“Volim anonimnost koju pruža ulična umjetnost”

Auks Jedan
Zlatno doba grafita u Hrvatskoj je možda iza nas, no metamorfoza različitih stilova vizualnog izražavanja na zidnim površinama nikada nije pulsirala toliko kao danas.

Do sada sam vidio i gledao radove mnogih talentiranih ljudi kako iznova stvaraju izvanredne radove na zidnim površinama. Možda je jedini način očuvanja i spas od zaborava takvih prolaznih radova bilježenje i putovanje internetom zainteresirane publike. Čini se da na taj način scena cvate i niti jedan rad nije izgubljen u(iz) našoj kolektivnoj svijesti.

Također je prisutna očita decentralizacija umjetnosti u Hrvatskoj, što je dobro i inspirativno. JBTC, čiji je Auks Jedan član, radi ne samo u Zagrebu, već u Rijeci i Osijeku.

Apstraktni svijet koji Auks Jedan stvara pun je organskih elemenata, ispunjenim jarkim i komplementarnim bojama. Mistični ukrasi stvaraju auru skoro pa plemenske ornamentalne vrijednosti likovnih elemenata njegovih radova. Sve naslikano odaje nadrealnu psihodeličnu atmosferu, no Auks se i ne trudi to sakriti. Privući će vas u svoj univerzum ispunjen prividno slučajnim detaljima, nedorečenim totemskim elementima, uzastopno prikazanim mističnim ženskim figurama koje obožavano prikazuje u raznim konceptima svojega rada.

Proučavajući fotografije spomenutih radova naslikanih na zidu shvaćamo da misterij oko graffiti umjetnosti nestaje, no neka je tako jer radovi Auksa Jedan zaslužuju biti viđeni od svih, bilo gdje. Poentirao bih sa tvrdnjom da bi svatko trebao biti te sreće vidjeti Auksove radove, makar pukom slučajnosti.

Auks, reci nam kako si počeo stvarati umjetnost i što te nagnalo da dalje nastaviš; postoji li vanjski utjecaj ili si sebe otkrivao u/kroz umjetnost?

Od kad znam za sebe, crtam po svemu! Odrastao sam pored prvog legalnog graffiti zida u Osijeku i to je uvelike doprinjelo da se počnem baviti crtanjem zidova. Koristio bih svaku priliku sa ekipom da popratimo crtanje starijih writera. Vremenom sam se odvažio i napravio prvi zid 2003. godine pod drugim imenom, a od 2004. godine radim aktivno pod imenom Auks.

Radovi su ti takorekoć, puni predznaka. Prvo – reci nam o svome znaku. Također, mnogo upotrebljavaš simbol hindu svastike te religijske ornamente i znakove drugih religija, kao npr dio ikonografije Djevice Marije. Jesi li religiozna osoba?

Simboli i znakovi koje koristim u radovima, često i religijski, su moji komunikacijski kanali sa posmatračem. Ne želim da iznosim jasne stavove i dogme. Baš nasuprot nisam religiozan i želim da potaknem na razmišljanje, na donošenje vlastitog suda.

Također, postoji glavna figura, znak tvojeg rada – mističan, naizgled feminizirani lik, prikazan u „stencile“ maniri. Pročitao sam da prepuštaš promatraču rada da interpretira lik, no svejedno, reci nam nešto o tom glavnom liku.

S razvojem street art-a u Hrvatskoj, došao sam na ideju da stvorim svoj prepoznatljiv simbol. Ideja je bila da bude jednostavan, upečatljiv, mističan i da se nalazi na što više mjesta. Proces pojednostavljivanja i razvoja njegovog današnjeg vizualnog identiteta je trajao preko šest godina. Namjerno ne objašnjavam značenje ili simboliku lika. Želim da promatrač to sam otkrije, zato što osobno mislim da je doživljaj umjetničkog djela idndivdualno iskustvo. Ja prvi ne volim čitati opis radova, prepuštam se osobnom doživljaju!

Ponekad se taj glavni lik mijenja, doživljava preobrazbe, a ponekad ne. Ponekad ima aureolu, ponekad dvije, ponekad se pretvori u Djevicu Mariju, ponekad u dvije… koje je znaćenje iz toga?

