Antisalon – Postoji li uopće mogućnost (izvan)institucionalne pobune umjetnika?

Već smo naznačili koliko je Salon mladih prolazio kroz različite transformacije tijekom povijesti održavanja, a o čemu je raspravljano u popratnom programu 34. salona mladih, na okruglom stolu pod nazivom „50 godina Salona mladih” koji je moderirala Ivane Mance. On je donio pogled organizatora, sudionika i kritičara. Govorili su Stjepan Gračan, Tonko Maroević, Iva Matija Bitanga, Martina Miholić i Tena Bakšaj. Jedna od reakcija na kustoski program salona organiziranog u rujnu 2012. u sklopu Salona mladih koji je kurirao Vladimir Čajkovac, jest pokretanje Antisalona kao opozicije službenom salonu kroz otvoreniji izlagački pristup. Taj pomalo buntovan korak poduzeli su akademski slikar Stipan Tadić i povjesničar umjetnosti Vladimira Tatomira. Od te godine na Antisalonu u prostoru Autonomnog kulturnog centra Medika na jedan neinstitucionalan i nesvakidašnji način predstavljaju se autori čiji su radovi odbijeni na službenom salonu. Kustoski tim ovogodišnjeg četvrtog Antisalona je Kolektiv emge.

„Zanimljivo mi je tijekom organiziranja Antisalona promatrati tko se javlja na Antisalon. Bude zaista vrlo kvalitetnih autora koji su odbijeni, ali ne žele se javiti na Antisalon jer misle da su prekvalitetni za to. Ipak, oni koji sudjeluju, pokažu se vrlo fleksibilnima i otvorenima pa bude zaista dobra atmosfera na Antisalonu. Tako se stavlja i veći naglasak na druženje među ljudima koji djeluju u likovnom području“, pojašnjava Tadić. Antisalon bilježi i veliku posjećenost pa Tadić ističe kako je „primjerice na prvom Antisalonu bilo oko 1000 ljudi. Ove je godine bio produžen vikend pa je bio manje posjećen nego prethodnih godina, ali također kao na nekoj posjećenijoj izložbi u Zagrebu.“

Tadić naglašava kako mu je drago što su se i povjesničari umjetnosti ove godine pridružili realizaciji kustoskog dijela i vodstva Antisalona jer su oni najčešće vrlo odvojeni od svijeta likovnih umjetnika. „Na prethodnim salonima bio je veći naglasak na partiju”, smije se Tadić. “Ono što me raduje jest činjenica kako nisu svi autori radova akademski obrazovani i što nisu svi iz Zagreba, nego iz raznih djelova Hrvatske. Primjerice, Zoran Jambrešić uz sliku koju je naslikao, na izložbi je napravio i performans, a iako se bavi potpuno drugim stvarima u životu, pokazuje likovnu ambicioznost i nadarenost.“ Organizatori su dobivali sugestije za ujedinjavanje Antisalona s institucionalnim Salonom mladih, što je Tadić komentirao: „Nismo pristali na to jer mislimo kako to ne bi imalo smisla. Žao mi je što se često najbolji radovi na Antisalonu ne predstave jer je izložba pop-up karaktera, dakle traje kratko, a autorima se ne da tegliti slike do Medike. Najveću teškoću predstavljaju nam videoradovi jer nemamo uvjete izlagati ih zbog financijskih poteškoća. Stoga su prisutniji klasični mediji. U počecima, razmišljali smo jedno vrijeme hoće li to biti samo salon odbijenih ili da osmislimo posve novi salon.“

„Volio bih da Antisalon ostane u Medici radi povezanosti uz tu alternativnu kulturu.“

I na Facebook stranici različitim objavama pokušavam profilirati neki antisalonski ukus, ukus autsajderstva u umjetnosti. Postoji „provjerena lista“ sastojaka koje neko djelo mora imati da prođe na svim natječajima, a nekad je iza njih neautentičan društveni angažman. Postoji vrlo širok raspon koji se ne uklapa i to, možda čak i individualnih lista. Poklonik sam jedne intimne umjetnosti, lagane i autobiografske naravi. I na Antisalonu ima ljudi koji kroz likovni izričaj rade nekakve osobne priče… Smatram da je likovni jezik onaj koji više treba komunicirati na izložbama. Čini mi se da je i ono što se radi i izlaže u galerijama danas u velikoj mjeri odraz podilaženja. Za mene saloni nisu samo za uske umjetničke krugove, koliko su važni i za širu publiku. Antisalon posjećuje dosta ljudi i volio bih da to tako i ostane. Odsad nadalje, tražit ćemo nove, mlade kustose da rade na tome.“

