Sedam tekstova s kičmom

Arteistovih sedam je pred vama , iako smo od 2012. do danas objavili i uredili preko sedamsto tekstova pedesetak različitih autora – analiza, kritika, eseja, komentara, kolumni i intervjua. Svaki od njih bio je ujedno zrcalo trenutka. U ovoj mini retrospektivi, možda prikladnijoj za kraj godine, no rođendan je ipak u studenom, nastojimo jednim odabranim tekstom, bilo po čitanosti, društvenom odjeku ili važnosti detektirati taj kulturni puls tekst po tekst, godinu za godinom

Zašto je performans prevara, a ne umjetnost (2012.)

Tad se sve zakotrljalo u zagrebačkim Utrinama. Kad se Maja Hrgović osvrće na svoju novinarsku karijeru, od koje je prije godinu dana napravila odmak (možda i konačni), Arteist joj se čini kao jedina istinski vrijedna stvar, nešto što ostaje, što nadilazi kategoriju dnevnopolitičkih vrištećih senzacionalizama nad kojima se, dan ili kasnije, metaforički i doslovno, čisti riba. Tada su pokrenuti Arteistov natječaj za kratku priču, Kultura džabe i pojavljuje se Pavle Svirac.

Majin tekst prenesen iz Novog lista, Monstrum kojem sam čitala, podignuo je mnogo prašine. Intervjuirali smo Bonga, Brkove, Oko, Snježanu Banović, Radu Jarka, Vitomiru Lončar, Edu Popovića… Ostali bez Ivana Kušana. Kritizirali smo Ministarstvo kulture, otvorili i društveno osjetljivo pitanje Roma. Ambiciozan početak. Teško ostvariv bez efektne kolumne Anđela Jurkasa.

9. Zato jer je ova redaljka također performans, kao što je i čitateljska reakcija da je to što su pročitali o performansu ortodoksna glupost u kojoj oni griješe, a performer ne.

Udbini sinovi (2013.)

Nastavlja se oštro kritiziranje rada Ministarstva kulture, posebno po pitanju autorstva jer gle čuda u ime poplava valjalo se odreći dijela mizernih honorara. Pokreće se biblioteka te objavljuju isječci romana Živjet ćemo bolje Maje Hrgović. Uvode se videointervjui, tiska se Arteist u obliku časopisa. Reagira se na ”kontroverzan” plakat Finih mrtvih djevojaka u Gavelli, piše o spomenicima NOB-a mnogo prije izložbe u MoMI i Instagram ludila. Te smo godine razgovarali s Loncem, Katom Mijatović, Krankšvester, Ivanom Šojat, Darkom Rundekom, Vizkulturom, Brankom Lustigom, Dinom Pešutom, Suzanom Matić, Jagnom Pogačnik, Neviom Marasovićem… Pavle Svirac izdaje prvu knjigu te kreće jedinstvena dostava biciklom. Kakav Wolt i Bolt prema Udbinim sinovima

Ipak, najluđe što mi se dogodilo u toj mojoj biciklnoj prodaji knjiga, bilo je kad mi je vrata stana iznad Kvatrića otvorila ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Bila je odjevena u frotirni ogrtač.

Biti novinarka u Hrvatskoj (2014.)

S Ministarstvom nikako i dalje na zelenu granu. Te smo godine razgovarali s danas bivšim Punčkama, Nađom Jovanović, Oliverom Frljićem, Želimirom Perišem, Zoranom Pilićem, Lovorom Artukovićem… Iako je Knifer kao ”događaj dana” prema riječima Feđe Gavrilovića u MSU figurirao poput neke manekenke, zvjezdice na estradnom nebu koja je samo povod spektaklu i, dakako, jednostavnoj trgovini, vrlo osoban pogled Maje Hrgović na incestuoznost kulture u Hrvatskoj mnogo godina poslije ima jednako snažne odjeke.

Biti nepotkupljiva novinarka kulture u Hrvatskoj – smiješno je i ne isplati se. Prođeš isto kao oni nadobudni, u pravilu ne pretjerano inteligentni kućepazitelji u đanki zgradama, koji pokušavaju uvesti red među stanarima, a ovi mu zauzvrat napune poštanski sandučić izmetom i iskorištenim ušnim vatama. Istjeruješ neku pravdu, inzistiraš na nekim kriterijima, laštiš neke ideale. A za što? Na kraju opet sve isto: rodijački slizana ekipa razmjenjuje udivljenje, panegirike, nagrade.

Priča o plavom stablu: Ovdje neće biti čuda (2015.)

U Guardianovu se vodiču za Zagreb pojavila i Književna Groupie (da, već se moglo osjećati u zraku kako će postati prebjeg). Ministarstvo kulture postaje osobni PR tadašnjeg ministra Berislava Šipuša, dodjela potpora neprofitnim medijima diže sveopće tenzije od Dnevnika do Indexa. Vanessa Redgrave dolazi u Zagreb, mi odlazimo na Motovun Film Festival. U međuvremenu razgovaramo s Gordanom Vnuk, Ivanom Rogar, Moranom Dolenc, Borisom T. Matićem, Annie Dorsen, Leonardom Jakovinom, Borisom Liješevićem… Godinu pamtimo po početku serije urbanističkih i kulturnih katastrofa i širenju redakcije izvan Zagreba. Anita Smolčić iz Splita donosi priču o micanju Vaska Lipovca zbog jedne autobusne stanice.

