Betonska utopija boljeg društva i vremena koja nam je ostavila vrijedno arhitektonsko nasljeđe

Predavanje glavnog kustosa arhitekture u MoMA-i Martina Stierlia, „Prema betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji 1948. – 1980., Postskriptum“ održano 15. svibnja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu bilo je predstavljanje procesa pripreme i vodstvo kroz postav impozantne izložbe posvećene jugoslavenskoj arhitekturi  Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980 koja se šest mjeseci mogla razgledati u njujorškoj MoMA-i.

Nije slučajno što je ovo bilo prvo sveobuhvatno predstavljanje jugoslavenskog arhitektonskog naslijeđa u SAD-u, jer, kako ističe Stierli, kroz nju se revidirao kanon moderne arhitekture te njen utjecaj i status u državama stvorenima nakon raspada SFRJ, ali i u širem kontekstu.
Stierli je omogućio zagrebačkoj publici uvid u opsežni postav izložbe koji je činilo preko 400 crteža, razne arhitektonske makete, tipografije, fotografije, filmski isječci, spomenička baština… Neki su izlošci predstavljeni publici po prvi put kao i dugogodišnje istraživanje u kojem su sudjelovali i Vladimir Kulić i Ana Kats uz desetak istraživača iz svih država bivše Jugoslavije.

Martino Stierli je glavni kustos arhitekture i dizajna Philip Johnson u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku od 2015. Kao profesor švicarske Nacionalne zaklade za znanost na Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zürichu, Stierli je svoje istraživanje usmjerio na arhitekturu i medije. Njegov projekt „Arhitektura hedonizma: tri vile na otoku Kapriju“ uključen je u 14. Bijenale arhitekture u Veneciji. Organizirao je i međunarodnu putujuću izložbu „Las Vegas Studio: Slike iz arhiva Roberta Venturija i Denise Scott Brown“ (2008. – 2014). Njegova prva monografija „Las Vegas u retrovizoru: grad u teoriji, fotografiji i filmu“ objavljena je 2010. godine.

Kroz nova čitanja i kritička osmišljavanja predstavljena u četiri sekcije, u New Yorku su na jednom mjesto izloženi radovi svih značajnih arhitekata kao što su Bogdan Bogdanović, Juraj Neidhardt, Svetlana Kana Radević, Edvard Ravnikar, Vjenceslav Richter, Milica Šterić, Janko Konstantinov, Georgi Konstantinovski, ali i veliki međunarodni projekti – od rekonstrukcije Skopja nakon potresa i plana japanskog tima koji je predvodio Kenzo Tange, izgradnje Novog Beograda, Novog Zagreba, Splita, Zadra do projekata na Bliskom Istoku i u Africi. Svi su ti koncepti šezdesetih i sedamdesetih godina zaslužni za smještanje jugoslavenske arhitekture na svjetsku arhitektonsku mapu.

Vjenceslav Richter – jugoslavenski paviljon na EXPO Bruxelles, 1958, Arhiv Jugoslavije

Veliko postignuće Jugoslavije bilo je u moći održavanja kolektivizma i individualizma u nekoj vrsti ravnoteže. Glavni cilj izložbe bio je doznati kako je arhitektura odigrala ključnu ulogu u osmišljavanju boljeg društva i boljeg svijeta, iako ta vizija nikada nije bila u potpunosti ostvarena. Ipak, vide se načini na koji su arhitektura i dizajn rješavali pitanja svakodnevice u pokušajima stvaranja osjećaja zajedničkog identiteta, zajedničke povijesti i urbanog prostora.

Elena Koprtla

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...