Arteistov natječaj za kratku priču: Prvi dan proljeća

U glavi ti je zbrka, sve se teže prisjećaš, a i pluća ti škripe. Priznaješ si to tek kad sve utihne, kad željan sna u jastuk zariješ lice. Tada brineš, pa se zaklinješ da ćeš sutra drugačije. No opet ustaješ kasno, taman prije nego što se majka vrati s posla; dan trošiš pred ekranima. Predvečer dođe poziv i ti se odazoveš, iznova pokazujući tko si.

Martin te pokupi i odlazite do Škrge. Čeka vas na uglu zgrade, cupka i cvokoće jer prilično je hladno čak i za zimu, kamoli za prvi dan proljeća. Kreće se brzo i gestikulira da budete tiho, opusti se tek kad zaključa stan. Središte velikog prostora okupira šank; malo-pomalo shvaćaš gdje se nalaziš. Škrga donese pive, na sofi pričate o prolaznim stvarima, pa dođe Alen i na stol stavi vreću, izvaže dvadeset i pet grama, Martin plati dok ti motaš jednu zajedničku da krstite trgovinu.

Blago podmazan osjećaš se življe. Cijela prostorija ukrašena je slikama hrvatskog narodnog preporoda. Oduševljenje prizorom podijeliš s ostalima, na što ti Škrga kaže:

– Nije to ništa,  ček’ da vidiš ovo –

Alen se ozari, a Škrga vas povede u susjednu sobu, pokaže se ured, na čijim zidovima osim uobičajenih stvari, križa, priznanja, slika reprezentacije i sličnog, visi i trojstvo: grb, Tuđman, Pavelić, izdignuto visoko iznad svega ostalog. Ova dvojica pucaju od ponosa i smiju se kao hijene. Ti šutiš; lažeš da je to zato što te Martin preduhitrio:

– Grb super, Tuđman u redu, al’ koji će vam kurac ovaj?! –

Muk prekine Alen tek kad se vratite na sofu:

– Ma imaš pravo, lopov ko i svi ostali – na što će Škrga pronicljivo:

– Fakat jebote, zabrij da na Zrće moraš u Italiju! Koma buraz –

Portret ostane na zidu. Vozite nazad na kvart; htio si zapaliti još jednu prije puta, ali Martin nije htio ni čuti. Nastojiš ga oraspoložiti sprdajući se s Alenom i Škrgom i njihovim forsiranjem teretane, no Martin te ne čuje:

– Jel’ možeš vjerovat? U jebenom domu branitelja?! –

Martinu je stari poginuo u ratu, pa kužiš njegovu ljutnju, no preljeva ju na vožnju, pa ga podsjetiš na travu, na što on, na sreću, uspori. Nazad na kvartu, na parkingu ispred svoje zgrade, smotaš još dvije, kupite pive i pušite u parkiću, hladnoći unatoč. Martin je sad bolje. Pričate o svemu i svačemu; zapravo pravo je čudo da nalazite teme kad se viđate skoro svakog dana. Veselite se ljetu, dugim danima, čilanju na klupicama i Svjetskom prvenstvu, samo da dođe kraj ove zime, jebote što je hladno…

Taman kad Martin baci opušak druge što dalje od vas, uz cestu se zaustavi marica. Dva ostanu uz vozilo, a tri krenu k vama. Adrenalin te pumpa po dobrom starom običaju, jer na neke se stvari nikad ne navikneš, ma koliko puta bio u toj situaciji, pa čak i kad da znaš da nemaš ništa na sebi. A Martin? Ma ne, sve ste ostavili u autu. Ili?

– Dobra večer dečki, što se radi? –

Pozdrave vas prva dva, dečki koju godinu stariji od vas. Treći, njihov nadređeni, dosta stariji, s licem koje te navodi na pomisao da taj zna kako je to ubiti čovjeka, ostane stajati šutke po strani.

