Arteistov izbor od tri izložbe za superjunake i kontemplaciju: Buntak, Vuković i Glavurtić

Tri izložbe koje trenutno možete posjetiti u Zagrebu neka vam budu okidač za redoviti posjet repertoara koji se nudi u zagrebačkim galerijama. Supercrtač Buntak, 3D flora Nataše Vuković i Glavurtićevi Bog i psine.

Često nam promaknu jako dobre pa i sjajne izložbe. U Arteistu se trudimo pratiti ih, preporučiti barem ponekim storyem i vizualom na našem Instagram profilu. Teška vremena nam ne idu na ruku. Ipak, u tim teškim vremenima likovna scena pokazuje se prilično živom, a izložbe su korektne i vrijedne pažnje. Zašto ih ne posjećujemo? Jedan od razloga je sigurno činjenica da rijetko koja galerija (osim onih velikih javnih) ima u troškovniku dovoljno sredstava za oglašavanje. Tako šira javnost koja prati samo mainstream medije ostaje zakinuta za sadržaje o kojima se zagriženi kulturnjaci informiraju na alternativnim medijima. Drugi razlog je bez sumnje vrlo niska likovna kultura koju ima naša nacija. Dovoljno je reći da samo gimnazijski učenici dobivaju poduku iz likovne i glazbene kulture. Slijedi Arteistov skromni obol u borbi za kvalitetniju likovnu naobrazbu našeg napaćenog naroda.

Tomislav Buntak (1971.), Lost in space, Kabinet grafike, do 20. travnja

Buntak valjda i u snu slika. Nakon što je prošlu jesen preuzeo vodstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu ovaj neumorni slikar nije se odrekao stvaranja i izlaganja. U razgovoru objavljenom prije gotovo dvije godine na Arteistu, Buntak je komentirao kako postoje prigovori da „njegovo slikarstvo nije aktualno, da je eskapističko, da ne dotiče stvarnost“. Međutim, on se oko toga ne zamara jer vidi da je recepcija njegove umjetnosti zavidno dobra, a svjestan je da je to ponajviše zato što „ljudi žele harmoničnu atmosferu, gdje se mogu osjećati opušteno, gdje ih nitko ne pritišće, gdje je priroda uravnotežena i nije uništena, gdje mogu uspostaviti veze s ljudima koji ne moraju biti iz istog naroda. Žele atmosferu međusobnog uvažavanja u različitosti.“

U listopadu 2018. izlagao je Vizije radosti u Domu Marina Držića u Dubrovniku, a nakon toga je krenuo dovršavati i raditi nove radove za izložbu u Kabinetu grafike. Izložena su dva impozantna (200 x 420 cm i 200 x 980 cm) stripovski povezani slikocrteža nastala tehnikom olovke i tuša na papiru i jedan odvojeni crtež olovkom kružne forme. Ovaj posljednji kao i prvi prikazuje većinom nage žene čija su tijela posve iscrtkana kratkim potezima koji se ponegdje križaju čineći zanimljive mrežaste površine. Žene su smještene u jezeru prepunom raznog bilja koje se isprepliće s njima potpuno ispunjavajući kompoziciju do totalno zagušenog kadra. Najveći rad na izložbi Željko Marciuš u katalogu pojašnjava kao „sublimiranu Buntakovu SF viziju“ u kojoj je „podmorje preobraženo u kozmički ocean“. Umjesto flore i faune ovdje vidimo svemirske letjelice. Umjesto nagih ljudskih tijela – astronaute. Ova Buntakova futuristička utopija najintrigantnije je djelo na izložbe prepuno fantastičnog narativa koji otvara vrata bezbrojnim tumačenjima.

Fotografija: Kabinet grafike

Buntak se i ovaj put pokazuje kao crtač koji uvijek ima nešto novo za reći, nešto drugačije za pokazati. Izložba Lost in space od prostora Kabineta grafike u Hebrangovoj 1 učinila je kontemplativno mjesto u kojem ćete se htjeti zadržati.

„Aluzivna analogija – simbolička usporedba Buntaka sa Supermanom, čovjekom s drugog planeta, Kriptona, metafora je koja se odnosi na esenciju autora viđena kao supercrtača koji produhovljenim prizorima pobuđuje imaginaciju i pokazuje jedinstveni užitak crtanja unutar humanističkog i humanog pogleda na svijet.“  iz predgovora Željka Marciuša

Nataša Vuković (1986.), Distorzija, Galerija Karas, do 21. travnja

Što se dogoditi kada se ulje na platnu premaže epoksi smolom? Slikarica mlađe generacije Nataša Vuković svoje lišće u svim nijansama zelenkasto-plave po završetku slikanja premazuje epoksi smolom koja se dugo suši i zahtjeva dobru zaštitu platna kako se prašina ili bilo koja drugo nepoželjna stvar ne bi zalijepila za smolu. Natašin poliptih Distorzija snažno uvlači pogled među svoje bogato lišće koje moćno prodire u prostor galerije. Epoksidnim premazom slikarica uspijeva dobiti 3D efekt slike kojim se postiže određena futuristička zagonetnost platana.

