Arteistov ntječaj za kratku priču: Što treba napraviti

Kratka priča

„I još nam ostaje točka pod razno…“, rekao je ravnatelj, a Leona se opet isključila. Vrtila je po glavi što treba napraviti. Morat će sazvati roditeljski u vezi izleta… „Morate paziti da djeca ne prelaze cestu“. Kolegica joj je sugerirala da bi bilo dobro da idu na izlet s osmašima na početku sljedeće godine. „Svi imamo poriv utješiti dijete koje je uznemireno, ali bolje je ne dodirivati ga“. Za taj izlet, koji nema veze s ovim prvim, trebalo bi se početi pripremati što prije tj. sljedećeg tjedna tj. sutra.

„Povucite kolegama iz kemije i fizike u e – dnevniku djecu za dopunsku i dodatnu nastavu“, tajnica joj je ostavila u pretincu popis učenika čije roditelje treba kontaktirati zbog nekompletne dokumentacije za marendu. „Zaključavajte obavezno učionice u vrijeme odmora.“ Nije upisala ocjene. „Podsjećam dežurne učitelje da je i vanjsko igralište dio škole. Opet je izbila tučnjava.“ Ne, zapravo upisala je pogrešnu ocjenu u e – dnevnik. Treba zvati Mariove roditelje. Potukao se opet oko mjesta u kantini. Pao joj je mrak na oči kad ga je vidjela. „Glasajmo kako će se zvati projektni dan.“ Poslat će mail. „Molio bih vas da izađete u susret psihologinji i popunite anketu koja je sastavni dio carnetove evaluacije.“ Sada nema nitko službeni mobitel, a i neugodno joj je zvati.

„Molim vas da pazite što upisujete u e – dnevnik. Nikad ne znate tko gleda.“ Nije upisala sate razrednika i dopunsku nastavu… „Ako znate da netko zlostavlja dijete, a to niste prijavili, sankcije su oštre. Mogu vas koštati i posla“, na zadnju ravnateljevu primjedbu, Leona se trznula. Uhvatila se kako razmišlja može li netko od učenika iz hira skočiti kroz prozor dok ona ne gleda. Nakon sjednica bi se zaključala u stan i zurila u filmove bez tona, na laptopu nekoliko sati. Nekad bi i, ako se sjeti, zaplakala.

Vrtila se po krevetu kao i u mnogim noćima prije. Vrti se lijevo desno. Stavlja jastuk na glavu pa ispija vodu. Odlazi do prozora i gleda na praznu cestu kojom će uskoro početi bučiti smetlarski kamion. Hvata zastor desnom rukom i žustro ga povlači preko prozora. Gleda si potom u ruke. Stanjile su se. Prolazi kažiprstom i srednjim prstom preko ispupčenih vena. Grebe po površini kao da traži nešto. Možda gdje se skrio ostatak ruke. Smežurani jorgan i žuta posteljina izgledaju poput prehlađenog puža koji bljuje šmrklje iz nosa. Barem se tako čini Leoni koja je uspjela sakupiti trinaest sati spavanja u zadnjih mjesec dana.

Čini joj se da ta trinaestica nije slučajna. Kad je broj sati sna došao do trinaest, prestala je u potpunosti spavati. Svemir se urotio protiv nje kao u onoj rečenici od Coehla. Kao, sve će ti se dati ako se uortačiš sa svemirom ili tako nešto. Ona zapravo želi dobiti otkaz. Ali što onda? Prodavati svoje tijelo? Postati porno zvijezda? Doduše s njenim seksualnim navikama, ne bi joj ta promjena bila loša. S njenim seksualnim navikama, mogla bi se natjecati s časnim sestrama.

Već neko vrijeme koketira s vjerom. Ne može više ovako. Mariova slika bljesne joj pred očima. Osjeti snažnu bol u prsima i dah joj zastane. Što se to dogodilo? Je li to bio šamar? Ma ne. Vjerojatno je to bilo milovanje. Da milovanje. Je li bilo milovanje? Za to su je optužili? Hvata je tjeskobni napad. Ne se može sjetiti. Ne razlikuje san i stvarnost. Ne razlikuje stvarnost od filmova. Noćima bulji u filmove na latopu. Sjeda na krevet i naslanja se na drveni okvir. Oči joj se sklapaju. Pokušava se sjetiti.

Našla se u školskom hodniku. Isus s križa na zidu joj je namignuo. Prema njoj je hodao ravnatelj. Zaustavio je i počeo izlagati kako se treba ponašati kad dođe inspekcija.

„Kolegice, saslušajte me… Jednostavno se morate skockati. Nikad ne znate tko gleda“, odgovorno je tvrdio ravnatelj.

Na te riječi zasljepljuća bijelina ispunila je hodnike. Leona je sklopila oči nakratko. Kada ih je opet otvorila, pred njom je stajao Isus. Sišao je s križa s kojeg joj je malo prije namigivao. Bio je u top formi. Bicepsi, tricepsi, kvadricepsi i ostali ‘cepsi kojima nije znala točno ime. „Vau, kako si nabildan“, rekla je oduševljeno Leona. „Nemam što raditi, nego bildati. Usavršio sam vježbe na križu. Pregovaram s Renatom Sopek. Dogovaramo novu emisiju – S Renatom na križu – Sudjelovat će Rene Bitorajac i ona. Si shvatila foru? Ili bi onda bilo s Reneom na križu? Shit, moram razraditi ideju do kraja prije nego se ekipa počne loviti za nju tj; njega. Mislim na križ, jel?… Nego, te mogu zamoliti da mi ga pričuvaš?“

Samo je potvrdno kimnula glavom zatelebano gledajući u njegova blještava prsa. „Nisam se sto godina popišao k’o čovjek. Taman stignem prije zvona. Ravnatelj mi je sugerirao da ne šetam gol među djecom. Ovih dana te prozivaju pedofilom za svaki kurac. Kad si na križu, moraš ostati u donjem rublju. Čisto da znaš. Jebiga, dio ugovora“, pojasnio joj je i šmugnuo niz hodnik. Skinula je odjeću sa sebe. Ostala je samo u grudnjaku i gaćicama. Ruke su joj bile umorne pa se naslonila leđima na križ i digla ruke. Zvonilo je.

„Dobro jutro učiteljice“, vikala su radosno djeca, učiteljici u gaćicama i grudnjaku na križu. „Dobro jutro djeco. Smjestite se u kabinet. Doći ću čim se Isus vrati s wc-a“ „Ali učiteljice on vas čeka u razredu!“, povikala su djeca. Križ je stavila na leđa i zaputila se učionicu. Mali Isus sjedio je u klupi okrenut leđima. Prišla mu je i pokušala mu vratiti križ. Odgovorio joj je da to nije više njegov križ, nego je sad njen. Pogledala ga je malo bolje. Mali Isus jako je sličio na Maria. Prepala se, a on se jako uznemirio. Htjela ga je utješiti, ali je stala jer je bila u donjem rublju.

Otvorila je oči. Nije mogla razaznati o kojem dijelu dana je riječ. Nije znala niti koji je dan. Oči su joj se punile slanom tekućinom. Zurila je. Znala je da nešto treba napraviti kad ti se oči vlaže.

Nije se mogla sjetiti što treba napraviti.

Vladimir Papić

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...