Kad propagirana različitost kampanje “Be a lady they said” postane novi kalup

“Be a lady, they said” nova je, sada već svugdje prisutna kampanja koja na prvi pogled slavi različitost i ljepotu žena. Osvještava ih kako su zbog društvenih stereotipa nametnutnih od muškaraca one postale usamljene, nezadovoljne i neispunjene. Sjajno odrađena kampanja u režiji Paula McLeana lansirala se iz časopisa Girls. Girls. Girls. Magazine čija je krilatica „No grunge, just glamour“. Pripovijeda Miranda iz Sex and the City (Cynthia Nixon). Autorica teksta, dvadesetpetogodšinja Camille Rainville, prvotno je tekst buduće kampanje objavila na svojem blogu Writings of a Furios Woman.

Video tako govori o svemu onome što zapravo trebamo izbjegavati kada je riječ o vanjskom izgledu i ponašanju kako bismo postale osviještene i snažne žene umjesto objekt za zadovoljavanje muškaraca i njihove sluškinje. Između redaka poruka upozorava da se educiramo jer upravo znanje nam omogućava logičko razmišljanje i argumentiranje kako ne bismo nekritički podlegli mnogbrojnim medijiskim sadržajima poput ovog.

Instagram profil magazina koji se zalaže da budemo dame na način koji je svojstven samo nama, način koji nije sputan željama i očekivanjima muškaraca potpuno je predvidivljiva niša jednog modnog časopisa. Na njemu se nalaze savršeno ispeglana lica, dugačke, iznimno mršave noge, napumpane usnice, čvrste i dobrostojeće grudi, savršeno izdepilirana ženska tijela, uredne obrve, vrlo precizne manikure, zategnuta lica bez podbradaka i ožiljaka.

Od 255 objava dvije se slike odnose na plus size model crnkinju, dvije su starije gospođe bez očitih znakova starenja i još dvije pokazuju dijelove tijela debelih žena. Dakle, sveukupno šest ”anomalija”. Ostali sadržaj prikazuje upravo sve stereotipe koji se u tekstu kampanje nabrajaju kao pogubni za žensko samopouzdanje. Sav paradoks i licemjerje ove kampanje leži ponajviše u činjenici da se trebamo rješavati svih ispraznih snova o nedostižnim idealima dok stavljamo srce ispod predivno zaobljene stražnjice bez grama celulita na Instagram profilu Girls.Girls.Girls.Magazinea.

Be a lady they said. Don’t be too fat. Don’t be too thin. Don’t be too large. Don’t be too small. Eat up. Slim down. Stop eating so much. Don’t eat too fast. Order a salad. Don’t eat carbs. Skip dessert. You need to lose weight. Fit into that dress. Go on a diet. Watch what you eat […] You have to fit into those jeans. God, you look like a skeleton. Why don’t you just eat? You look emaciated. You look sick. Eat a burger. Men like women with some meat on their bones…

Muškarci se spominju u svakom odlomku te nabrajalice, vrlo kratko i jasno kako bi se uputilo na njihove želje koje čini se diktiraju sve rečeno protiv čega svaka žena jasno i glasno treba ustati. Kako je, međutim, u 2020. mišljenje muškaraca u pogledu ženskog izgleda i ponašanja ponovno tako važno? Zar se nismo (mi tzv. zapadnjaci) dogovorili da ćemo odbaciti sve biološke zadatosti koje čine žene drukčijima od muškaraca, da ćemo sve probleme te nametnute nam nejednakosti riješiti (ponižavajućim) kvotama, jednakim prilikama i izjednačavanjem plaća? Uz to, nakon duge borbe žene imaju potpuni nadzor nad svojim tijelima. Parola ”Moje tijelo, moj izbor”, borba za ”siguran” abortus koja je artikulirana jasnije nego ikada očigledno još nisu dovoljne te je potrebno muškarca ponovno proglasiti epicentrom problematike. Zbunjujuće je to jer patrijarhat jest passé. Bijeli heteroseksualni muškarci u ovoj priči izgubili su moć pred homoseksualnim muškarcima. Uz njih, žene nadmoćno vladaju svijetom mode (između ostalog), htjeli vi to ili ne. 