Ove godine radove 24 autora predstavili su na Antisalonu kustosi Kolektiva emge. U njihovo ime Tena Bakšaj predstavila je Antisalon i na spomenutom okruglom stolu u HDLU-u. Antisalon je, zbog svog neselektivnog pristupa omogućio neuobičajenu kustosku poziciju u kojoj kustosi ne utječu na ono što se izlaže, već isključivo na način na koji se realizira izložba. Ipak, čini se da je na Antisalonu bilo zastupljeno više likovnog izričaja u smislu tradicionalnih medija. Kustosica Bakšaj s tim u vezi je istaknula: „Da, mi se zbog toga od službene evaluacije ograđujemo, a upravo je Antisalon platforma koja omogućava svima koji se žele izražavati likovno. Primjerice, neki su autori ove godine pokazali kako žele upravo na Antisalonu izlagati, dakle oni koji s namjerom šalju prijavu na Salon kako bi dobili odbijenicu kojom bi mogli izlagati na Antisalonu. Time on nije nužno salon odbijenih.“

Svi saloni mladih, od početaka u sebi sadrže određeni institucionalni bunt, što uočava i kustos Vladimir Čajkovac postavljajući pitanje: „Postoji li uopće mogućnost institucionalne pobune umjetnika?“, a koje postavlja na 31. salonu na čiji je koncept kao odgovor nastao i Antisalon. Bakšaj to komentira: „Da, i o tome smo, između ostaloga, razgovarali na okruglom stolu u HDLU-u. Naime, i sam Salon je osnovan radi pobune, a unutar institucije. Zanimljivo da je imao slične ideje kao Antisalon. Zasigurno postoje radovi koji se, primjerice, nisu uklopili u temu ovogodišnjeg 34. salona mladih, ali to ne mora značiti nužno da je svaki rad loš. Već može biti kao poticaj na drugi oblik mišljenja. Smatram da je zato dobro da postoji Antisalon. Čak i ako je rad loš nema razloga da se skriva.“

„Dosta je posjetitelja komentiralo kako je cijeli postav uređeniji nego prijašnjih godina. Valjda je to zato što su se Tadić i Tatomir zalagali za antigalerijski postav, a mi smo sada dobili priliku kao Kolektiv emge da direktno radimo s mladim umjetnicima jer smo dosad radili istraživačke projekte. Nekima je ovo bilo „prefino“. Mi smo se trudili da svako djelo bude postavljeno na način da primjereno dođe do izražaja. U Kolektivu nas je ukupno šest – u svim dosadašnjim projektima uz mene su sudjelovali: Irena Curić, Luka Čubrić, Mateja Fabijanić, Maja Pavlinić i Petra Rukelj. Organiziranje i koordiniranje ovogodišnjeg Antisalona za sve nas je bilo odlično iskustvo baš zbog toga što smo se dosad više bavili istraživačkim projektima, a manje direktno s mladim umjetnicima i njihovim radom. Ako se još uzme u obzir da sam koncept rada Antisalona ne iziskuje žiriranje i prilično je neautoritativan, možemo reći da se radilo o jednoj jako ugodnoj i ležernoj suradnji i radnoj atmosferi općenito. Svi sudionici Antisalona bili su entuzijastični oko sudjelovanja i zadovoljni samom izvedbom, samim time nam je jako drago da smo imali mogućnost raditi s njima i na ovakvom projektu. I osnovani smo s namjerom da steknemo dodatno iskustvo i posvetimo se još neobrađenim temama i autorima. Isto tako nas zanima izvaninstitucionalna umjetnost, tako da se Antisalon odlično nadovezao na naše polje djelovanja.”

Nevenka Šarčević

Photo: Toni Mijač

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...