– Dobra večer, evo, jedna pivica prije spavanja, a vi? Jel’ vam hladno? –

Martin te opet preduhitrio; misliš si, možda je tako i bolje.

– Je, ali raditi se mora. Dečki, dajte osobne. –

– Jel’ tko od vas kažnjavan? –

– Ja jesam, al’ prekršajno – kaže Martin.

– Kad je to bilo? –

– Mmm pet godina, da pet godina –

– A zbog čega? –

– Jednog jointa –

Narede vam da izvadite sve na sebi i stavite na klupicu. Prvo pregledaju Martina, a on se odlučio zajebavati; iz jakne s jedanaest džepova vadi stvari jednu po jednu. Svaki put kad nešto izvadi mladi murjaci se ponadaju, čak se na izvađen komad folije fino upecaju samo da bi se razočarali kad ju rastvore i pomirišu tri dana star mošus sendviča s polijem. Dođe red na tebe, pa se vodiš njegovim primjerom; jedva suspregneš smijeh kad Martin razrogači oči na vrećicu koja podsjeća na one za bijelo, a murjaci se još jače razočaraju kad shvate da je to samo vrećica s rezervnim gumbima za jaknu. Još neko vrijeme svijetle oko klupice, čak i u pive zavire, a onda odustanu i vrate osobne. Na to Martin, hrabro ili podmazano, nisi siguran, pogleda ovog trećeg i kaže:

– Gospodine…dobra večer –

– Dobra večer – odgovori ovaj, ali ne prekrije nezadovoljstvo zbog te male poduke u bontonu.

Kad odu, sva napetost, adrenalin i suspregnuti smijeh provale iz vas.

– Kakva navlakuša! Ha-haaa! Kak’ smo ih sprcali! –

No adrenalin se potroši, trava splasne, pa ostanete s neodređenim i tim više neugodnim osjećajem neposrednog dodira s hladnom rukom države. Vraćat će vam se u valovima i bit će sjena sadržaju kratke šetnje na koju krenete za kraj dana uz još jednu frulu od koje sve počinje plesati i množiti značenja, a vi se s time nosite s djetinjim smijehom kad: naiđete na drvo kojem je kora djelom otpala tvoreći lik hobotnice, kad vidite lisicu kako pretrčava livadu, kad vam um ne uspije obujmiti procvalu krošnju i ovu zimu, kad vam u susret dođe zgodna cura i kad u tren njena prolaska najednom proradi ulična lampa obasjavajući ju, uvećavajući joj ljepotu, ostavljajući vas u nevjerici nad tom slučajnošću da bi se nevjerica već iduće sekunde pojačala kad se okrenete da nastavite putem i ugledate tri smajlića na semaforu benzinske postaje koji kao da odobravaju vaše sad već duboko uvjerenje da je sve ovo na neki način povezano.

– Kakav dan čovječe! – zaključite na rastanku. Šećući kući razmišljaš o tome. Sjetiš se iznova da je danas prvi dan proljeća i učini ti se to kao najprirodnije objašnjene minulih događaja.

Šteta je samo, dat ćeš mi za pravo kad željan sna u jastuk zariješ lice, što ćeš uskoro, u nepreglednom nizu odgođenih promjena, detalj po detalj, sve to zaboraviti.

Matija Panić

 

*Ova priča objavljena je zahvaljujući velikodušnoj podršci Arteistovih čitatelja koji su nam financijskom donacijom omogućili da, unatoč nepovoljnim prilikama, obnovimo Arteistov natječaj za kratku priču. Priče čitaj subotom, ovdje se informiraj o propozicijama natječaja, a ako želiš podržati kulturu s kičmom u vremenu kad većina savija leđa, možeš to učiniti uplatom donacije po svome izboru. Pomaže i lemozina!

Udruga za kulturu i nove medije Arteist
Skokov prilaz 8, Zagreb
IBAN: HR1023400091110590879
Uz naznaku “Podržavam Arteist”

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...