Autorica predgovora Ana-Marija Koljanin zapisala je: „Kako su Natašine slike ujedno i zrcala, i prikazuju i odražavaju, užitak u slici može biti potpun; možda i cjelovit ili neizmjeran, no možda samo razlomljen ili glazirano mutan. Vidimo se, sami sebe, među biljkama; u zelenom, tirkiznom; u nijansama, tonovima, pretapanjima; staklima, zrcalima; u lišću, pred grmljem. Tu smo, a nismo sami. Tu su barem biljke oko nas.“

Fotografija: Juraj Vuglač za portal Urbanka

Osim poliptiha na izložbi je prikazano još šest djela koja prikazuju varijacije na teme lišća. Pojedina  platna Nataša dijagonalno dijeli tako da jedan dio ostavi bez epoksi premaza čime dodatno naglašava sjajni dio kompozicije povlačeći onaj matirani dio u drugi plan što daje finu dinamiku cjelokupnom djelu. Još jedna izložba koja djeluje iscjeljujuće na umornog gradskog čovjeka. Preporučujemo i nadamo se da će nas slikarica koja ne izlaže često što prije razveseliti novim izlaganjem.

Miro Glavurtić (1932.), Bog i psine, Galerija Forum, do 11. svibnja

Od 2014. kada ga je i upoznao, Feđa Gavrilović silno je želio organizirati izložbu umjetniku i književniku Miri Glavurtiću, jednom od začetnika beogradske skupine nadrealista Medijale. Napokon mu se želja ostvarila i u Galeriji Forum čiji je voditelj postavio je izložbu Bog i psine kojom se većina mlađe zagrebačke publike prvi put susreće s ovim osebujnim umjetnikom. U radijskom razgovoru za emisiju Bokobran koju uređuje i vodi Nevenka Šarčević naglasio je važnost poznavanja djela ovog svestranog umjetnika pojašnjavajući da „on možda nije toliko poznat u Hrvatskoj, ali kao jedan od osnivača najvažnije srpske umjetničke grupe 20. stoljeća, kao umjetnik koji živi i radi u Zagrebu od 1993. u kojem je osnovao i izdavačku kuću Sion – svakako zaslužuje našu pažnju“. Upečatljivi naziv izložbe spaja Glavurtićev izraženi katolicizam (rođen je i odgojen katolički u Kotoru) i naslov njegovog romana Psine o Kotoru koji je objavljen 1982. u Beogradu u kojem se Kotor prikazuje kao dechiricovski grad.

Fotografija: Galerija Forum

Odabir djela obuhvaća široki vremenski raspon: od pedesetih godina do devedesetih godina prikazano je 14 djela u različitim tehnikama: tuš na papiru, ulje na lesonitu, jajčana tempera na platnu. Najveća je pažnja usmjerena na djela nastala krajem pedesetih i početkom šezdesetih jer je to period najplodnijih godina Medijale. Djela obiluju organskim bujanjem, citatima iz povijesti, stvarnosti koja je kombinacija sna i noćne more, svakodnevnog života koji se neobično nadovezuje na snovite prizore u kojima žive čudnovata bića iz mitologije i znanstveno-fantastičnih filmova.

Brojni citati prate izložbu čineći je posebno slojevitom i izvrsno kontekstualiziranom: citati iz romana Psine, knjige Satana (publicistička knjiga koja analizira sva pojavljivanja sotone u povijesti) kao citati Mirka Kovača koji je načinio njegov literarni portret.

„Glavurtićevo stvaralaštvo karakterizira napetost između precizne i disciplinirane linije njegova crteža i neobičnih likova, objekata i prostora koje stvara. To su slike bogate imaginacije s referencijama na povijest umjetnosti, kao i na geometriju, koja je ljudski pokušaj oponašanja kozmičkog (mističnog) stvaranja… Miro Glavurtić je duboko očaran ljudima, svijetom i civilizacijom („Makar i u dekadentnom stadiju?“, pitao sam ga jednom aludirajući na dragog nam Spenglera – „U kojem god stadiju!“, odgovorio mi je). Čini mi se kako on poručuje da, ako ponekad ni u ljudima, ni u svijetu, ni u civilizaciji ne možemo pronaći ništa vrijedno poštovanja ili divljenja, to trebamo izmišljati, upisivati u njih i konstruirati. Jer, na koncu, mi samo smo ti ljudi, taj svijet i ta civilizacija.“ Iz predgovora Feđe Gavrilovića

Nakon prošlogodišnje izložbe Stevana Luketića, Gavrilović nas je Glavurtićem još jednom ugodno iznenadio izvlačeći na površinu gotovo zaboravljene velikane našega doba.

Anita Ruso

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...