Bijela smrt

Animal Liberation FrontGumb je puce, sputati, sapet, spetljati. Dugme. Zadnja dva nedostaju. Otpala su još prošli mjesec. Mama nije pri ruci, a sam je bespomoćan prema nezgodnoj pojavi njihova otpadanja. Botuni.

Krajevi košulje lepeću na vjetru lepleplep kao kokoš. Samo ti leplepeći. Jednim trzajem tijela zbaci košulju sa sebe otkrivajući se velikom praznom prostoru oko sebe. Potkošulju ne nosi nikad.

Po leđima zareže ga hladnoća. Minus 25 pohlepno usrkne njegovu toplinu. Vršni članci prstiju već su potrošeni i više ne surađuju s tijelom: ne osjeća ih, kao da ih nema.

Dum dum lupa bubanj srca izbezumljeno nastojeći nadoknaditi manjkove. Bubnjari daju sve od  sebe i gube. Znaju da gube. Kamikaze.

Banovac. Nije dosad ni zamijetio tu stanicu. Tri kuće i četiri psa, od kojih su sva četiri krenula za njim. Nasreću, zaigrali su se jedni s drugima. Ne treba nikakvo društvo. Da treba, ne bi sišao u Banovcu. Da ga netko pita, rekao bi  – igdje između ničeg i ničeg. Ljude nije ni vidio, sama ta četiri psa.

Izgubio je godinu, time i stipendiju. Možda uspije s molbom za još jedan rok, ako je napiše. Dokumentacija je dojmljiva: PTSP, mama na psihijatriji, crkavica od očeve mirovine… Problem je što prezire papire. Da ih je na vrijeme sakupio, mogla se situacija riješiti mnogo bolje… ali prezire papire. Kad bi mogao nadići to gađenje, riješio bi problem, kao što i jest više puta dosad: s hrpom tih papira dokazao je da postoji, uspio je dobiti državljanstvo, adresu, domovnicu, očevu mirovinu … Svaki put mama je učinila lavovski dio posla, on je jednostavno bio tu. Ovako sam teško da će…

Odbaci desnu cipelu. Lijevu je već zaboravio, tamo je negdje na početku niza. S njom je počelo: žuljala je i bilo je ugodno zagaziti vrućim natrljanim stopalom u ljekovitu hladnoću snijega. Osjetio je kako ga usisava. On je jedino raspoloživo toplo mjesto u blizini i sasvim sigurno će oglodati što god se da. I pobijediti.

Sanja je rekla smislit ćemo nešto, mi smo tim. Nije izdržala. Nije ni on. Lako je s ispitima: naučivi su i rješivi, premda se teško nosi s toliko čiste teorije. Kad je birao pravo, činilo mu se da će shvatiti to vrzino kolo kojim se nastoji urediti svijet: stvari moraju biti rješive. Učinit će sve da se čvor raspetlja… i presijecanje je postalo prihvatljiva opcija. S bukom u glavi nosio se sve bolje. Da ga nije nekako nezgodno duboko zarezivao strašan miris paljevine od koje je bježao, ono tuljenje stoke, skvičanje nastrijeljenoga psa, dalo bi se posložiti. Sanja mu maše negdje s ruba… Ne zna kako ući u priču, sam je ne zna kako pustiti u nju.

Sjeo je  na humku. Sanja kaže hunjka. Svaki put kad bi izgovorio tu riječ, smijala se… pa i sam se smijao: zvučalo je krivo, premda nije mu bilo jasno što je zašto krivo. Nije mu išao taj njen jezik.

Tijelo se gotovo ne razlikuje od okoline. Trebalo bi biti ružičasto i mirisati… onako, specifično ljudski. Ni psi ga ne bi nanjušili ovako bez boje, okusa i mirisa. Vrhovi prstiju počeli su gorjeti. Uši također. Najgore je prošlo. Više ne boli.

Ima još samo oči. Trepće. Diše, osjeća i usnice: klizanje toplog daha od kojeg se svako malo odmrzne mrežica kože, drugo ništa. Lice mora da je izgorjelo. Pokušao ga je opipati prstima, ali nije uspio. Vidio je ruku (to što se pomiče, tih pet skorenih pipaka, to je moja ruka) kako je krenula prema licu, no nije osjetio dodir. Raspao se na dijelove koji ne predaju signale jedni drugima.

Tijelo je bez težine i želja. Više ne gori, dobro je. Tako se valjda osjećalo u maternici. Ništa ne dolazi do mozga. Možda tek Sanja zatitra, na tren: ona je jedino toplo mjesto u sjećanju… bolje da ne misli: kad se stvari smrznu, ne bole. Sanja boli. Samo da je spavati!

Ono tamo su ždralovi. Meduza s kljovicama, paperjasta, sva od čipke. Bez mirisa i okusa, samo sve bijelo, s malo dima… Pramen dima… to ipak želi. Povukao bi dim… da ima usnice, ali nema. Samo oči. U dubini slika cakle se zvijezde. Prskaju u još i još. To je vatromet. Prah pecka u očima kao sitne iglice. Zaspati, zaspati, zaspati…

 Emilija Kovač

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More