Grad se tako još jednom nepravedno ponio prema Vasku Lipovcu i njegovim djelima. Osim što i dalje nema adekvatnog prostora za njihovo izlaganje, a sav trud i zalaganje oko očuvanja i kontinuiteta umjetnikovog naslijeđa ulažu obitelj i prijatelji, nisu se proslavili ni sami građani koji, što zbog nebrige, a što zbog neznanja, zaboravljaju umjetnika koji je umjetnost stvarao za ljude, a ne establišment i elite te zagovarao važnost javnog prostora i demokratizaciju umjetnosti.

Tolerancija ljevice je lažna, nitko ne smije misliti drugačije (2016.)

Imenovanje Zlatka Hasanbegovića početkom godine stvara ogromno nezadovoljstvo, slijede smjene, pada Vlada, a već u istoj godini izabrana je nova ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek i ispunjeno je prvo obećanje. Početni optimizam brzo će se istopiti. Dylan dobiva Nobela, Vitomira Lončar seli u Kinu, a mi razgovaramo s Aleksandrom Zografom, Vicom Tomasovićem, Grgurom Akrapom, Ivanom Glavaš, Ninom Iris Bešlić… U skladu s tadašnjim društveno-političkim kontekstom, a izvan njezina domaćeg terena, kazališta, dijeli se nemilice intervju Anđele Vidović s dramskom spisateljicom Ninom Mitrović.

Društvo takozvanom tolerancijom samo sebe cenzurira. Ljevica si je dala titulu promicatelja slobode govora, a istodobno ne dozvoljava da itko misli drukčije od njih. To nije dijalog, a bez dijaloga nema napretka. Takva situacija ponajviše odgovara sistemu – kapitalisti žele zatvoriti usta svima koji su spremni taj sistem propitati. Sad to ljudi rade sami, jedni drugima, ne treba ih više netko odozgora nadgledati.

Kako biti sam (2017.)

Urbanizam ide prema induciranoj komi, Hanžeković je u Osijeku, pokušaj satire nadaje su u Očajnoj povjesničarki umjetnosti, prvi put pišemo i o kazalištu za djecu. Razgovaramo s Pavlicom Bajsić Brazzoduro, Ivanom Fijolićem, Tjašom Kalkan, Sinišom Ružićem, Andrewom Haydonom, Ivom Žanićem, Tomislavom Buntakom, Eleonorom Luketić, Ines Kotarac, Ivankom Mazurkijević i Mrlom, Davidom Bradleyjem… Tehnologija sve više preuzima naše živote i s Marinom Rasterom okrećemo se pogledu iznutra.

Pripadamo civilizaciji koja je odbacila vrijednost rada i prigrlila spektakl osobnosti. Iz dubine u plićinu.

Meštroviću, oprosti (2018.)

Niz sveopćeg nemara se nastavlja – nitko ne želi najveću privatnu zbirku klavira obitelji Gašparović, ni Grad ni Ministarstvo. U kulturi SC-a smijenjena je Nataša Rajković, na njezino mjesto dolazi uzgajivač jagoda. Koketiramo s politikom jer kolumne počinje pisati Aleksandar Musić. O Groupie se snima dokumentarac i sad je Nacionalna. Razgovaramo sa Sofijom Silviom, Ivonom Juka, Goranom Galićem, Petrom Dolićem, Tonkom Maroevićem, Vedranom Klepicom, Dortom Jagić, Ivanom Vulić, Sonjom Švec Španjol, Lukom Kuševićem Radakovićem… No najviše nas potresa devastacija Meštrovićeva paviljona, koji je detaljno analizirala Barbara Vujanović.

Da cijela stvar bude još tragičnija, sve se događa u godini u kojoj Meštrovićev paviljon obilježava 80. godišnjicu od podizanja i otvorenja, a Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, koje ga je pod nazivom Hrvatskoga društva umjetnosti „Strossmayer“ dalo sagraditi, slavi 150. obljetnicu svojega osnutka.

Nesvakidašnja ljepota tuge (2019.)

S Ministarstvom ništa nova, potpore su tu da nas održe na aparatima, strategije nema. No barem je nakon višegodišnjeg kašnjenja raspisan dugoočekivani natječaj Mediji u zajednici. Kino Europa nastavlja tradiciju godišnjih kulturnih skandala i prvi put se ZFF ove godine tamo ne održava. Osvrćemo se na debatu Žižek-Peterson, Handkea i Nobela, klimatske promjene, Koonsove tulipane i nezavisnu scenu. Zanimljivo, najbolje prolaze emocije koje preko Cavea Karlo Rafaneli rastače u recenziji albuma. Glazba je najbolji lijek za PTSP.

Tuga poprima notu retrofuturističke sintetizirane smirenosti, antigravitacijskog polja u kojem ljudskost izlazi iz tijela, oslobođena ovozemaljskih okova.

Arteist redakcija

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More