Arteistov lipanjski izbor: Šest izložbi s kičmom

U nastavku donosimo par kratko-slatkih osvrta na neke od lipanjskih izložbi koje čine (ili su učinile) svakodnevicu toplog lipnja u Zagrebu inspirativnom. Arteist za vas na površinu izvlači kulturu s kičmom.

1/ Skulptura koja radi

Izložba Succeeding Dangerously Predraga Pavića otvorena 13. lipnja (do 27. lipnja) u Galeriji SC jedna je u nizu izložbi koje pokazuju njegov način razmišljanja o skulpturi. Pavićeva djela „progovaraju“ unutar gabarita koje autor kreira, u neutaživu zanimanju za različite tehničke vještine, naprave, materijale, izvore svjetlosti, ali i poimanja umjetnosti. Stvarajući djela kojima se idealistički ne obmanjuje da sadrže neku iznimnu poruku, naročito ako im je to jedina bit, pokazuje i svijest o povijesno-umjetničkim odmacima učinjenim tijekom 20. stoljeća i današnjim (ne)mogućnostima kreiranja novoga. Pomicanja granica u poimanju likovnosti u suvremenoj umjetnosti, odavno ne samo da su prestala biti izazov nego je, uvjetno rečeno, postalo učestalo da se i ne pomiču. Činjenica koju mnogi ignoriraju jest da dokidanje likovnih dimenzija često zahtijeva veću, a ponekad gotovo isključivo mentalnu uključenost promatrača kojemu je u virtualnom svijetu u kojem egzistira to veliko opterećenje, zbog čega se ne posvećuje potrebna pažnja izloženom djelu. I sam Pavić ističe da ponekad i samo djelo koje se izlaže dobije složenije tumačenje nego što zavrjeđuje.

„Paraplan“, „Parachute“ i „Paravion“ tri su pojedinačna djela ove Pavićeve samostalne izložbe s predgovorom Borisa Greinera koji detaljno i ilustrativno opisuje značenje Succeeding Dangerously, „skulptura koje rade“, a u kojima je, kao i inače, sam autor akter. Sadrži dva videa, jednu instalaciju u prostoru i jednu zidnu instalaciju u funkciji vitrine za grafiku. Za približiti se ovom djelu nije potreban napor. Naprotiv, on je blizak tehničkom i narativnom razradom, promišljenošću, jednostavnošću pa i humorom koji je „nuspojava urlikanja“, a očituje se u temi putovanja apsurdnim sredstvima i ciljem.

Projekcija videa na zidu nasuprot ulazu koji prikazuje autora kao padobranca u slobodnom padu u trenutku prije otvaranja padobrana. Video: Juraj Vuglač

2/ Kaleidoskopska igra fragmentiranih prizora Paviljona

Nove medije, preciznije kameru, koristila je i slikarica te konceptualna, multimedijalna umjetnica Ksenija Turčić stvarajući site specific ambijent naziva „Kaleidoskop“ (Umjetnički paviljon, 5. 6. – 1. 7.) koji se sastoji od 15 videouradaka koje je realizirala snimajući okruženje Umjetničkog paviljona tijekom jedne godine, u različitim godišnjim dobima, vremenskim prilikama i dobima dana. Promatrajući, umjesto „novih“ radova, iluzionistički predočeno okruženje Paviljona u prostoru samog Paviljona, uočavamo kako se od uobičajenih prolaznika zahtijeva pomnije promatranje motiva, ali i specifične pozicije. Time je sugerirala cikličnu protočnost, pa i na poetičan način prolaznost vremena ovog živog gradskog tkiva. Ovu izložbu tako sadržajno bogatom čini to što je autorica u punoj mjeri istaknula osobine prostora, otvorivši ga u unutrašnjosti kroz vanjštinu. Videoprikazi pokazuju osunčanu neostilsku arhitekturu ovog dijela „zelenvalskog“ okruženja, pogled na Tomislavac uz zvuk fontane sa Zrinjevca, snijega kako pada na obližnju uličnu rasvjetu, kišu, pogled na lišće krošnje platane snimane u jesen…

Ksenija Turčić, Kaleidoskop

“Kaleidoskopska igra fragmentiranih prizora zbilje ne predstavlja tako više stvarnost, nego je iznova interpretira, kako bi pokrenula mentalne procese, refleksije o individualnom bivanju na sjecištima vremena i prostora u kojega su upisani tragovi povijesnih mijena.” Iz predgovora kustosice  Iva Radmila Janković.