Multiplikacija lika ili njegove različite uloge koristim radi unošenja dinamike u svoj rad, koje po nekad oslikava životne situacije kroz koje prolazim.

Sve što radiš čini se da radiš s dozom dječjolike psihodelije. Radiš li to namjerno?

Po prirodi sam malo kontradiktoran, u isto vrijeme zaigran i precizan, od tud i taj krajnji proizvod nenamjerna psihodelija.

Također gradiš i krhke, dječjolike kompozicije. Sve vibrira u maniri traženja harmonije. Jako mi se dopada ta senzacija tvojih radova. Da li i takve kompozicije stvaraš s tom namjerom?

Želim stvarati radove koji su u svakodnevnoj okolini ugodni oku, koji će se uklopiti u okoliš, a ipak svojim psihodeličnim sadržajem zaintrigirati posmatrača.

Sviđa mi se kako štitiš svoj identitet i onih oko sebe prekrivajući crtežom lice lika koji prikazuješ. Posebno mi se sviđa način kako prikazuješ nestajanje svojeg lica, glave tijela, način je jdeinstven – ulažeš mnogo truda u spajanje tog lika s pozadinom, čini se kao da glave uopće nema. Zašto to činiš?

Prije svega volim anonimnost koju pruža ulična umjetnost, pa tako kada želim javno prikazati fotografiju svog rada i dalje želim zadržati tu anonimnost. Crtanje i prikrivanje identiteta na fotografijama s vremenom mi se svidjelo i postalo zabavno. 🙂

Ne radiš samo zidne slike, prikaze, također slikaš i na platnu i potrganim skateboardima. Skejtaš li? Koja je razlika u tim načinima prikazivanja, u tim različitim medijima?

Osobno skateom se služim u svrhu kruzanja i zabave. Struktura drveta, oblik i povezanost skatea sa životom na ulici inspirativni su mi za oslikavanje. Svaki skate nakon određenog perioda pod nečijim nogama, odlazi u kreativnu mirovinu. Grafika koja se nalazi na njemu također ima svoj životni put, troši se.

Interesiraju me radovi koje ćeš izložiti. Postoji li koncept, priča ili metoda iza odabranih radova? Što taj proces znači za tebe. Što iduće možemo očekivati od tebe?

Izloženi radovi nastali su u protekle tri godine. U tom periodu počeo sam se zantno više baviti oslikavanjem platana, papira i drveta. Radovi su radjeni većinom kao akrili na platnu u kombinaciji sa markerima, sprejevima i bojom. Ubuduće želio bih se baviti skulpturom i naravno oslikavati što veće javne površine.

Reci nam nešto o sceni u Osijeku? Čini se da ima mnogo prilika za stvaranje umjetnosti. Također, spemenuo sma da si član JBTC kolektiva. Stvaraš i sa svojim bratom Uh-Ohom, kako to ide? Postoji li bratskog suparništva? Reci nam nešto više o toj suradnji.

Scena u Osijeku je na žalost u padu. Starija ekipa se povukla, dok mlađih crtača nema u velikom broju. Financijski problemi se nameću kao velika prepreka, teško je naći povoljne i kvalitetne farbe. Grad nema sluha za street art, teško se dobijaju površine za oslikavanje, a kada se to i dogodi utječe se na autorsku slobodu. Ipak postoji par entuzijasta koji se trude da naprave nešto.

Ekipa JBTC se okupila za vrijeme Hello Sailor oslikavanja u Rijeci, odlično smo radili jedno vrijeme, međutim u proteklih dvije godine od cijele ekipe najviše sam surađivao sa bratom. Između nas dvojice nema rivalstva, naš zajednički rad je dinamički proces i u proteklih par mjeseci ponovno uzima maha. Očekujte nove intervencije i zanimljive zidove u suradnji s burazom.

Ashas Azdun

***Osječki umjetnik Auks Jedan po prvi put svoje je radove predstavio publici u sklopu BooEx projekta udruge Boonika u Veslačkoj 23 u Zagrebu. Ovim putem pozivamo posjetitelje na zatvaranje izložbe 28. studenog 2014. s početkom u 20 sati.
Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...