stephens došao hrvatskim pozornicama jest amatersko postavljanje Harper Regan u Pučkome otvorenom učilištu Samobor (2011) u preradbi i režiji pokojnoga kulturnog entuzijasta Miroslava Burića. U susjednoj Sloveniji dosad su postavljena dvije Stephensove drame, Harper Regan (Mestno gledališče ljubljansko, r. Boris Ostan, 2011) i Birdland (SNG Drama Maribor, r. Janusz Kica, 2017). Stephens se u svojim dramama nerijetko bavi idejom doma. Tako je u govoru na otvorenju berlinskoga Stückemarkta istaknuo: ”Sve drame koje sam dosad napisao dotaknule su se na neki način putovanja. Fasciniran sam idejom doma. Što to znači biti doma, što znači živjeti u domu, ili ostaviti dom, ili oštetiti dom, ili izmisliti dom, ili ga napuštati da bismo mu se ponovno vraćali (…) Kada putujemo, vidimo dom s nevjerojatnom jasnoćom.”
U mariborskome Birdlandu (Tisti občutek padanja), viđenom u natjecateljskom dijelu programa 52. Borštnikovog srečanja i dijelu Showcasea slovenskoga kazališta, ideja se povratka doma sukobljuje s lažnim glamurom muzičke industrije te svjetskom ekonomijom. Što se događa kada nam dom postaje hotelskom sobom? Kako možemo opravdati vlastiti uspjeh, a da smo pritom samo lutak, izvođač, ali ne i autor? U što se pretvaramo kada možemo imati sve zamislivo? Gdje uopće nalazimo smisao? Sve te moderne vrijednosti života u kasnome kapitalizmu propituje Stephensov Birdland u sugestivnoj Kicinoj režiji s iznimnim Brankom Jordanom kao padajućom rock zvijezdom Paulom. U samoj drami, ali i njezinoj izvedbi iznimno je uspješan moment ta nevjerojatna korespondencija s današnjicom – umjesto Paula u Velikoj Britaniji, u Hrvatskoj je padajuća zvijezda Ivica Todorić. Osoba koja je imala apsolutno sve, a sada kada polagano klizi prema dnu, ukazuju se sva okrutna lica kasnoga kapitalizma. Donedavni dobri duh hrvatskoga gospodarstva postaje njegovim najvećim neprijateljem.
Paul (Branko Jordan) je oštećeni protagonist na kraju cjelogodišnje turneje na razmeđu između Moskve, Berlina i Londona. Rock zvijezda koja u čitavoj predstavi ne pusti ni jedan jedini ton, a vi zbilja, ali ne odmah, polagano i postupno povjerujete u kazališnu iluziju temeljenu na njegovim pokretima, gestama i trzajima da on to zbilja jest – razmetljiv i razmažen, potpuni idiot i ranjiv, glam celebrity i ovisnik o opijatima i seksu. On nije lik s kojim možete suosjećati, simpatično je ogledalo svih nakaradnosti našega društva i gubitka osobnoga identiteta – izdaje prijatelja iz hira, rijetko pokazuje emocije i žaljenje, ponaša se prema ljudima kao prema stvarima te je u vlastitoj ranjivosti društveno opasan. Jedino lik sobarice Jenny (Ana Urbanc) pokazuje izrazitu flegmatičnost naspram njegove moći. U izgubljenom svijetu, ona stoji čvrsto na zemlji te je jedna od zanimljivijih i iznimno snažnih protagonistkinja u suvremenim dramama.
O psihičkim lomovima uspješnih celebrityja gotovo svakodnevno možemo nešto pročitati, no Stephens tim poznatim elementima dodaje sasvim druge introspektivne dimenzije i humor. Počinjemo razmišljati u kakvim to svakodnevnim okrutnostima živimo i na koji način novac upravlja svime u našim, ipak nešto skromnijim životima. Kicin je rad s glumcima izniman i studiozan, prijelazi u scenama su nevjerojatno glatki, a scenska rješenja nenametljiva i razigrano funkcionalna. Scenografija Marka Japelja predimenzionirana je i hladna – predstavlja neodređeno mjesto poput hotelske sobe ili bilo kojeg bezličnog mjesta. Glazba je Kyree Kvama suvremena i daje dozu podrške rock zvijezdi s pokretima bez glasa.
Jordanova pojava od samoga zvjezdanoga početka do padajućega kraja daje Birdlandu notu boemštine i pucanja Patti Smith, karizmu, ali i dubinu izgubljenog djeteta koje hrli u neostvaren očev zagrljaj.
Anđela Vidović
* Festival Borštnikovo srečanje najstariji je i najvažniji slovenski kazališni festival koji se u drugoj polovici listopada održava u mariborskome Slovenskem narodnem gledališču. Osnovan je 1966. na poticaj redatelja i dramaturga F. Žižeka pod nazivom Teden slovenske drame. Ime je dobio po prvome slovenskome profesionalnom glumcu i redatelju I. Borštniku. Natjecateljski program sadrži deset do dvanaest najboljih slovenskih predstava protekle sezone, koje odabire selektor festivala u dvogodišnjem mandatu. Riječ je u prvome redu o nacionalnome festivalu, koji od 2009. poprima međunarodni karakter vodstvom tadašnje umjetničke direktorice Alje Predan.