…Plump your lips. Botox your wrinkles. Lift your face. Tuck your tummy. Thin your thighs. Tone your calves. Perk up your boobs. Look natural. Be yourself. Be genuine. Be confident. You’re trying too hard. You look overdone. Men don’t like girls who try too hard.

U modnoj industriji, iznad svih dizajnera, influencera, celebrityjaa, modnih agenata i fotografa je Anna Wintour, dugogodišnja glavna urednica američkog Voguea. Njegov izdavač Conde Nast France na čelo Vogue Paris 2011. postavlja Emmanuelle Alt. Muškarac Michel de Brunhoff je bio na čelu pariškog izdanja na samom začetku magazina od 1929 do 1954. Alexandra Shulman 25 godina bila je vladarica britanskog Voguea da bi je 2017. zamijenio Edward Enninful, prvi muškarac u toj ulozi u tom izdanju. Gotovo jednaka sudbina zadesila je Vogue Italia. Nakon 28 godina Francu Sozzani zamijenio je Emanuele Farneti, također prvi muškarac u ulozi glavnog urednika talijanskog izdanja. Lista glavnih urednica je dugačka. One odlučuju što ide u tisak i na web najprestižnijih modnih časopisa. Žene stvaraju kanone ljepote. Žene nameću drugim ženama sulude standarde ljepote i privlačnosti. Stara seoska „bolje da ljulja, nego da žulja“ nema baš nikakve veze s tim.

…Let him down easy. Boost his ego. Make him fall for you. Men want what they can’t have. Don’t give yourself away. Make him work for it. Men love the chase. Fold his clothes. Cook his dinner. Keep him happy. That’s a woman’s job. You’ll make a good wife someday. Take his last name. You hyphenated your name? Crazy feminist. Give him children. You don’t want children? You will someday. You’ll change your mind.

Svođenje diskursa o odnosu žena i muškaraca na čistu seksualnost u kojoj je pitanje udovoljavanja i zadovoljavanja jedino bitno duboko je uznemirujuće. U naoko visoko seksualiziranom društvu u kojem žene žele hodati gole bez osude i organiziraju manifestacije tipa SluteWalk te pojavom pokreta MeToo situacija se  dodatno polarizirala. Tvrtkama se preporučuje slanje muškaraca na tečajeve kako bi oni naučili kako smiju gledati žene, kako im se obratiti i kako ih pozvati na spoj, a da pritom ne dobiju tužbu za seksualno uznemiravanje. Pritom nipošto ne umanjujući činjenicu da je velik broj žena doživio jedan oblik seksualnog uznemiravanja, zar ćemo zaista naše djevojčice odgajati da se boje muškaraca-predatora, a sinove slati na takve tečajeve ophođenja kako bismo umirili strah od tužbe?

Umjesto da tratimo vrijeme uvjeravajući se kako su muškarci krivi za sve naše komplekse, možda bi bilo zrelije priznati da je žena ženi vučica i napraviti, svaka od nas pojedinačno, sve da jedna drugoj budemo podrška, a ne dodatna prepreka bez obzira na razlike. Očekivalo bi se da se žene ujedine ako ništa u borbi protiv nasilja, ali i to se pokazalo nemogućim što potvrđuje odbijanje podržavanja inicijative protiv nasilja katoličke feministice Marjane Šešelja Botić od strane pokreta Spasi me.

Žensko dostojanstvo ugroženo je u najvećoj mjeri nepoštivanjem njega samoga od one kojoj intrinzično pripada, potom ljubomorom i prijezirom drugih žena koje toleriraju isključivo i samo svoje istomišljenice, a tek onda muškim psihopatima. Jer ovi s početka priče nisu ništa doli upravo potencijalni medicinski slučajevi. Na koncu, ostaje nada da će žene ženama zaista dopustiti da budu onakve kakve žele biti. Pa čak i ako žele biti dame.

Anita Ruso