3/ Likovnost suza

Na zidovima kafića Botaničar 11. lipnja Tea Pranjić je izložila svoje Fragmente suza, grafičke listove izvedene u kombiniranim tehnikama. Sama ideja, vizualna koncepcija, primjeren predgovor Ive Neljak i način realizacije skladno su uklopljeni tako da se čini da su Fragmenti dio inventara ovog ambijenta u blizini Botaničkog vrta. Serija je to „sadržaja suza“ gledanih pod mikroskopom, otisnutih u obliku pravilnih kružnica na listovima s jednom, pet, dvadeset i pet te šezdeset različitih, a sličnih otisaka suza. Simetričnost i pravilan raspored naglašavaju vizualnu sadržajnost, nepravilnost i bogatstvo struktura mikroskopski promatranih suza. Potiču na razmišljanje – razlikuju li se i po čemu kemijski sastavi suza uzrokovanih radošću ili tugom? Kako ih je autorica predstavila kao vrlo slične strukture čini se da ni njezina ideja nije bila da se znanstveno „razglobi“ različitost nego sugerira poetičnost koja nam ukazuje na ishodišnu istost oblika. Uz to, uočavaju se organičke strukture unutar kapljica suza prouzrokovanih različitim spektrom emocija, kakvi nam se čine da mogu nastajati i u spontanim potezima crtačke tehnike tuša. Tako spomenuti radovi potiču vizualnu imaginaciju kod promatrača jer podsjećaju na oblike iz prirode kakve također uočavaju botaničari proučavajući biljni svijet na mikroskopskoj razini. Premda česte ulaze u rasprave o tome je li prostor kafića primjeren za izlaganje, kritičari ne mogu negirati da se na ovaj način za likovnost senzibilizira šira javnost.

Fragmenti suza Tee Pranjić u Baru Botaničar. Foto: Facebook Bar Botaničar

4/ Izložbe malog formata i velikog potencijala

Vrijedna je izdvajanja izložba Marije Ančić, „Zamke“ (Galerija Karas, 5. – 17. lipnja). Kako je i u predgovoru istaknula, bavi se „osobnim temama, vlastitim problemima i pitanjima identiteta“. Heseovski rečeno, primjereno tomu na njezinim se radovima moglo primijetiti da „Sav viši humor počinje time da vlastitu osobu više ne shvaćamo ozbiljno.“ Crtežima, odnosno trenutno vrlo popularnim animacijama – gifovima ili pokretnim „sličicama“ kojima se pričaju kratke priče, autorica vlastiti lik koristi za beskonačno ponavljanje – loop u izražavanju neugodnih stanja potaknutih negativnim emocijama: straha, tjeskobe ili nedostatka samopouzdanja.

Marija Ančić, Zamke

Prošlogodišnji laureati nagrade „Iva Vraneković – umjetnik umjetniku“ slikarica Andrea Musa i slikar Grgur Akrap izložili su sveukupno četiri djela (Galeriji 3.14., 14. – 17. 6.) koje je predstavio kustos Feđa Gavrilović. Izložen je Musin akrilik na platnu „Kratki bljesak na dugom putu“ (200 x 390 cm) iz serije slika „Prostorno-vremensko protjecanje“ i tri Akrapova djela.

„Prikazavši motiv prirode, horizontalni „isječak“ vertikalnih stabala u središtu kojega je gotovo nadrealistično predočena dinamika eksplozije iz koje lepršaju razlomljene krpice u različitim bojama tako da se čini kako prizor nosi aluziju na poetiku završnih scena filma „Zabriskie Point“ Michelangela Antonionija. Akrapova „Duboko u noć“ (190 x 120 cm) jedna je od triju njegovih slika, ulja na platnu koje su bile izložene, a na kojoj prikazuje lovkinju sa psom i koja je dio njegova novog ciklusa kojim se nastavlja na prethodna likovna razmišljanja čime potvrđuje dublji odnos prema vlastitu činu slikanja kao unutarnjem traganju za smislom slikarstva te nam pokazuje kako boji pridaje sve veću pažnju. Izuzetna je šteta što je izložba bila postavljena tek tri dana.

Andrea Musa, Kratki bljesak na dugom putu

Galerija Libar u Ulici kneza Borne 2 (Hotel Sheraton) koju vodi povjesničar Goran Margeta predstavlja nam vrlo sadržajan likovni program koji itekako zaslužuje našu pozornost. Posljednjim izložbama predstavio je likovne opuse slikara Ljubomira Perčinlića i Eugena Fellera, a trenutno se mogu pogledati djela Predraga Todorovića. Izuzetnim čini ovaj prostor njegova preglēdnost izvana zbog staklom ostvarene transparentnosti, zbog čega je i prirodnom svjetlošću primjereno opskrbljen u unutrašnjosti. Tako ga možemo gotovo u potpunosti razgledati i s ulice čak i kada je galerija zatvorena. Iako pravi doživljaj iziskuje naše približavanje vrijednim djelima, svakako vam preporučujemo da obratiti pozornost barem “kroz staklo” kad budete u prolazu.

Nevenka Šarčević

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...